Student iz Istre spustio tajniku HDZ-a Milijanu Brkiću
Na prvoj sjednici Sabora koji nije uspješno konstituiran, kamere RTL-a uhvatile su interesantan trenutak u kojem je Milijan Vaso Brkić, glavni tajnik HDZ-a, bocnuo ministra turizma Darka Lorencina (IDS) u trenutku kada je ovaj prolazio pokraj njega.
Brkić ga je upitao ‘Jeste li u samostalnoj regiji ili ste u Hrvatskoj?’. Pitanje je Lorencina očigledno zbunilo, budući da ga je prvo zbunjeno pogledao, a zatim odgovorio tek ‘ne znam’.
Milijan Brkić foto: hdz.hr
Istarski student Marin Ćiković u komentarima na index.hr-u spustio je tajniku HDZ-a i pritom mu objasnio kako neke stvari funkcioniraju u Istri. Prenosimo komentar u cijelosti:
Kao Istrijan otvoreno kažem da jesam za ekonomski autonomnu Istru po uzoru na regiju Friuli-Venezia-Giulia, Valle d’Aosta, Korziku, Sardiniju, Vojvodinu i ostale autonomne europske regije. Naprosto je nepodnošljivo da Istra državni proračun svake godine napuni u prosjeku za 800 milijuna kuna, a teret važnih projekata poput studentskog doma i menze Sveučilišta u Puli, Istarskog ipsilona ili nove pulske opće bolnice ostaju na leđima županije i lokalnih vlasti – bitno da se ima sredstava za Sveučilište u Mostaru i enormnih suma za gradnju dva kilometra autoceste u Dalmatinskoj zagori. Zamislite da se vaš kraj nalazi u toj situaciji; sumnjam da biste sjedili prekriženih ruku i trpjeli nepravdu.
Na svojoj sam koži osjetio netrpeljivost zbog činjenice da sam iz Istre, i to ponajprije u Zagrebu, gradu gdje studiram, koji sam zavolio, koji i dalje volim jer se neću ograničiti na generaliziranje, gdje sam često znao dobiti komentar poput “komunjare”, “talijanaša”, “autonomaša” ili čak “fašista.” Sve mi je to bilo tim paradoksalnije jer je moj otac bio jedan od Istrijana koji su se ’91. odazvali, uzeli puške u ruke i otišli put Like, Slavonije i Baranje. Da ni ne spominjem da je upravo u Istri odaziv branitelja bio najveći u cijeloj Hrvatskoj. Na to me podsjeti nekoliko spomenika u Puli na kojima su ugravirana imena poginulih branitelja; doista, to pokazuje da smo izdajice ove zemlje.
Ne razumijem odakle ta žuč spram Istre i Istrijana. Nikad nismo trpjeli nacionalističke baljezgarije, ksenofobna i maltene rasistička naklapanja u koja je potonuo najveći dio Hrvatske. Time se neopisivo ponosim i kao Istrijan ću ponosno braniti načela na kojima Istra počiva.
Naša multikulturalnost, slavensko i talijansko nasljeđe kao i tolerancija spram onoga komu je potrebna pomoć (hint: prognanici i izbjeglice iz Domovinskog rata bili su svesrdno zbrinuti u istarskim hotelima, a građena su i naselja gdje bi se mogli kasnije smjestiti dok se ne obnove njihovi razrušeni domovi; konvoji puni hrane i živežnih namirnica slani su u Hercegovinu i Dalmatinsku zagoru) nešto je najplemenitije čime se možemo dičiti. Lagao bih kad bih rekao da ni u “istarskom” žitu nema kukolja, no njihova se aktivnost uglavnom svede na dežurno pljuvanje s pivom u ruci ispred lokalnih dućana ili na komentiranje po portalima.
Stoga, nakon gotovo dva desetljeća sustavnog zanemarivanja Istre, autonomija je mogući ishod. Autonomija ne podrazumijeva samostalnost budući da je u Ustavu Republike Hrvatske navedeno da je Hrvatska nedjeljiva što i jest, već mogućnost odlučivanja na lokalnoj razini u sastavu Hrvatske. Mnogi često miješaju te pojmove jer najčešće čuju ono što žele čuti, ali takvima, bojim se, nema pomoći.
Volim Istru kao što svaki stanovnik Hrvatske voli svoj zavičaj. Ako tu ljubav mnogi odlučuju protumačiti kao antihrvatske težnje i djelovanja, to je njihov problem.
Krepat’ ma ne molat’
