Studenti koji su prihvatili jednu vrstu državne stipendije obvezali se na rad u školi: ‘To neće riješiti kronični nedostatak nastavnika’
Od ove godine značajno su promijenjeni uvjeti dodjele STEM stipendije. Među ostalim, značajno je povećan iznos te stipendije, a najviše, po 600 eura umjesto prošlogodišnjih 1.200 kuna, dobivaju studenti koji studiraju na nastavničkim STEM smjerovima. No, iako to pravilnikom nije definirano, postoji jedan bitan uvjet stipendiranja – tijekom prihvaćanja uvjeta stipendiranja, što se smatra činom potpisivanja ugovora, studenti su se obvezali na to da će raditi u školi onoliko dugo koliko su primali stipendiju.
Foto: Pexels
Uoči ove akademske godine u javno savjetovanje pušten je novi Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava redovitih studenata na državnu stipendiju u STEM područjima znanosti. Doživio je značajne izmjene u odnosu na prethodni, prvenstveno kada je u pitanju iznos stipendije. Umjesto 1.200 kuna, od ove godine državna STEM stipendija iznosi 4.520,70 kuna odnosno 600 eura za STEM nastavničke studijske programe, ostalim se studentima dodjeljuje po 2.260,35 eura tj. 300 eura. Vatrogasna je to mjera Ministarstva znanosti i obrazovanja kojom se nastoji ublažiti deficit nastavničkog kadra u STEM području.
Dolazimo do listopada kada je objavljen javni poziv za ovu stipendiju, a onda i do prosinca kada su objavljeni rezultati tog poziva. Najvišu stipendiju, ovu od 600 eura, dobilo je 503 studenata upisanih na nastavnički smjer. I tada su, kod prihvaćanja uvjeta stipendiranja, što se smatra činom sklapanja ugovora o stipendiranju, ugledali jedan bitan uvjet stipendiranja – ako prihvate stipendiju obvezuju se raditi u školi onoliko dugo koliko su primali stipendiju i to u županiji u kojoj im je prebivalište, ne kraće od godine dana. Oni koji ne ispune obvezu vraćaju cjelokupni iznos stipendije.
Studentica Iva: ‘Mislim da to neće riješiti kronični nedostatak nastavnika’
Jedna od studenata koji su ove godine dobili STEM stipendiju za nastavnički smjer je studentica Iva. Smatra, kaže nam, da je u redu da studenti rade u školi onoliko dugo koliko su primali stipendiju. Takva je praksa i u nekim privatnim tvrtkama, a Ivi je pozitivno i to što je radno mjesto ograničeno na županiju prebivališta.
– Mislim da će se potaknuti studente da upisuju nastavničke STEM smjerove, ali mislim da to neće riješiti kronični nedostatak nastavnika. Stipendiju možeš primati maksimalno pet godina, to nije puno, lako ih možeš odraditi i promijeniti posao nakon toga. Mislim da će dio studenata primiti stipendiju, zaposliti se u računarstvu gdje mogu zaraditi dobre novce i bez problema vratiti novce Ministarstvu. Za dugoročno rješavanje nedostatka nastavnika jedina je opcija dati dodatak na plaću profesorima na deficitarnim predmetima. Većina ljudi ne ide u prosvjetu radi plaće, zašto raditi za 6.500 kn u školi, ako možeš za 15.000 u računarstvu, priča nam Iva.
Ona je upisana na studij matematike i informatike, a kaže, odabrala je baš nastavnički smjer jer je oduvijek željela raditi u školi i ondje planira ostati i nakon što odradi godine u kojima je bila stipendist.
– Treba raditi na osnaživanju nastavnika i njihovog statusa u društvu. Nastavnici se danas ne poštuju i doživljavaju razne prijetnje i probleme samo kako bi roditelji ostvarili svoje ambicije za svoju djecu, zaključuje Iva i dodaje da joj se ne sviđa smanjenje broja STEM stipendija jer su ostala, nenastavnička STEM područja time zakinuta.
Dekan PMF-a: ‘Interes za nastavničke studije se može stvarno povećati samo poboljšavanjem uvjeta rada nastavnika’
Dobar dio STEM nastavničkih programa izvodi se na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Dekan Mirko Planinić kaže nam da je odluka da STEM stipendisti moraju raditi u školama nakon fakulteta razumljiva sa stajališta države koja želi dobiti maksimalnu efikasnost uloženog novca.
– Takvi ugovori se potpisuju i za liječničke specijalizacije i to nije ništa neobično, ali je trebalo biti jasno rečeno prilikom objave stipendija. Sadašnji broj zainteresiranih za te stipendije će značajno pasti nakon što su kandidati saznali da trebaju potpisati i ovaj dodatak u ugovoru o stipendiranju. Interes za nastavničke studije se može stvarno povećati samo poboljšavanjem uvjeta rada nastavnika (većim plaćama, boljom opremljenosti kabineta, plaćenim usavršavanjima u struci itd.) i njihovom cijenjenosti u društvu. Nastavničke STEM stipendije će možda malo povećati broj upisanih na deficitarne nastavničke smjerove, ali ne značajno, smatra Planinić.
Stipić: ‘Nema razlike u zadržavanju na radnom mjestu liječnika, učitelja, veterinara, činovnika…’
Željko Stipić, predsjednik Sindikata Preporod govori kako ovo rješenje Ministarstva nikoga nije iznenadilo jer se, u različitim prigodama, spominjalo i ranije.
– Uostalom teško je po ovom pitanju otkriti toplu vodu. Ili će se poticajnim stipendijama pokušati privući kadrove koji nedostaju; ili će se beneficijama, kao što je npr. kupovina ili otkupljivanje stanova pod povoljnijim uvjetima ili sufinancirane najamnine , ‘dovabiti’ u škole one koji im nedostaju; ili će se više platiti nečiji rad; ili će se poticajnim naknadama, po uzoru npr. na liječnike u nekim sredinama, vezati određeni broj godina deficitarne kadrove u školama; ili će se… Aktualna se vlast, ionako vična davanju različitih poticaja, odlučila za stipendije. Kako se radi o zahtjevnijim studijima, uspjeh će ovisiti i o tomu u kojoj će se mjeri pomiriti diskrepanca između želja stipendista i učinkovitosti njihova studiranja. Kako do prvih rezultata treba pričekati pet-šest godina, učinci će ove mjere ovisiti i o tome hoće li biti podržana i od strane onih koji će naslijediti aktualne vlastodršce, kaže Stipić.
Dodaje, ovo je vatrogasna mjera i uvjeren je da nitko ne misli da je ovime moguće trajno riješiti problem. Pravo rješenje je, navodi Stipić, posao u školi učiniti atraktivnijim, a zato je potrebna čitava lepeza promjena – od izmjena uvjeta rada do plaća od kojih bi se moglo solidno živjeti.
– Na žalost, za iznalaženjem ovakvih rješenja, nema volje u krugovima onih koje se nešto pita u ovoj zemlji. Zlouporabe, kojih će sigurno biti jer živimo u takvoj zemlji, ne bi smjele obeshrabriti one koji su ovu mjeru pokrenuli. Bojim se da će teško biti pomiriti slobodu kretanja radne snage i ograničenja u pogledu ostanka, na duži ili kraći vremenski rok, u sredini u kojoj netko živi. Unatoč tomu, ograničenja su jedino rješenje. Suštinski nema razlike u zadržavanju na radnom mjestu u određenoj sredini liječnika, učitelja, veterinara, činovnika… Kao što bogate zemlje otimaju kadrove siromašnima, tako gradovi i razvijenije regije preotimaju stručne kadrove selima i siromašnim krajevima. Sinergijom mjera koje smo spomenuli, a koje osmišljava i provodi država, s jedne strane, i rješenja iza kojih stoji i koje potpomaže lokalna zajednica, s druge strane, problem deficitarnih radnika moguće je ublažiti, kaže Stipić.
Predug period za čekanje rezultata mjere
U odgovoru na naš upit dekan Planinić podsjeća i da su Nobelovu nagradu za ekonomiju dobili Abhijit Banerjee, Esther Duflo i Michael Kremer i to ‘za inovativne socijalne eksperimente koji nam mogu pomoći u traženju efikasnih mjera za racionalno trošenje sredstava namijenjenih socijalnim politikama’. I on, slično kao i Stipić, ističe da je period čekanja na rezultate ove mjere STEM stipendija poprilično dug.
– Naš konačni cilj je povećanje stručnog kadra u deficitarnim nastavničkim zanimanjima u školama. Zašto ne bismo odabrali desetak škola s nepopunjenim mjestima nastavnika matematike i fizike i isprobali mjere na tom jednom malom uzorku koje bi bile efikasne u privlačenju stručnog kadra za rad u tim školama? Mogli bismo tako isprobati mjeru dodatka na plaću samo za stručne nastavnike deficitarnih struka u tim školama ili mjeru povoljnog stambenog kredita ili opremanje kabineta predmeta uz stručno usavršavanje nastavnika svake godine ili kombinacije tih mjera. Eksperimentiranje s mjerama na nivou cijele Hrvatske s mjerljivim rezultatima vidljivima za pet do deset godina je prilično skupo i neefikasno, ističe Planinić.
Stipić: Ovo je korak u ispravnom smjeru
Stipić smatra da kod postojanja volje ima i rješenja i tvrdi – iza nerješavanja ovog problema stoji nezainteresiranost sviju vlasti od devedesetih naovamo.
– Ako odgoj i obrazovanje nisu prioritet, a nije, onda stvarno nije neki osobit problem hoće li matematiku ili fiziku učenicima predavati netko tko nije te struke. Naravno, isti koji u ovome tek deklarativno vide problem, postavili bi se sasvim drugačije kada bi njihovo dijete liječio netko tko nije liječničke struke ili kad bi im sudio netko tko nije završio pravni fakultet. Problem o kojem govorimo ukazuje na postojanje dvostrukih kriterija u pogledu stručnosti. U obrazovanju se nešto doživljava gotovo kao normalno što je drugdje nezamislivo. Stipendiranje deficitarnih kadrova u školama korak je u ispravnom smjeru. Nadam se da se prosvjetna vlast neće zaustaviti samo na ovomu. O drugim rješenjima dovoljno je zaviriti u susjedni resor, resor zdravstva. Tamo se već poodmaklo u iznalaženju rješenja za problem privlačenja i zadržavanja kadrova koji nedostaju, zaključuje Stipić.
Deficitarni nastavni smjerovi bili su tema i jednog od panela na konferenciji portala srednja.hr, Obrazovanje na prekretnici. Zaključke s tog panela možete pročitati na poveznici, a čitav panel poslušati i u videu ispod.
