Nenadani niz potresa pogodio je jučer Zagreb zbog čega su brojne obitelji ostale – doslovno – bez krova nad glavom, a smještaj im je pružen u Studentskom domu Cvjetno naselje. Studenti koji su se ondje nalazili, ali i Studentski zbor Sveučilišta, smatraju kako su studenti na neadekvatan način izbačeni iz doma. S druge strane, javljaju se i studenti koji upozoravaju da je situacija iziskivala hitno rješenje.
Foto: Srednja.hr
Nisam znao što će biti s mojim stvarima, a nitko od ljudi iz SC-a nije mi mogao dati odgovor na to pitanje. Odgovori su bili ‘ma dajte, nalijepite naljepnicu na stvari pa bude već netko to odnio negdje, ne znamo sada ništa’, ispričao je Mateo Štrbić.
Student zagrebačkog Cvjetnog naselja na Facebooku je izrazio negodovanje zbog preseljenja u Studentski dom Stjepan Radić. Podsjećamo, studenti su preseljeni kako bi se u dom mogle useliti obitelji koje su zbog snažnog potresa ostale bez krova nad glavom.
– Danas je oko 13:00h stavljena obavijest u Facebook grupi od domskog odbora da će svi studenti iz Studentskog doma Cvjetno naselje biti iseljeni. Oni koji tamo žive, a ima ih i sada dosta (naročito Erasmus studenti) se trebaju preseliti u Studentski dom Stjepan Radić (gdje su još uvijek stvari od studenata koji su otišli kući). Studenti iz Stjepana Radića koji su izvan Zagreba su također obaviješteni da će njihove stvari biti iseljene, započeo je Štrbić.
‘Trebalo se naći rješenje’
Dodaje kako Cvjetno naselje ima 8 paviljona s kapacitetom za 1800 osoba.
– Ne znam koliko je današnjih ljudi izgubilo svoj dom, ali sam uvjeren da ih sigurno nije 1800. Uz to, postoje i kapaciteti hotela koji su trenutno zatvoreni, ali očišćeni i spremni za prihvat, i ti su ljudi tamo mogli biti smješteni bez ikakvih problema. Samo se trebalo naći rješenje. Kad sam dobio obavijest, pojurio sam u dom jer imam toliko privatnih stvari za koje nisam htio da mi ih netko iz SC-a dira, kaže student.
Kaže kako je bio u pravu što je tako mislio.
– Došao sam u dom i išao sam odmah do uprave da se informiram jer ja ne planiram seliti na Savu, već ću biti kod frendice u stanu (mnogi nemaju tu privilegiju). Osoba koja je išla po sobama mi je rekla da je sve u kaosu i neorganizirano, ali da oni tu ne mogu ništa, priča.
IZBAČENI NA ULICU KAO ZADNJE SMEĆE
Danas je oko 13:00h stavljena obavijest u Facebook grupi od domskog odbora da će svi…
Objavljuje Mateo Štrbić u Nedjelja, 22. ožujka 2020.
‘Morali smo iseliti u nekoliko sati’
Uz to, kao problem je vidio i što je svaka osoba iz SC-a davala drugačije informacije studentima, dok se uprava na telefon nije javlja.
– U neformalnoj grupi na Facebooku je nastao kaos, ljudi nisu znali što raditi, naročito oni iz udaljenijih gradova koji su u svojim sobama ostavljali i neke vrijedne stvari, razne knjige, laptope, odjeću i slično. U toj strci sam ja sve svoje stvari ubacio u vreće i doslovno ne znam gdje je što i jesam li nešto uništio jer su nas forsirali da se iselimo što prije, u roku par sati. Uvjeren sam da bi moje i stvari svih mojih kolega studenata bile tretirane još i gore od strane djelatnika u silnoj strci da isele stvari iz preostalih soba, nastavlja Mateo.
Ističe da studenti plaćaju taj dom svaki mjesec i tamo žive.
– Imamo bar pravo na formalan način (ne putem Facebook grupe) saznati što će se s našim smještajem dogoditi. Imamo pravo saznati tko će dirati naše stvari i negdje ih prebacivati (s tim da nitko ne zna točno gdje). SC je službenu obavijest objavio u 16:42 kada je većina studenata već odselila svoje stvari.
‘Najveća epidemiološka bomba u Zagrebu’
Tada je uslijedio veći problem.
– Svi su studenti iz okolnih gradova pojurili u Zagreb sa svojim roditeljima da skupe svoje stvari jer nisu vjerovali SC-u kako će riješiti tu situaciju, što je bilo očigledno iz same komunikacije prema studentima oko ovog problema. I u tom trenu se našlo 500+ osoba na istom mjestu, udarajući rame od rame jedni drugima dok nosimo stvari. I gdje je tu socijalna distanca? Ovaj je događaj bio najveća epidemiološka bomba u Zagrebu danas i nitko to u Hrvatskoj ne zna, smatra Štrbić.
Objašnjava kako će svi ti studenti sada ići u svoje gradove i domove i možda, nesvjesno, širiti virus.
– A sve zato što Stožer civilne zaštite RH, SC i njegova uprava nisu znali ovo organizirati kako spada. Uz to, je li SC dezinficirao sobe na Savi u koje će dolaziti studenti sa Cvjetnog?, pita se student, koji otvorenim vidi i neka druga pitanja.
‘Izbačeni kao zadnje smeće’
– Što je sa studentima s invaliditetom, onima koji ne mogu hodati i ne mogu vidjeti? U grupi još pišu da nemaju konkretne informacije od uprave. Pritom je važno naglasiti da u domovima žive većinom studenti lošijeg socio-ekonomskog statusa, a ne osobe koje imaju drugi stan u Zagrebu ili auto s kojim mogu otići doma. I danas su ti studenti bili izbačeni na ulicu od strane Hrvatske kao zadnje smeće, ističe.
Naglašava da bi prvi dao svoju sobu osobama koje su izgubili svoj dom, ali da za ovakav način izbacivanja iz doma i ovakav način komunikacije prema studentima apsolutno nije bilo potrebe.
– Bio sam spreman ostaviti i hranu, sve potrepštine, doslovno sve tim ljudima da je za to uistinu postojala potreba. Da nije postojalo drugo rješenje, ja bih se prvi ponudio da netko spava u mojoj sobi. Kao što bismo i svi mi jer razumijemo razmjere ove krize. Ali za ovo nije bilo potrebe, zaključio je Štrbić.
Studentski zbor Sveučilišta: Kako će se osigurati higijenski standardi?
Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu također se oglasio o ovome problemu.
Osvrnuli su se na nekoliko činjenica.
1.) Službeni dopis Studentskog centra o iseljavanju studenata iz SN Cvjetno naselje dobili smo tek u 16 sati, debelo nakon početka procesa kaotičnog iseljenja studenata. Unatoč kašnjenju službenih informacija SZZG je odlučio pravovremeno obavijestiti studente kako bi se pripremili za izvanredno iseljavanje.
2.) Studentski centar je prije 10-ak dana izjavio Studentskom zboru Sveučilišta u Zagrebu i domskim odborima svih studentskih naselja kako nisu u mogućnosti osigurati uvjete za samoizolaciju studenata te postavljamo pitanje, kako će se osigurati higijenski standardi koje preporučuje Stožer u ovakvoj situaciji?
3.) Sobe u studentskim domovima su studentima upravo to, dom te je više od 1800 studenata SN Cvjetno naselje bez ikakvog službenog očitovanja i konkretnih informacija iseljeno iz svojih domova. Studenti su iseljeni u manje od 3 sata, bez podataka o tome gdje će i kako njihove stvari biti uskladištene.
4.) Scene iseljenja u SN Cvjetno naselje bile su zabrinjavajuće jer je na stotine studenata, njihovih prijatelja i članova obitelji iznosilo stvari bez mogućnosti provođenja mjera protiv zaraze te strahujemo od širenja epidemije, istaknuli su iz Zbora Sveučilišta te o svemu zatražili očitovanje Uprave Studentskog centra.
Drage kolegice i kolege,
Sinoć smo poslali upit Studentskom centru u Zagrebu s najčešćim pitanjima koje ste nam jučer…
Objavljuje Studentski Zbor Sveučilišta U Zagrebu u Ponedjeljak, 23. ožujka 2020.
Rašić: Mi smo privilegirani, shvatite to
No, ima i studenata koji drugačije misle. Katarina Rašić tako se javno usprotivila Štrbićevu mišljenju. Uz njezino dopuštenje, prenosimo sve što je rekla.
– Prva stvar, dragi studenti, ja se nadam da je nama jasno da su studentski domovi državno vlasništvo i da količina novca kojeg mi mjesečno izdajemo za stanarine nije dovoljna da bi se pokrili svi troškovi te da se ostatak financira iz državnog proračuna. Grubo rečeno svi oni ljudi koji su jučer ostali na ulicama sufinanciraju naše mjesečne stanarine, započela je Rašić.
Podsjetila je kako svi studenti dobro znaju koliko se stresiraju u ljetnim mjesecima čekajući rezultate za dom, jer znaju koliko bi ih život u stanu koštao.
– Nažalost, mjesta nema za sve i u konačnici pojedinci završe tražeći stanove kojih je u Zagrebu sve manje, a mjesečne stanarine su sve više. Stoga možemo zaključiti da je život u domu na neki način privilegija, a ne pravo, smatra studentica.
Situacija je tražila hitna rješenja
Ponudila je odgovor i na najčešće pitanje u vezi iseljenja – zašto ljude koji su zbog potresa ostali bez svojih domova nisu smjestili u prazne hotele?
– Moram vas razočarati – Jugoslavije odavno nema i postoji razlika između državnog i privatnog vlasništva. Ako vas odgovor na ovo pitanje i dalje zanima obratite se upravama tih hotela, možda će vam oni moći dati odgovor, kazala je studentima.
Posebno se obratila samom Štrbiću.
– Matea muči način na koji je SC javio studentima da dolazi do iseljavanja iz doma. Mislim stvarno nije u redu da nisu svakog ponaosob kontaktirali i zatražili punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika, jer situacija uopće nije hitna i ne zahtijeva brze odluke. Nadalje je smiješno očekivati da je u jučerašnjoj situaciji ITKO sjedio za telefonom i računalom te odgovarao na upite studenata koji trenutno sjede u svojim toplim domovima daleko od Zagreba i jedino o čemu brinu su svoje materijalne stvari, kaže studentica.
‘Zar mislite da su vaše stvari najbitnije?’
Upitala je kolege zar stvarno misle da su njihove stvari u ovoj situaciji trenutno najbitnije.
– Da možda nisu trebali iseliti cijeli dom, tu se slažem. Ali kako su oni u svoj toj silnoj strci mogli znati koliki broj ljudi će imati potrebu za smještajem? A što reći o onih 500 akademskih građana koji su pohrlili za Zagreb kako bi pokupili svoje stvari? Zanima me samo je li taj kofer stvari vrijedan eventualne zaraze koronom. Jesu životi vas, vaših bližnjih vrijedni toga? Jeste spremni preuzeti odgovornost za eventualno povećanje broja zaraženih u ostalim dijelovima Hrvatske?, priupitala ih je.
– Ali naravno da nisu studenti krivi nego svi ostali koji su donijeli ovu odluku, jer su trebali računati na to da će ljudi pohrliti za Zagreb… Ozbiljno? Odrasli ste ljudi, ne razmažena derišta, izravna je bila Rašić.
Studente je pozvala da se sjetite Domovinskog rata, Vukovara, Gunje i između ostalog jučerašnjeg potresa.
– Ljudi su ostajali bez svega, mislim da ćeš i ti preživjeti ako u ovom kaosu ostaneš bez par knjiga ili nekog komada odjeće. Čuvajte se, čuvajte svoje bližnje i vidimo se na klupicama uskoro, zaključila je Rašić.
Što kaže o svemu, pitali smo i Štrbića, koji nam je odgovorio kako nema komentara jer Rašić ‘apsolutno nije shvatila što je rekao’.