Student koji se požalio na župnika s Mercedesom: ‘Imamo pravo znati gdje ide novac iz naših džepova’

Prije nekoliko dana u javnost je procurio mail u kojem od župnika iz Ivanovca Andrije Vrbanića, koji si je kupio Mercedes, jedan student traži financijski izvještaj župe. Od njega je tada dobio odgovor s pitanjem ‘prima li dedinu partizansku mirovinu’, što je pisao RTL, kao i brojni drugi mediji. No, to ga nije spriječilo da nastavi postavljati pitanja. Ovog je puta ekskluzivno za RTL prokomentirao događaje i svoj mail upućen župniku.

Foto: Pixabay

‘Župnik s Mercedesom’. Ime je to za Andriju Vrbanića, župnika iz Ivanovca koji si je kupio skupocjeni Mercedes. Prije nekoliko dana jedan student je od njega tražio detaljan financijski izvještaj župe, što su prenijeli gotovo svi mediji, a sada je RTL-u prokomentirao te događaje i poslani mail.

Njegov osvrt prenosimo u cijelosti:

‘Kao student koji je primio nedoličan mail od župnika u Ivanovcu, htio bih se osvrnuti na veliki interes koji je članak pobudio u javnosti.

Iako je članak izazvao većinom osuđujuće reakcije na čin crkvenog predstavnika, u mnoštvu komentara bilo je raznih komentatora koji su stali u obranu svećenika te dokazali da još uvijek živimo u društvu koje se boji kritizirati crkvene, političke i ostale autoritete i promišljati vlastitom glavom, kao i čitati između redaka.

Iako su neki komentirali da se vjerojatno radi o vječnom studentu koji nema pametnijeg posla u životu, na njihovu žalost zapravo sam uspješan student i demonstrator na Pravnom fakultetu u Zagrebu s visokim prosjekom.

Budući da je Republika Hrvatska temeljem vatikanskih ugovora u posljednjih deset godina isplatila crkvi više od šest milijardi kuna iz državnog proračuna, smatram da ja, kao i svaki drugi građanin RH ima pravo zatražiti financijski izvještaj od bilo koje župe i nadbiskupije te je nevjerojatna činjenica kako se na to gleda kao nešto sto je javna tajna te na nešto u što se javnost nema pravo miješati.

U vremenima u kojim kada na putu do fakulteta sretnem mnoštvo ljudi koji kopaju po kontejnerima u potrazi za plastikom vrijednom 0.50kn, kada samohrane majke lijepe oglase po tramvajskim stanicama moleći za pomoć jer nemaju čime prehraniti djecu, kada mladi obrazovani i imteligentni kadrovi odlaze u inozemstvo tražeći bolji život jer im naša država to nije u stanju pružiti, osjećam se zbunjeno i revoltirano kada pojedinci smatraju da se nema pravo tražiti nekoga tko prima plaću iz državnog proračuna (bruto plaću – oslobođenu poreza) financijsko izvješće o raspolaganju sredstvima.

Da, oprostite mi, ali imamo pravo znati gdje novac iz naših džepova ide. Imamo pravo zapitati se zašto jedan župnik kupuje limuzine, a u susjednoj kući do njegova otac i majka ne spavaju jer razmišljaju kako će objasniti djeci da nemaju čime kupiti poklon za Božić koji žele i tenisice koje im nose svi kolege iz razreda.

Da se razumijemo, ne smatram da svećenici ne bi trebali posjedovati apsolutno ništa te da bi trebali hodati okolo u dotrajaloj odjeći i živjeti u trošnim barakama. Međutim, neka moralna obveza svećenika ipak postoji, prvo pomoći onome kojemu treba pomoć, a potom sebi. Limuzina u tome kontekstu definitivno nije prikladna u državi u kojoj 25% ljudi živi na rubu siromaštva i krpa kraj s krajem, u kojoj srednji sloj nestaje.

Oni koji smatraju da se previše fokusira na jednog svećenika ne shvaćaju, i možda nikada neće, da iza takvog stoje još tisuće sličnih o kojima se uopće ne zna.

Osobno, ja sam vjernik, u mladosti sam bio ministrant u svojoj župi te sam sreo mnoštvo predivnih svećenika koji žive svoj poziv.

Ono što je žalosno jest da ima mnogo svećenika koji nisu takvi. I upravo na takve se treba skrenuti pozornost.

Oprostite što želimo da Hrvatska bude bolja država, transparentnija, da znamo gdje se naš novac troši i što se ljutimo što jedna župa u Ivanovcu nema sredstva za fasadu, ali za limuzinu ima.

Što se tiče komentara o partizanskoj mirovini, jednog djeda su mi neopravdano tukli milicajci u bivšoj državi, a drugi je bio u logoru.

Mogao bih tužiti gospodina svećenika za kazneno djelo uvrede, ali neću, jer bi novčana odšteta koji bih primio došla iz crkvenih sredstava, a za razliku od njega, ja ne želim da crkvena sredstva završe u mojem džepu, već u džepu onih potrebitih koje sam naveo prethodno.

To je ono što je bitno.

I kao što je Isus rekao: Čuvajte se lažnih proroka. Jer takvih oko nas ima, infiltrirani su u crkvene redove, drže govore našoj djeci na vjeronaucima i okaljavaju one zaista prekrasne ljude koji žive svoju vjeru, poput svećenika kod kojih sam bio ministrant, koji su naš ponos i kojima ne pada na pamet ići protiv onoga što razum, moralni kompas i crkvena dogmatika zagovaraju.

Praxis sine theoria sicut caecus in via – teorija bez prakse je kao slijepac na putu.

Oprostite što želimo bolje, moralnije društvo i što suosjećamo sa siromašnim građanima.

Oprostite što se ja kao nedokazani balavac student javljam, jer nemam pravo glasa.

Oprostite što želimo krenuti u boljem smjeru.

Kada se naši glasovi ugase, ugasit će se i Hrvatska.

S željom za boljim životom i pravednijim, moralnim i etičnim društvom,

Student i demonstrator na Pravnom fakultetu u Zagrebu’