Studenti farmacije ogorčeni zbog prakse: ‘Moram dati otkaz na plaćenom poslu i besplatno raditi 720 sati’
U sklopu posljednjeg semestra na studiju farmacije, vrlo traženog kadra na tržištu rada, moraju odraditi praksu. Iako studenti Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta ne spore da je učenje temeljeno na radu nužno, dio njih pobunio se zbog načina izvođenja te prakse. Naime, tih 720 sati, često u punom radnom vremenu, odrađuju besplatno ili uz naknadu od nekoliko desetaka eura mjesečno. Oni koji si sami financiraju životne troškove za to vrijeme na plaćenom poslu, iako je u njihovoj branši, moraju davati otkaze.
Gotovo da i nema zanimanja u kojem učenje temeljeno na radu nije poželjno prije izlaska na pravo tržište rada. Takvo stručno osposobljavanje moraju odraditi i studenti farmacije. Oni s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu (FBF) opisuju nam da praksa traje oko šest mjeseci odnosno 720 sati i organizirana je u sklopu zadnjeg semestra na fakultetu. Bez obavljanja prakse diplomu neće dobiti.
Besplatno odrađuju 720 sati prakse
Iako ne spore da je praktični dio učenja bitan, problem je u načinu njegova izvođenja. Naime, tih 720 sati, u pravilu, u ljekarnama odrađuju besplatno ili za nekoliko desetaka eura mjesečno.
– Ljekarne dobivaju dodatnog radnika koji ‘uči’ kako raditi u ljekarni, iako većina studenata ni ne želi raditi u ljekarni, već u industriji ili drugim granama. Ali je to nebitno, sve nas prisiljavaju na istu praksu. Studenti nauče posao vrlo brzo i znam bezbroj priča gdje ostaju sami u smjenama ili mijenjaju druge radnike. To je posao na skoro puno radno vrijeme, potpuno besplatno, žali nam se student kojeg ćemo za potrebe ove priče nazvati Mario.
Želio je, naime, ostati anoniman kako mu to ne bi naštetilo u zapošljavanju, a i svjestan je da ne bi bilo dobro zamjerati se djelatnicima fakulteta sada kada je na kraju studija. Praksa oko koje se raspitao među starijim kolegama uglavnom je slična: prvih mjeseci naučili su gdje stoji koji lijek, kako funkcionira rad u ljekarni, tko ima koja zaduženja. Ocijenili su da su već nakon mjesec dana praktički spremni za rad i traže savjet jedino kada trebaju pomoć oko savjetovanja ili izdavanja ozbiljnijih lijekova.
Brojnima ni nije plan raditi u ljekarnama
Nije nepoznanica da si skup život u Hrvatskoj mnogi studenti moraju financirati sami, roditelji taj teret ne mogu podnijeti. I tu leži ključni problem – neki od njih na plaćenim će poslovima sada zbog prakse morati dati otkaze.
– Ja, kao i brojne kolege, nemamo želju ni ne planiramo raditi u ljekarni te smo već, kao studenti, zaposleni u farmaceutskim kompanijama i radimo posao kojega bismo potencijalno voljeli raditi i nakon studija. A kada krene stručno osposobljavanje, jedino što nam preostaje je dati otkaz ili raditi dva posla u isto vrijeme. Sa svoje 23 godine sam u procesu osamostaljivanja. Primam plaću i počinjem donositi odluke koje bi me trebale potaknuti u smjeru u kojem želim ići nakon završetka faksa. No, činjenica da ću za nekoliko mjeseci ostati bez plaće, raditi šest sati na dan posao koji ne želim i snalaziti se za svaki euro, budi iskrenu zabrinutost i osjećaj bespomoćnosti. Ne shvaćam kako bi studenti trebali plaćati smještaj, hranu i sve ostale potrepštine tijekom trenutačne situacije u Hrvatskoj, a još više ne shvaćam kako ni jednog voditelja ljekarne ni odgovornih osoba na našem faksu nije sram tretirati studente kao moderne robove, zaključuje Mario.
Prije više godina je, opisuje naš sugovornik, staž trajao nakon studija i bio je plaćen, a onda se ukomponirao u studij. To Mariu ne smeta, ali neplaćanje je iznimno problematično i bilo koja opcija bolja mu je od trenutačne. Frustrira ga, kaže, što vlada stav da je studentima farmacije jedino poslanje do mirovine raditi u ljekarni.
FBF: ‘Naknade studentima za obavljanje stručne prakse nije u domeni odluke fakulteta’
Upit smo poslali i FBF-u u Zagrebu. Pitamo, među ostalim, kako komentiraju to da su u nekim ljekarnama studenti na praksi besplatna radna snaga i jesu li ikada pokrenuli inicijativu da se studentima praksa u ljekarni plati i imaju li plan kako bi se to moglo osigurati njihovim studentima.
U uvodu odgovora objašnjavaju da je Hrvatski regulatorni okvir u području obrazovanja farmaceuta, usklađen s EU Direktivom o priznavanju stručnih kvalifikacija. Ta Direktiva propisuje najmanje šest mjeseci stručne prakse u javnoj ljekarni ili bolnici pod nadzorom farmaceutskog odjela te bolnice. Hrvatska ljekarnička komora, navode, studentu odmah nakon diplomiranja može izdati odobrenje za samostalan rad u ljekarni. Navode i da ne mogu sve ljekarne provoditi stručno osposobljavanje magistara farmacije, ‘već samo one s mentorima koji su završili potrebno osposobljavanje za mentora koje provodi naš fakultet’. No, nakon tog poduljeg uvoda, ističu da oni nemaju gotovo ništa s plaćanjem te prakse, a, da se iščitati, ni time što ih pojedine ljekarne pretvaraju u besplatnu radnu snagu.
– U ovom regulatornom okviru, studenti koji obavljaju stručnu praksu u ljekarni nisu zaposlenici ljekarne, već su ljekarne nastavne baze u kojima se provodi nastava u sklopu studija farmacije s ciljem ispunjenja uvjeta stručnog osposobljavanja propisanog Direktivom. U tom pogledu, pitanje eventualne naknade studentima za obavljanje stručne prakse nije u domeni odluke fakulteta. Svjesni smo da je trenutačni socioekonomski kontekst izazovan, kako za studente, tako i za poslodavce, te naš fakultet aktivno surađuje s nadležnim tijelima kako bismo potaknuli dodatnu podršku studentima u ovom razdoblju, bilo kroz stipendije, financijske poticaje ili bolje uvjete za obavljanje prakse. Praksa u farmaceutskim tvrtkama, iako korisna i moguća, ne može zamijeniti obveznu praksu u ljekarnama propisanu Direktivom. Prema našem novom studijskom programu koji su upisali studenti ove akademske godine, pored obvezne prakse u ljekarni, studentima je omogućena i dodatna praksa koja se odvija u drugim farmaceutskim tvrtkama kako bi studenti razvili dodatne korisne vještine, odgovaraju iz dekanata FBF-a na naš upit.
‘Neću moći odraditi broj sati koji sad mogu’
Osim Maria, javila nam se i studentica FBF-a koju ćemo iz istih razloga nazvati Nina.
– Iz moje perspektive, smatram da je 720 sati velika količina sati koja je neplaćena i uz to nije moguće raditi puno radno vrijeme negdje drugdje, što smatram da nije pošteno prema nama. Pri tome na osposobljavanju radimo sve što i magistri farmacije, tako da smatram da bismo trebali biti plaćeni barem minimalnu studentsku satnicu i to bez obaveze da radimo za tu ljekarnu naknadno. Ja ću nastojati svakako ostati raditi na trenutačnom poslu, ali neću moći odraditi broj sati koji sad mogu. Što se tiče kolega, znam i iz svog i tuđih iskustava da nam je teško naći malo fleksibilniji studentski posao, pogotovo u struci. Tako da vjerujem da su i drugi ogorčeni ako neće moći stjecati iskustvo na taj način, zaključuje Nina.