Studenti najavili prosvjed, a onda ga otkazali nakon samo nekoliko sati
Sveučilište u Zagrebu 23. veljače čekaju izbori za rektora, a Studenti govore jučer ujutro su na Facebooku najavili prosvjed koji se trebao održati samo dan prije. Prosvjed je bio usmjeren protiv trenutne uprave na čelu s rektorom Damirom Borasom. Međutim, nakon što su studenti Filozofskog fakulteta prijavili svoj prosvjed na istom mjestu u isto vrijeme, a s istim ciljem, ovaj prvi je otkazan.
Foto: Studenti govore – Facebook
Studenti Govore jučer ujutro su na Facebooku najavili prosvjed za sve studente Sveučilišta u Zagrebu. Prosvjed se trebao održati ispred rektorata i to 22. veljače, što je samo dan prije izbora za rektora. Za četverogodišnji mandat natječu se trenutni rektor Damir Boras i profesor s PMF-a, Damir Bakić.
Potaknuti svim problemima i aferama koje su se događale i otkrivale za vrijeme trenutne uprave na čelu s Damirom Borasom, studenti su prosvjed nazvali Kronike iz Švinjarnije: Boras, Čović i Ormar. Nakon nekoliko sati, na Facebook eventu prosvjeda, osvanula je obavijest o otkazivanju istog, a potom je event izbrisan. U svom priopćenju organizatori objašnjavaju da su to učinili jer “su kolege s Filozofskog fakulteta u konzultaciji s profesorima zaključili da je naš apsurdni naziv prosvjeda neozbiljan. Nije dovoljno intelektualan, profesori neće doći na takvo nešto, pa su odlučili prijaviti svoj prosvjed na isti dan”.
U cijelosti prenosimo obrazloženje organizatora o odustajanju od prosvjeda:
[SVEUČILIŠTE MORA BOLJE]
Gasimo event i odustajemo od organizacije prosvjeda i eto, dugujemo vam objašnjenje. Prosvjed se neće održati zato što su kolege s Filozofskog fakulteta u konzultaciji s profesorima zaključili da je naš apsurdni naziv prosvjeda neozbiljan. Nije dovoljno intelektualan, profesori neće doći na takvo nešto, pa su odlučili prijaviti svoj prosvjed na isti dan. Najprije želimo poželjeti svu sreću organizatorima novog, ozbiljnog prosvjeda.
Naša ideja bila je apsurdom ukazati na apsurd. Pokušali smo ozbiljno, najprije kroz institucije, onda i klasičnim prosvjedom i blokadom. I ništa nije upalilo. Odlučili smo okrenuti sve naglavce, apsurdnim nazivom ukazati da svi cijelo vrijeme gledaju u apsurd i ne vide ga. Željeli smo pokazati svu perverziju sustava i struktura koje ga čine, a sve to ovi studenti bez savjetodavnog profesorskog tijela percipiraju kao jednu veliku svinjariju koja funkcionira kao država u državi. I nije Boras problem, Boras je nuspojava koja je podivljala. Nuspojava bolesti sustava koji je inherentno nedemokratski. Sustava koji na svim razinama omogućava ostvarenje partikularnih interesa nauštrb cjeline. I sada, kada moramo promisliti o višem cilju, zajedničkom cilju, i zbog toga ne nazvati stvari pravim imenom, želimo naglasiti da je naš cilj ozdravljenje sistema, a ne Borasova glava uz pouzdanje u bolje osobne kvalitete nekoga sljedećeg. Mi želimo Sveučilište umjesto Svinjarnije, sustav čiji mehanizmi neće dozvoliti razvoj nekog sljedećeg Borasa ili Čovića. Mislimo da je takvu promjenu teško postići ako među nama s manjkom stvarne moći nema povjerenja, ako se povjerenje izigra. I dok neslaganje rješavamo nasiljem i zakulisnim igrama, možemo govoriti da sveučilište mora bolje, samo je pitanje može li.
Priopćenje s kojim je prosvjed prvotno najavljen:
U Švinjarniji ne vrijede zakoni, statuti, pravilnici i pravila. To je paralelni svijet obavijen autonomijom u kojemu prolazi sve što Boras i Čović nacrtaju. Ništa tamo ne vrijedi što ovdje vrijedi, osim novca. U narodu se priča da u Švinjarniji postoji i jedan veliki ormar. Kažu da se ne smije otvoriti, jer ako se otvori, sva sila strašnih i godinama skrivanih papira zatrpala bi Švinjarniju, a njezini bi se stanovnici probudili iz duge autonomijske hipnoze i pali direkt na dupe. Želimo odati počast tom svijetu fantazije izmišljenom na sveučilištu pa organiziramo PROSVJED.
Borasov mandat obilježen je sukobom i skandalima. Čuli smo za njega prvi put kada je protiv volje zaposlenika i studenata Filozofskog fakulteta pokušao taj fakultet integrirati s Katoličko-bogoslovnim fakultetom. Na otpor je reagirao oktroiranjem uprave i raspuštanjem Studentskog zbora FFZG-a. Zatim se odlučio poigrati i s Hrvatskim studijima, ali taj je pješčanik prepustio Anti Čoviću. Rektoru u sjeni koji je dočekao trenutak da poravna sve neriješene račune sa zaposlenicima Hrvatskih studija. U godinu dana ovaj je slavni dvojac rasturio instituciju, potjerao brojne mlade i perspektivne kadrove i zaposlio svoje. Čitavu silu takvih. Boras je uspio u svom produktivnom mandatu tužiti studenta i više različitih medija, sve one koji su se usudili baciti sumnju na njegovo kraljevanje. Ipak, ostalo mu je vremena i za znanstveni i nastavni rad. Tako sam sebi uredno isplaćuje desetke tisuća kuna za rad na znanstvenim projektima, a rektor Boras je i profesoru Borasu ustupio 10% svog vremena za predavanja na Učiteljskom i jednako toliko za predavanja na Grafičkom fakultetu. I to je stvarno tako, nije se zaposlio na Učiteljskom i Grafičkom samo da bi si mogao produžiti radni vijek, on zaista ne može bez prenošenja znanja studentima.
Zašto se studenti bune? Pa teško je razumjeti rektora koji ukine novčani dio Rektorove nagrade uz objašnjenje da što studentima znači tih par stotina kuna, a u isto vrijeme daje milijun kuna javnog novca za mjesečno objavljivanje svojih portreta u Universitasu. Kako se povezati s rektorom koji dopušta da se u tom istom pamfletu njegove studente naziva destrolucionarima i džihadistima? Što reći rektoru kada znate da su kvalitetni ljudi završili na ulici, a on je u isto vrijeme dopustio zapošljavanje novih isključivo po klijentelističkim kriterijima? Kako poštivati rektora odgovornog za imenovanje voditelja koji prepisivanjem sramoti ustanovu koju vodi i Sveučilište? Zašto bi studenti na čelu Sveučilišta željeli osobu koja ne uvažava njihov glas, koja želi krojiti zakone prema sebi, koja izigrava procedure i dobru praksu kako bi još malo ostala na prijestolju, koja na Ustavnom sudu želi osigurati postojanje države u državi?
Zato PROSVJED.
