Studenti nam otkrili kako izgleda putovati za vrijeme zabrane kretanja na razini županija
Ove praznike, kao i skoro cijelu godinu, sasvim sigurno je obilježila pandemija koronavirusa. Uz praktički neprestano nošenje maski i stalno dezinficiranje ruku, ove praznike su ponovno uvedene i mjere ograničavanja kretanja među županijama. Uz zabranu, ponovno su se pojavile i famozne propusnice.
screenshot: RTL
Kada se nađete u situaciji kao što je pandemija, puno stvari, koje smo prije uzimali zdravo za gotovo, odjednom postaju luksuz. Pa tako i provesti blagdane s obitelji. Ponovnim uvođenjem propusnica, velik dio ljudi je ostao sam za praznike.
U posebno zanimljivoj situaciji su se pronašli i studenti, za koje nije bilo jasno mogu li slobodno putovati na relaciji boravište-prebivalište ili ne. I dok je povratak u mjesto prebivališta uvijek moguće, za boravište će vam već trebati propusnica. To će biti posebno zanimljivo 7. siječnja, kada ponovno počinje nastava na većini fakulteta – propusnice su na snazi do 10. siječnja. No to je pitanje za neki drugi članak.
Ono što je zanimljivo jest trenutna situacija – koliko ljudi je uspjelo dobiti propusnicu? Koliko studenata se vraća u rodni kraj? Koliko su stroge provjere na prijelazima županija i kako uopće izgleda putovati javnim prijevozom? Provjerili smo sa studentima.
– Odlučila sam putovati jer radim u Zagrebu zadnjih mjesec dana i nemam doma adekvatnu opremu kako bih ga obavljala od kuće. Poslala sam zahtjev preko eGrađana i odabrala sam opciju da je obavljanje posla neophodno i da se ne može od kuće. Još sam navela da sam studentica i da radim kod tog i tog poslodavca te da ne mogu raditi od kuće. Isti dan mi je odobrena propusnica. Putovala sam iz Zagreba do Krapinsko-zagorske županije. Kontrola se nalazila na Staroj zagorskoj negdje poslije Luke, ali po meni je ta kontrola apsurda jer im je dovoljno samo da vide da imate nekakav papir i samo vas pošalju dalje. Ne rade nikakve posebne provjere. Po meni je ovo s propusnicama stvarno bespotrebno jer je svejedno velik broj zaraženih i malo je bezobrazno zabraniti ljudima da budu sa svojim obiteljima za blagdane. Isto tako i studentima koji, ako nemaju propusnicu, ne mogu u recimo u Zagreb gdje im se na primjer nalazi potrebna literatura za faks ili studentski posao. Mislim da studenti mogu bez problema dobiti propusnicu ako rade u mjestu studiranja, dok drugi teško da će dobiti zbog provjera koje se rade prije izdavanja istih, rekla nam je Anamarija (19) s Ekonomije.
Studenti su već od samog početka ‘privilegirani’ s time što imaju mjesto boravišta (ako su naravno prijavljeni). No, to i dalje ne mijenja činjenicu da je upitno hoće li se moći vratiti na vrijeme na predavanja.
Naša sljedeća sugovornica nam se požalila da se nažalost svi putnici ne pridržavaju mjera (ne nose masku, iako su u autobusu nekoliko sati), ali nam je i otkrila da većina ljudi putuje bez propusnica.
– Nažalost, ovaj Božić sam provela u samoizolaciji na Sljemenu. Tako da mi je cilj bio što prije doći kući, što je rezultiralo kupnjom karte za rodni grad isti dan kad su me “pustili na slobodu” te se nisam nikome javila za izdavanje propusnice. Kad je izašla mjera o propusnicama, bila sam zabrinuta te sam u studentskim grupama na Facebook-u pratila iskustva drugih ljudi suočenih s istim problemom. Vrlo brzo sam, iz tuđih iskustava, shvatila da propusnica nije potrebna za povratak studenata na mjesto prebivališta. Kad sam sjela u autobus za Opatiju, skroz sam zaboravila na propusnice i utonula u san, no ubrzo me na izlasku iz Zagreba (kroz prozor sam vidjela natpis Hotel Europa) probudila obavijest autobusnog razglasa da pripremimo propusnice i osobne iskaznice. Policajac je samo provjerio imaju li svi osobne iskaznice, a ja sam uz osobnu pripremila i x-icu (što se pokazalo i suvišnim). Ostali putnici u autobusu također nisu imali propusnice, izuzev jedne gospođe na čiju je propusnicu policajac entuzijastično rekao : “Gospođo, pa vi jedini imate i propusnicu.” Kasnije na granicama županija nije bilo nikoga, moguće i zato što je bio praznik kad sam putovala. Podržavam ideju propusnica zato toga što smatram da treba minimalizirati kretanja. No, nažalost ta ideja se nije pokazala provedivom u praksi iz više razloga. Prvo, donesena je na razini županija (jer imamo previše teritorijalnih jedinica koje priječe da se donesu na nekoj nižoj razini) s ciljem da se spriječe velika obiteljska okupljanja. Kao takva uopće ne utječe na okupljanja obitelji koje žive u istoj županiji. Nadalje, iz mojeg iskustva primjetno je da se mjere ne provode pretjerano temeljito. Posljednja zamjerka ovom sustavu propusnica je to što su kriteriji za dobivanje propusnica, kao i prošli put, nejasno definirani te ponekad besmisleni. Smatram da pandemija neće još dugo završiti te da trebamo pronaći nego dugoročno rješenje za nošenje s njom. Ponovno uvođenje propusnica je samo gašenje požara, odnosno samo kupovanje vremena, mišljenje je Lucije (21).
