Studenti o menzi u Požegi: ‘Mi kolače nemamo, a za desert dobijemo jabuku’
Studenti iz cijele Hrvatske, povodom podizanja cijena u menzama, počeli su javno iskazivati svoje nezadovoljstvo oko rada studentskih centara. Drugim riječima, pobunili su se zbog stanja s domovima, nepostojanja istih, ponude u menzama te radnog vremena restorana. Nakon što su se strasti među studentima većih gradova smirile, javili su se oni iz manjih mjesta. Zadnja primjedba koju smo dobili upućena je na Studentski centar u Požegi, jer taj grad nema dom, a mnogi su nezadovoljni stanjem u njihovoj menzi.
www.scpozega.hr/
Diljem zemlje digla se halabuka oko novog Pravilnika o studentskoj prehrani koja u posljednje vrijeme lagano jenjava, no još uvijek postoji dio studenata koji ne vidi problem u cijenama hrane, već u ponudi, to jest nepostojanju iste. Nakon što su nam Virovitičani iznijeli svoje negativne stavove po pitanju menzi u njihovu gradu, kontaktirala nas je studentica koja želi da se uvedu neke promjene u menzama i studentskom smještaju u Požegi.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Veleučilište u Požegi sastoji se od poljoprivrednog odijela (vinogradarstvo-vinarstvo-voćarstvo i prehrambena tehnologija), te od društvenog odijela (račnovodstvo, trgodina, upravni studij i trgovinsko poslovanje.)
Željela bih napomenuti kako Požega ne posjeduje studentski dom. Veleučilište ima veliki broj studenata koji samo međusobno prigovaraju o prehrani u Studentskom centru, dok nitko ne želi javno iznijeti taj problem. Dakle, dok svi ostali studenti lijepe naše Hrvatske žale se o cijenama u menzama, mi šutimo jer se nemamo na što žaliti. Cijene su najmanje što nas muči.
Nasmijala nas je jedna anketa koja je bila o doručku u menzama, što najčešće jedemo. Mi samo možemo sanjati o hrani koja je bila za izbor. Svako jutro, bez iznimke, u menzi nas čekaju samo paštete, mliječni namazi, te sardine u ulju. Uz mlijeko, sok i voćne jogurte. Obilazeći ostale menze shvatila sam kako svi imaju puno više ponuđenih jela za doručak, te kako nije niti zdravo niti prihvatljivo da veleučilište koji se hvali menzom ima nikakav izbor. Stoga, za doručkom u našoj menzi možete vidjeti najviše 20 studenata.
Također, nasmijao nas je štrajk studenata koji je bio organiziran da se u menzama kupuju samo kolači. Mi kolača nemamo. Za ”desert” dobijemo jabuku! Ručak u menzi je uvijek isti, točno znamo što ima ponedjeljkom, utorkom, srijedom… za jesti. Rijetke iznimke. Osim što su jela koja su u meniju stvarno loša, jela koja možemo izabrati često moramo čekati po pola sata dok se zaposlenice udostoje ih napraviti. Pohana jela su toliko puna ulja da to stvarno nije zdravo. Jela koja nisu u meniju skuplja su za par kuna (i rijetko nam se i ona sviđaju), tako da jako puno studenata kuha u stanu, menzu zaobilazimo.
Osim malog izbora loše i skupe hrane, imamo problem s radnim vremenom menze. Kada većina studenata završi s predavanjem (oko 13:30), otprilike u to vrijeme je obračun, i menza ne radi pola sata. Subotom menza poslužuje ”doručak” i ručak, te se onda zatvara. Večere nema. A menza nedjeljom ne radi.
Nadam se da će bar netko shvatiti naše nezadovoljstvo. Mi se ne borimo protiv cijena u menzi, nemamo što tamo ni plaćati.
