Studenti o zadnjim izlascima: ‘Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću za par dana putovati doma jer je faks online’
Pitanje je tko još uvijek prati, ali sada nas već čeka drugo ljeto u uvjetima pandemije. Ljudima je dosta izvanrednih situacija, novih i starih mjera – samo se čeka povratak u normalu. I dio normale, koji između ostalog većini jako nedostaje, su izlasci. Oni pravi izlasci. Sjećate li se još kako je to izgledalo?
Foto: Unsplash
Iz današnje perspektive, teško je za zamisliti da nam je nekada bilo normalno izaći u klub ili otići na koncert te provesti nekoliko sati u skučenom prostoru, u kojem je doslovno znalo faliti zraka. Ne da svatko nije imao svoja dva metra osobnog prostora, već nitko nije imao niti svoja dva centimetra.
Danas je izazov i otići na neko druženje na otvorenom – ne samo zato što je teško dospjeti do toga, već zato što vlada nepovjerenje među ljudima, nelagoda koju je teško zaboraviti. Na kraju krajeva, zaista nikad ne znate tko bi mogao biti pozitivan, tko ne. Možete se samo uzdati u to da vama bliske osobe nisu, sve više je nemoguće.
Iako možda sada djeluje nerealno, zaista se nadamo da će se nekada uskoro vratiti stvari na svoje, te da ćemo moći raditi sve ono što smo nekada radili, pa tako i izlaziti. O tome smo razgovarali i s nekolicinom studenata – oni su se usput prisjetili i svojih posljednjih izlazaka prije početka ove noćne more.
– Moj posljednji izlazak prije pandemije bio je koncert Nine Badrić u Areni. Karte su bile kupljene onako bez veze, tjedan dana prije sam počela slušati njezine pjesme čisto da znam otpjevati i nešto što nije Takvi kao ti. Usput sam otkrila da Nina Badrić ima stvarno puno hitova i koncert je bio skroz solidan. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću za manje od tjedan dana biti na putu doma jer se faks prebacio na online nastavu. Od tada, svi moji izlasci bili su kućni partyji. Za većinu tih okupljanja ne bih ni rekla da su “izlasci”, već opuštena druženja uz alkohol. Toliko sam se navikla na ovakav tip izlazaka da, kad bih sad otišla u klub, trebalo bi mi najmanje tjedan dana da se od njega i oporavim. Općenito nisam tip osobe koja voli izlaziti u klubove, tako da ne mogu reći da sam bila posebno pogođena njihovim zatvaranjem. Uvijek su mi bili puno draži kućni partyji – opuštenija je atmosfera, možeš sam birati pjesme (ako se uspiješ prvi dočepati zvučnika), imaš pristup hrani… Tako da se moji izlasci i nisu baš puno promijenili od početka pandemije, otkrila nam je Tina (22) s PMF-a.
Ah, ona slatka vremena kada smo zaista mislili da će sve ovo trajati maksimalno dva tjedna, do mjesec dana. Je li itko uopće mogao zamisliti da ćemo provesti više od godinu dana u ovoj situaciji, a da još uvijek ne djeluje da će tome skoro doći kraj? Ili da hoće uopće?
Kućni partiji
Jedino što je istina jest da su introverti došli na svoje. Ne zato što se oni ne vole družiti s ljudima, već zato što su njihova druženja smirenija – njima je kućni parti puno bolja opcija od odlaska u klub.
– Prije pandemije sam puno izlazila, međutim moji izlasci su se svodili na kave u omiljenom kafiću ili odlaske u restorane preko tjedna, a preko vikenda s ekipom kod nekoga u stan. Ili bismo uzeli zvučnik, za piti i jesti, te bismo se okupili se kraj mora, posebice dolaskom proljeća. Možda bismo jednom do dva put mjesečno otišli subotom u klub. Otkako je počela pandemija bilo je izlazaka, otišli bismo jedni kod drugih u stan petkom ili subotom. Budući da preferiram taj tip izlazaka, kao introvert koji nije golemi zaljubljenik u klubove, mogu reći da u mojim izlascima nije bilo velikih razlika otkako je počela pandemija. Jedino su se prorijedili, kako duga tri mjeseca nismo imali kafiće i restorane. Posebice mi nedostaju okupljanja s društvom uz plažu u toplijim mjesecima, njih nismo prakticirali otkako je počela pandemija iz straha da nam ne dođe policija i rastjera nas. Kada su mjere popustile, počeli smo ponovno taj tip okupljanja. Mislim da imam sreću sto sam introvert, pa imam uzak krug prijatelja i neki od njih imaju i stanove pa možemo tamo otići, a i dok smo vani poštuje se maksimalan broj osoba, prijatelji mi se mogu pobrojati na prste jedne ruke. Ponekad mi zafali jednom mjesečno plesati u klubu i vjerujem da ćemo se jednom u budućnosti na to vratiti, ne znam točno kada. Znam samo da zasada tu mogućnost nemamo ali kada bismo imali ne bi me bilo strah, otišla bih sa svojim malim krugom prijatelja. Kako dolazi proljeće, posebno se veselim izlascima na otvoreno pa se zbilja nadam da će nam pandemija to dopustiti uskoro, nada se Anđela (19) sa Sveučilišta u Zadru.
Optimistična su to nadanja, no nekako se čini da skoro pa svi polažu nade u ljeto. Nadamo se da će opet doći do poboljšanja epidemiološke situacije te da ćemo u barem nekakvom izdanju moći ići na koncerte, festivale ili u klubove. Klubovi su nekako i dalje najkritičniji i upravo je to ono što mnogima najteže pada. Tu je ta razlika najvidljivija.
– Sjećam se da smo prijateljice i ja odlučile otići na piće jer smo znale da se sve zatvara, ali naravno to nije bilo samo jedno piće. Bilo je izlazaka kad su popustile mjere, bilo je manje ljudi i jednostavno atmosfera nije bila ista. Draži su mi bili oni izlasci prije pandemije, s puno ljudi, gdje te nitko ne gleda i možeš uživati. Mislim da se ne bih mogla vratiti na staro iako bih htjela. Kada bi postojali uvjeti za klasičan izlazak, paničarila bih jedino što ću obući, rekla nam je Tamara (18) s Učiteljskog fakulteta.
Želimo izbor!
Čak i da vam izlasci nisu bili vrhunac života kada su bili aktualni, ne možete reći da vam trenutno ne nedostaju. Velika je vjerojatnost da ćemo ih se zasititi jednom kad se vratimo u klubove, ali trenutno nam nedostaje to što nemamo ni mogućnost. Kao kad vas netko ne pozove negdje gdje niste ni planirali ići – jednostavno vas ubija to što nemate mogućnost odabrati ‘ne’.
– Ni prije pandemije nisam toliko često izlazila, možda jednom mjesečno navečer u klub, ali zato su mi kave i večernja pića bila dio svakodnevice. I to je ono što se značajno promijenilo od pojave koronavirusa. Trenutno je taj tip izlazaka i moguć, i to je sigurno nešto što mi odgovara, a bez klubova svakako mogu… Iako, moram priznati, znaju se desiti neki dani i večeri kada me pukne neko raspoloženje da bih se najradije spremila i u izlazak do jutra. Stoga, iako meni osobno više pašu umjereniji izlasci i da dođem kući nakon par pića do ponoći kao Pepeljuga, voljela bih imati mogućnost i za ludim noćnim provodom do sitnih sati, priznala nam je Tina (21) s FER-a.
