Studenti nam otkrili su nam svoje najgore i najmračnije navike za vrijeme ispitnih rokova
Vrijeme je ispitnih rokova – oni sretniji su već završili s ispitima, a oni koji nisu rođeni pod sretnom zvijezdom su vjerojatno u borbi s najtežim ispitima. Kojoj god skupini pripadali, vjerojatno ste još uvijek pod dojmom rokova – ili bolje rečeno, pod traumom.
Foto: Unsplash
Biti student je divno i krasno kada je najveća drama odabrati u kojoj menzi danas ručati ili na koji se natječaj javiti, no onda dođu rokovi i život postane siv. Odjednom, odlazak u menzu nije sastavni dio dana, već izlazak koji si priuštite nakon položenog ispita. Spontani razgovori o smislu života s cimerima postaju zabranjeni, a bol u glavi od buljenja u ekrane postaje normalno stanje.
Nije uopće bitno na kojem ste vi fakultetu, jer rokovi su svugdje teški. Svugdje je naglasak na istome: moraš položiti. Pritisak je velik i teško je odrediti je li veći onaj koji si sami nabijate ili onaj od svih ostalih – roditelji, rodbina, prijatelji, ali i profesori. Sve to utječe i na same rezultate rokova, koji nerijetko pate.
Autodestrukcija za vrijeme rokova
Postoji nešto u studentima što ih tjera da budu autodestruktivni pa se u kriznim situacijama ponašaju tako da postane još kriznije. Svatko ima svoj način pogoršavanja životnog standarda, a nekolicina studenata je s nama podijelila svoje najveće tajne.
– Bez obzira na to koliko se svaki put prije pokušam uvjeriti da ću se dobro organizirati, početi raditi na vrijeme i relativno bezbolno preživjeti rokove, obično ispadne jako kaotično i stresno. U nekim stvarima sam pretjerano perfekcionistički postavljena, ali neorganizirana tako da si postavim visoka očekivanja i onda se mučim da bih na kraju ispala koliko-toliko zadovoljna. Apsolutno najgora stvar za koncentraciju tijekom učenja mi je mobitel, tako je lako navući se i upasti u začarani krug skrolanja dok vrijeme ide i idući ispit se približava. Tu je i klasična pogreška ostavljanja svega za zadnji tren. Grozan je osjećaj kad kreneš raditi nešto što si dugo odgađao i shvatiš da je zapravo sasvim izvedivo, ali da si jednostavno krenuo prekasno i onda žališ. Još jedna loša stvar koja mi se zna dogoditi je da me baš onda kad je napeto s ispitima lupi volja za počinjanjem nove serije ili tako nešto, uvijek počne kao samo par epizoda za odmoriti mozak, no na kraju jako lako postane prioritet nad produktivnosti. Rokovi su psihički iscrpljujući, ali osjećaj kad si konačno gotov sa svime donosi pravo olakšanje, Valentina (21) s Filozofskog.
Problem ostavljanja svega za zadnji tren je vrlo popularan među studentima, a to nam je potvrdila i naša sljedeća sugovornica. Ona nam je pak objasnila i zašto se s tom navikom nije nikad uspjela izboriti (čestitke na posljednjem ispitu!).
Nekako, sve na kraju ispadne dobro
– Rekla bih da rokove definitivno obilježavaju dvije stvari: učenje i nervoza. Na ranijim godinama studija, predstavljali su mi i stres na neki način, ali kako je sve odmicalo, osjećala sam sve manji i manji pritisak zbog perioda ispita. Ono što je svakako toksična stvar je što sve počinjem učiti relativno kasno, a uvijek želim sve naučiti pa se u nekim slučajevima dovodim do ruba umora od količine posla koju planiram odraditi u relativno kratkom roku. Mislim da sam nakon svakih ispita dosad rekla sebi da za iduće ispite trebam početi sustavno raditi ranije, ali evo napisala sam i zadnje ispite na faksu bez da sam se stvarno izborila s tom svojom lošom osobinom. Doduše, svi ispiti su mi prolazili stvarno dobro bez obzira na to pa je i to možda razlog manjka motivacije za promjenom, priznaje nam Sara (23) s FER-a.
Naš sljedeći sugovornik se vodi istom filozofijom, a to je kolokviranje do iznemoglosti. No, što u situacijama kada se ne uspije kolokvirati? Rekao nam je da uopće teško odrediti jesu li mu rokovi teži psihički ili fizički.
– Trudim se što više kolokvirati kako bih za rokove imao što manje ispita. Rokovi su uvijek na neki način stresni (‘vaga’ je li ‘bolje’ imati jedan teži ili 2-3 lakša predmeta?) ali bitno je biti organiziran i držati se plana. Pijem puno energetskih pića (nekad i dva do tri u roku od 24 sata, a nekad dva u svega možda pola dana) i jedem više i učestalije – bilo konkretna jela ili slatkiše i gumene bombone. Ali kada prođu rokovi, onda se vratim u normalu. Najviše mi pomaže kada znam da sam nešto kolokvirao, nešto riješio na nekom prethodnom roku i ono najvažnije – da imam volje i želje taj predmet riješiti i dati sve od sebe. Najviše mi odmaže strah da neću sve stići i ‘bediranje i stres’ jer koliko ljudi (ni)je položilo na prošlim rokovima. Stvari koje utječu na prolazak ispita bih sumirao s 4 pojma: budi jak u glavi, slušaj samo korisne i konkretne savjete i piši za što više, budi u kontaktu s kolegama sličnoga znanja te ako ništa drugo – kampanjski sjesti i učiti. Sve se može! Bitno je biti jak u glavi, poručuje Ivan (22) s Libertasa.
I dok su stariji studenti već navikli na ispite, što je s brucošima? Oni upravo prolaze kroz svoje prve rokove, i to u pandemijskim uvjetima. Ne kaže se ‘za bez veze’ da je prva godina najteža, jer je sasvim sigurno najstresnija.
– Brucoš sam i nemam prijašnjih iskustava s rokovima. Očekivala sam da će biti puno stresniji nego sto jesu, ali zapravo su okej. Najveći mi je stres što idem na faks koji ne glasi kao najposloženiji, pa mi je veći stres zbog toga što neki profesori odluče ne održati ispit na obećani datum (a to je zadnji rok) i tako mi poremete raspored. Od navika nisam stekla niti dobre niti loše. Možda da su drugačija vremena bih imala više distrakcija, no u ovim uvjetima ne moram brinuti o tome. Pronašla sam neki sistem da doma prolazim skripte, i onda slušam predavanja od profesora i s YouTube-a o temi koju učim. Taj sistem mi stvarno pomaže da bolje zapamtim stvari, ne budem ukočena za radnim stolom, a i sprječava onaj osjećaj ispranog mozga od previše buljenja u razne skripte, objasnila nam je Maria (19) s Filozofskog.
