Student diplomirao projektom zagrebačkog LGBTQ centra: ‘Arhitektura može pomoći marginaliziranima’
LGBTQ Centar bio je tema uspješno obranjenog diplomskog rada studenta na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, Frana Klarića. Novopečeni arhitekt je već dulje vrijeme i u organizacijskom odboru povorke ponosa Zagreb Pridea. O LGBTQ centru u Zagrebu krenulo se razmišljati i javno ga zahtijevati još 2022. godine. Sada, u svom diplomskom radu ‘Centar za razvoj LGBTQ+ kulture i podršku ranjivim skupinama u Zagrebu’, Klarić je dao konkretan prijedlog kako bi taj Centar mogao izgledati ako ga se smjeti u Petrinjsku ulicu.
Galerija 7 Fotografija
Otvori
Diplomski studiji većini su studenata zasigurno samo ‘tlaka’ koju žele što prije napisati, obraniti te nakon konačno dobiti fakultetsku diplomu nakon godina učenja. No, oni su prilika i za bavljenje temama koje mogu doista napraviti promjenu u društvu. Toga je svjestan Fran Klarić, koji je 10. srpnja obranio svoj rad i postao diplomirani arhitekt na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Klarić će možda redovitim posjetiteljima zagrebačke Povorke ponosa biti poznat kao voditelj programa s duhovitim i provokativnim šalama. U svijet profesionalnih arhitekata ušao je s diplomskim radom ture je ušao s diplomskim radom ‘Centar za razvoj LGBTQ+ kulture i podršku ranjivim skupinama u Zagrebu’.
Pride poželio, arhitekt osmislio
U razgovoru za srednja.hr, Klarić je naveo da je ideju za ovaj centar dobio još 2022. godine kada je i krenuo sudjelovati u Zagreb Prideu, odnosno u organizacijskom odboru Povorke ponosa. Te godine se povorka održala pod sloganom ‘dajte nam naša 4 zida’ te je to ustvari bio poziv za izgradnju LGBTQ centra.
– To mi je ostalo u sjećanju kao tema koja mi je vrlo bliska, a može se zapravo izraziti u Arhitektonskoj profesiji. To je moj aktivistički doprinos iz samog profesionalnog polja. Studirao sam na smjeru arhitektura i urbanizam. S ostalima iz Zagreb Pridea sam diskutiraotoga što bi se u Centru nalazilo, kao što bi inače arhitekt profesionalno radio sa svakim investitorom. No, arhitektonsko rješenje je moje, što smatram i poštenim. Nije bilo ničijih intervencija, osim moje mentorice, Mie Roth Čerine, ispričao nam je Fran kako je radio i razvijao svoju ideju koja ga je dovela do magisterija.
Simbolična lokacija: Ulica s jedinim gej klubom u gradu
Navodeći da bez lokacije nema projekta, naš sugovornik je u sklopu diplomskog rada zamislio da se LGBTQ+ Centar nalazi u Petrinjskoj ulici, zauzimajući kućne brojeve 53, 55 i 57. Mladi arhitekt je bacio oko na lokaciju gdje se trenutno nalazi jedan parking koji je prigodan za gradnju jer se prostire na 3.500 metara kvadratnih. K tome, lokacija je, kaže, vrlo simbolična.
– To je prazna parcela između policijske postaje i crkve u Palmotićevoj ulici, temi se učinilo da je ubacivanje jednog ovakvog prostora zanimljiva gesta. U Petrinjskoj ulici je i zapravo jedini gej klub u Zagrebu pa mi se učinilo kao simbolički važna lokacija, pojasnio je Klarić.
Upitan o stilu arhitekture, Fran nam je naveo da u stilu gradnje ne postoji ‘točna nomenklatura’ za ovaj centar. No, cilj je da se objekt uklopi u donjogradski blok, njegovu postojeću strukturu. Magistar arhitekture je opisao to područje ‘razvedenom unutrašnjosti blokova male kaotičnosti’. Stvaranjem uličica i prolaznosti, kaže, želio je ‘aktivirati unutrašnjost bloka’ te nam Klarić navodi da su takve ideje aktualne u postojećim jezgrama europskih gradova.
Najbolji pristup: Nekima prekonzervativno, nekima preliberalno
Pregledom vizuala koje je Franić predstavio na svojoj obrani, vidimo da bi LGBTQ+ Centar doista imao splet uličica i prostora za druženje vani. Ali, čini se da se taj prostor ne bi vidio izvana. Upitan je li to i zbog sigurnosti korisnika, budući da smo i dalje svjedoci netrpeljivosti prema LGBTQ+ zajednici, Klarić je samo rekao ‘apsolutno’.
– Tu sam uzeo primjer postojećeg gej kluba koji je, pak, prekonzervativan. Previše se oslanja na sigurnost. Ali, treba biti realan i s obzirom na prilike u Hrvatskoj, nije sigurno sve ostaviti otvorenim i pristupačnim. No, ideja mi je bila ostaviti obje mogućnosti otvorenima. Ulično pročelje je otvoreno, tu će se moći vidjeti u galeriju i muzej gdje bi se izložili možda i provokativni radovi. Ali, društveni život je ipak uvučen unutar parcele koji jest otvoren tim velikim portalom i može se može zatvoriti kada centar neće raditi pa tako onemogućiti pristup ljudima koji nemaju dobre namjere. Pokušao sam pomiriti i dobiti najbolje od dva svijeta. Mislim da je to bilo dosta uspješno jer je nekima prekonzervativno, a nekima preliberalno. Stoga je to možda najbolji pristup, da su svi nezadovoljni pa nitko nije previše nezadovoljan, analizirao nam je Fran svoj rad kroz smijeh.
Dodao je i da svaki volumen centra ima svoju boju pročelja i gustoću kojom se simbolizira namjena svakog djela centra. Uz spomenutu galeriju i muzej, funkcije planiranog Centra su raznolike.
– Predviđeni su društveni prostori, dvorane za predavanja ili koncerte koji se mogu prenamijeniti u noćni klub. Bio bi tu i edukacijski prostor gdje bi bile galerija, knjižnica, ambulante za zdravstveno i psihološko savjetovanje. Dakle, za testiranje na spolne bolesti i za psihološke terapije. Uključeni su i prostori gdje bi se moglo prespavati, slično kao u studentskim sobama. One bi bile namijenjene za goste predavače ili za mladež koja je izbačena iz svog doma. To bi bila pomoć takvoj mladeži, ali privremena, samo na par dana. U centru bi bili i uredski prostori udruge, ali i gradski stanovi za socijalno ugrožene građane. To je isto akutni problem Zagreba i uklapa se u podršku ranjivim skupinama kako stoji u imenu Centra. Na toj lokaciji se trenutno nalazi trošna zgrada koju sam pokušao nadomjestiti novom zgradom kako bi se izbjegnula gentrifikacija. Same sobe bi imale jedan krevet, ali sve je zamišljeno, uključujući sanitarije kao rodno uključive ili kako bi se reklo, ‘unisex’. Tu mi je neupitno uključivanje trans osoba i nebinarnih osoba jer nema uključivosti prema najranjivijima u LGBTQ+ zajednici bez rodne uključivosti, detaljno nam je opisao Klarić ideju, filozofiju i sve što bi se nalazilo u kompleksu koji je projektirao.
Već se ranije razgovaralo s gradskom vlasti: ‘Želim opet potaknuti raspravu’
Upitan koliko bi ovakav projekt koštao, Franić je rekao da ne može davati takve procjene. Kako je naveo, graditeljstvo je puno nepredvidivih situacija, a sve ovisi i kolike su cijene materijala i drugih troškova te o inflaciji. No, ono što je sigurno odbacio, to je ideju da bi se LGBTQ+ Centar izgradio sredstvima privatnih investitora. Naveo je da Zagreb pride općenito odbacuje donacije privatnih tvrtki radi uvjerenja da takve tvrtke imaju svoje interese i da vjerojatno ne misle pomagati bez očekivanja nečega zauzvrat.
Prema iskustvima drugih LBGTQ+ centara u Europi, najizglednije je da financiranje centra podrži gradska vlast, u ovom slučaju zagrebačka. Financiranje od strane države, smatra previsokom razinom, Kako je naveo, Centar bi imao do određene mjere i komercijalnu vrijednost, ali u gradskom proračunu bi se morao naći prostor, ne samo za financiranje gradnje, već i održavanje jednom izgrađenog i funkcionalnog objekta.
– Zagreb Pride je još prije mog odabira teme za diplomski rad razgovarao s određenim osobama u Gradu Zagrebu. Ali, nije bilo previše interesa za takav projekt: Moja nakana je odabirom ove teme bila potaknuti opet neku raspravu, kako bi se ona materijalizirala i da se počne aktivnije promišljati o svemu. Da ne visi samo zraku da postoji konkretniji prijedlog. Namjera mi je potaknuti gradsku vlast da još jednom razmotri Centar. On sigurno neće biti u ovom obliku koji sam zamislio, ali ideja mog diplomskog rada je isticanje društvenih problema u arhitektonskoj profesiji, otkrio nam je Klarić.
‘Arhitektura je progresivna i društveno osjetljiva’: Barem dok se ne umiješa novac
Dok tek treba vidjeti hoće li Centar za razvoj LGBTQ+ kulture i podršku ranjivim skupinama u Zagrebu zaživjeti i u kojem obliku, naš sugovornik je spreman ući na tržište rada kao magistrirani arhitekt. Kako nam je otkrio, odlučio se malo odmoriti preko ljeta, a potom se javiti u jednoj firmi gdje je već radio praksu.
Za posao se ne brine, kaže nam da je arhitektura dosta traženo područje. K tome, istaknuo je zadovoljno i da je arhitektura profesionalno područje u kojima se LGBTQ osobe ne trebaju bojati diskriminacije.
– Arhitektura, barem na fakultetu, dosta je progresivna kada je riječ o društvenim problemima. Ne samo LGBTQ+ zajednice nego i siromašnih osoba, osoba s invaliditetom. Arhitekturi je u središtu interesa uvijek čovjek, barem dok se novac investitora u to ne uplete. Osobno sam se i počeo baviti arhitekturom jer ona može pomoći socijalno ugroženim, marginaliziranima ako za to postoji financijska volja. Iako je ona uvijek najveći kamen spoticanja, zaključio je Fran Klarić, zahvalan na podršci koju je oko svog diplomskog rada primio od profesora na Arhitektonskom fakultetu Zagreb.
