Studenti o počasnom doktoratu Bandiću: Sveučilište sramoćenjem slavi 350 godina postojanja

A- A+

24. ožujka 2019.

Faks

Marta Matković

A- A+

O počasnom doktoratu kojeg rektor Boras namjerava dodijeliti Milanu Bandiću do sada su reagirale dvije sastavnice Sveučilišta u Zagrebu. Radi se o Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i Filozofskom fakultetu, dok su druge najavile izvanredne sjednice fakultetskih vijeća. No, nas je zanimalo i što studenti Sveučilišta misle o ovoj situaciji, te su nam njih trojica spremno dala svoje izjave.

Foto: www.zagreb.hr

O dodjeli počasnog doktorata, očekivano, nisu pričali pozitivnim tonom. Svi se slažu u jednoj najosnovnijoj stvari, a to je da se ovakvim postupcima, zapravo, nemamo ni zašto čuditi. Pismo studenta Muzičke akademije o ovoj temi smo objavili nedavno, a pročitajte ga ovdje.

Rektor Boras nastavlja po starom

Student Hrvatskih studija, koji želi ostati anoniman, ovom situacijom je razočaran, ali nije iznenađen.

– Razočaran sam ovom odlukom Senata koji će u konačnici sigurno prihvatiti izvješće povjerenstva i dodijeliti počasni doktorat Bandiću. Zašto se mi ostali trudimo kada se doktorati dijele kapom i šakom? Ali nažalost, takva me situacija uopće ne čudi jer sam s Hrvatskih studija koji su bili žrtva rektora zadnje 3 godine, rekao je.

Bandić zaslužuje prozivku, a ne počasti

Denis Gaščić, student prve godine diplomskog studija informatike i muzeologije, član Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta i novinar 24sata, također je izrazio svoje nezadovoljstvo situacijom.

Izdvojeni članak

FPZG sazvao izvanrednu sjednicu Vijeća zbog Bandićevog doktorata!

– U najmanju je ruku otužno davati počasni doktorat nekome s obrazloženjem da je Sveučilištu osigurao novčana sredstva. Dakle, kad bismo prijedlog malo bolje pogledali, Sveučilište otvoreno kaže da si je Bandić (zaslugama) kupio titulu doktora. Međutim, što je još žalosnije, nije ga kupio svojim novcem, već novcem poreznih obveznika. A nije ga zapravo ni kupio. Jer, samoprozvani ‘sveučilišni grad’ Zagreb za rad izdvaja svega jedan promil svoga proračuna. Uzimajući to u obzir, bilo bi logičnije da Bandić, umjesto titule počasnog doktora, dobije javnu prozivku i porugu Sveučilišta. No, vodstvu Sveučilišta očito su neki drugi interesi bitniji od interesa zagrebačkog Sveučilišta, Sveučilišta koje 350 godina svoga postojanja slavi pišući najsramotnije dane u svojoj povijesti, rekao nam je.

Ugled Sveučilišta pada u kontinuitetu

Svoje mišljenje iznio nam je i Karlo Jurak, student doktorskog studija 1. godine Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu, te magistar filozofije i lingvistike. Jurak je ujedno i kandidat za Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kandidacijskom listi Filozofski je naš, čiji su članovi zadnjih godina bili aktivni upravo u ukazivanju na institucionalno nasilje koje provodi Sveučilište u Zagrebu. Njegovu izjavu prenosimo u cjelosti.

– Odluka rektora Borasa o pokretanju postupka dodjele počasnog doktorata gradonačelniku Bandiću jest skandalozna, sramotna i bazično nepristojna, ali nipošto nije neočekivana, šokantna i razlog za iščuđavanje. Naime, radi se o kontinuitetu politike Sveučilišta u Zagrebu otkada je Damir Boras rektor, a ona obiluje skandalima, sramotnim odlukama, nepristojnošću, ignoriranjem nekih temeljnih uzusa akademskog ponašanja, degradiranjem standarda znanstvenosti i stručnosti, zloupotrebom autonomije Sveučilišta, te ogromnim padom ugleda Sveučilišta u Hrvatskoj i svijetu. Odluka o dodjeli počasnog doktorata Bandiću samo je kulminacija institucionalnog, ali i simboličkog nasilja koje provodi vodstvo Sveučilišta u Zagrebu.

U svjetlu toga, odluka da se počasni doktorat dodijeli Uskokovu optuženiku Milanu Bandiću nije ništa novo i neobično jer razloga za zgražanje ima odavno, samo što oni nisu doticali toliko percepciju šire javnosti – sjetimo se samo situacije u vrijeme krize na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2016. i 2017., situacije s Hrvatskim studijima, tužbi protiv vlastitih studenata, ignoriranja kritičkih glasova iz akademske zajednice, pogodovanja klerikalnim interesima i slično. Vezano uz samu dodjelu počasnih doktorata, valja napomenuti da je relativno nedavno rektor Boras donio ništa manje skandaloznu odluku o dodjeli te titule ništa manje skandaloznom Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-a BiH i bivšem članu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, isto poznatom po brojnim aferama te po koaliranju s Miloradom Dodikom, a o čemu je tada od svih senatora jedino kritički progovorila docentica Đurđica Čilić s Filozofskog fakulteta.

Izdvojeni članak

Pismo studenta Muzičke: Odnos Bandića i Akademije prelama se preko leđa studenata

No, ono što nas posebno treba zabrinjavati nije toliko sama nepristojna i skandalozna politika vrha zagrebačkog Sveučilišta, nego legitimacija koju ta politika ima od strane Senata. Senatori, koji su s toliko velikim brojem glasova izglasali Borasa za novog-starog rektora prije godinu dana, koji su izglasali dodjelu počasnog doktorata Čoviću i Bandiću, koji su dizali bespogovorno ruke u zrak na brojne druge, najblaže rečeno, kontroverzne ideje rektora Borasa, razlog su zbog čega trebamo biti duboko zabrinuti jer oni predstavljaju (odnosno, trebali bi predstavljati) samu elitu hrvatske akademske zajednice, a izgleda da predstavljaju samo svoje uske interese, miljama udaljeni od života i rada studenata i kolega nastavnika i znanstvenika. Naprosto je nevjerojatno koliko oni svojim dizanjem ruku i suspenzijom svakog kritičkog glasa čine štetu akademskoj zajednici i znanosti u cjelini, ali i društvu kao takvom. Otpor je, stoga, nužan.
I to nas ne treba čuditi kada čak i jedan Ivo Josipović, koji se predstavlja kao oporbeni političar i povratnik u SDP, “pozdravlja” ovu odluku zbog Muzičke akademije, makar se inače ne slaže s Bandićem. To je ogledan primjer kako uski, partikularni interesi konstituiraju politiku one zajednice koja bi se trebala baviti onim općim, univerzalnim. Sve to skupa tjera mlade znanstvenike i sve druge slobodnomisleće pojedince da svoju sreću i svoj kruh pronađu negdje vani, izvan granica Hrvatske, što je velika tragedija nas kao društva, zaključio je Karlo Jurak.