Studenti komentirali otvaranje terasa kafića: ‘Ne veselim se pretjerano, nije dovoljno toplo za predugo sjediti’
Početak ožujka nam donosi neke novosti u vezi popuštanja mjera – nakon nekoliko mjeseci, ponovno se otvaraju kafići. Dobro, možda se ne otvaraju baš u potpunosti, ali se otvaraju terase. Lijepo vrijeme u kojem uživamo već neko vrijeme kao da poziva na ispijanje kava na osunčanim terasa pa se većina tome posebno veseli. No, ima i onih koji nisu pretjerano oduševljeni ovim potezom.
Foto: Silvija Vuković, srednja.hr
Pandemija u kojoj se trenutno nalazimo nam je uvelike poremetila planove – od toga da su otkazana razna putovanja pa do toga da je biti spontan postalo kritično. Gotovo da je sve na trenutak (na godinu dana) stalo, ali nije. Vrijeme ide dalje i došlo je do toga da smo dočekali novo proljeće. Iako su advent proveli daleko od kafića, proljeće će mnogi dočekati na terasama. Vrlo će vjerojatno oni koji za to imaju vremena sada satima sjediti na terasama i uživati kao što nisu nikada prije.
Zatvaranje kafića je naravno svima teško palo, ali kao i uvijek, studentima je posebno teško. Gdje sjesti u pauzi od predavanja? Gdje ogovarati profesore? Gdje upoznavati kolege? Gdje provoditi vrijeme? Bili su ovo teški mjeseci i na svu sreću, vidimo svijetlo na kraju tunela. Sarkazam na stranu, pričali smo s nekolicinom studenata i vidjeli što oni misle o ovom popuštanju mjera.
‘Drago mi je da se terase otvaraju’
– Nisam stručnjak pa ne mogu reći je li ovo prebrzo ili presporo popuštanje mjera, ali drago mi je da se terase otvaraju. Što zbog nas koji ćemo sjediti na terasama, što zbog ljudi koji će moći sad raditi barem malo normalnije. Imam donekle strah od zaraze – prije je taj strah bio puno veći. Nije me toliko strah zbog mene, već zbog toga da ne zarazim svoje doma. Ali, kako se situacija ublažila, ipak mi je lakše što se toga tiče. Kava će pasti odmah u ponedjeljak s mojima s faksa – prvo jedna nakon kolokvija ujutro, a druga nakon izbornog predvečer. Treba nadoknaditi propušteno, smatra Lea (24) s Medicine.
Studiranje napokon postaje ponovno podnošljivo – pravo je čudo da je većina studenata uspjela preživjeti zimski ispitni rok bez kafića, pa bile u pitanju i samo terase. Sada smo zaista shvatili da sve možemo preživjeti, pa i ovaj apokaliptični scenarij zatvorenih kafića. No, hoće li terasa sada biti pune? Vjerojatno da, ali postoji li strah od zaraze među studentima?
– Ne bojim se zaraze za sebe osobno jer sam već preboljela koronavirus, ali bojim se za svoje bližnje, pogotovo bake i djedove. Osim toga se bojim prevelikog širenja zaraze do te mjere da dođe do kolapsa bolnica i zdravstvenog sustava općenito. Po mom nestručnom mišljenju, ugostiteljski objekti su predugo ostali otvoreni na jesen. Međutim, sada su ih mogli puno ranije otvoriti – čim se stvorio trend od samo par stotina zaraženih dnevno. Tim više što mi se sjedenje na terasi na otvorenom s osobom s kojom si i inače u kontaktu čini kao dosta niskorizična aktivnost, u rangu sa šetanjem u prirodi. S druge strane, smatram da su noćni izlasci puno rizičniji jer bude više ljudi u manjem prostoru, miješaju se grupe ljudi koje nisu inače zajedno, tako da se slažem i s mjerom da ugostiteljski objekti ne rade nakon 22 h. Veselim se otvaranju terasa; i kavi na suncu, i jedenju u restoranima i svemu ostalom. Prije nego što su sve zatvorili, dečko i ja smo krenuli na pohod da probamo svako pivo u našem lokalnom pubu, tako da će prva postaja vjerojatno biti upravo taj pub i piva broj tri, otkrila nam je Matija (22) koja studira strojarstvo.
Neki će tako odmah preskočiti kavu i baciti se na pivu. Realno, vjerojatno će to biti većina, a ne manjina. Nekako popiti točeno u kafiću nije isto kao i popiti pivo u udobnosti vlastitog doma (ili javne otvorene površine). Upravo su okupljanja na tim javnim otvorenim površinama predmet kritika mnogih (opravdano!), a mnogi se pitaju kako se razlikuju ta okupljanja od onih u kafićima.
‘Luftanje’ glava na sunčanim terasama
– Nemam strah od zaraze samim virusom, ali naravno da se bojim ako ga prenesem nekome tko se nalazi u rizičnoj skupini. Točnije, nije me strah za sebe, nego za nekog slabijeg zdravlja. Mislim da je u redu da se terase otvore, ionako se ljudi koji se žele viđati, viđaju na bilo kojem mjestu. Veselim se otvorenim terasama da popijem kavu u pauzama od faksa i ‘proluftam’ glavu s prijateljima. Na prvu kavu idem u kafić pored našeg kampusa u Osijeku i jako se veselim! Mislim da se vesele i moji kolege s faksa s kojima ću ići i s kojima sam svakodnevno na vježbama na faksu, prepričala nam je Lucija (19) s Biologije.
‘Luftanju’ glave s prijateljima se svi vesele. Iako su druženja bila moguća i kad su bili zatvoreni kafići, ima nešto posebno u sjedenju za omiljenim stolom, s omiljenim ljudima i omiljenim pićem u ruci (na stolu…). Iako se otvaraju samo terase, nemamo ništa protiv. Štoviše, veselimo se sunčanim kavama!
– Stvarno ne znam je li opuštanje mjera presporo ili prebrzo i mislim da efekt toga možemo vidjeti tek kroz vrijeme, ali definitivno se veselim ispijanju kave na nekoj sunčanoj terasi. Ne osjećam više strah. Nastojim izbjeći neke nepotrebne situacije, ali prošla sam period straha i panike. Na prvu kavu ću otići s prijateljima i svejedno mi je gdje, dokle god je kava dobra i terasa osunčana, otkrila nam je Sara (23) s FER-a.
‘Nije prerano niti presporo nego samo u krivo vrijeme’
Iako je opća pretpostavka bila da će ovo otvaranje kafića apsolutno svih oduševiti, postoje i oni koji su i dalje skeptični. Među njih spada i naša sljedeća sugovornica.
– Prema koronavirusu imam jedno strahopoštovanje. Nije me strah u smislu da živim u nekoj paranoji, ali pokušavam što više izbjegavati situacije potencijalne zaraze. Nije prerano niti presporo nego samo u krivo vrijeme. Najveći broj ljudi je prebolio virus u studenom/prosincu, a imunitet traje dva do tri mjeseca… Ergo odlučili su popustiti s mjerama taman kada zapravo ljudi više nisu imuni. Ne veselim se pretjerano otvaranju terasa, nije dovoljno toplo za predugo sjediti… a i pronašla sam neke svoje klupice. Prva kava će biti svečana u lokalu kraj faksa s kolegama, rekla nam je Maria (19) s Filozofskog.
Ne želimo biti negativni za kraj, ali vas potičemo da se i dalje ponašate odgovorno, u svakom smislu – pa i onom da pokupite smeće za sobom!
