Studenti o uputama za život u domovima: ‘Najviše mi smeta što nam žele oduzeti mladost’
Pandemija koronavirusa se i dalje nastavlja, no za razliku od situacije u ožujku, život ne staje. Povratak u škole je već obavljen, a uskoro slijedi i povratak na fakultete. Osim samog problema održavanja nastave, ovdje je upitan i smještaj studenata. Natječaji za smještaj u studentskim domovima su već odavna gotovi i dio studenata je već uselio u svoje sobe, no tek su ovaj tjedan došle upute HZJZ-a za samo stanovanje u domovima.
Foto: Dominik Smolak
I dok nastava na većini fakulteta počinje za manje od tri tjedna, još uvijek mnogi studenti ne znaju kako će se ona održavati. Kako većina studenata ne živi u gradu u kojem studiraju, postavlja se pitanje je li potrebno pronaći smještaj. Oni koji su uspjeli upasti u državne domove ne moraju pretjerano brinuti oko toga, ali se zato moraju prilagoditi novim pravilima života.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo je tako izdao upute za život u domu tek ovaj tjedan, iako se dio studenata već uselio u svoje sobe. Ove upute se malo razlikuju od onih koje su bile aktualne u ožujku za vrijeme ‘lockdowna’. Zabranjeni su svi posjeti studentskim domovima, a organiziranje bilo kakve zabave ili druženja je van bilo kakvog pitanja.
Stanari će morati mjeriti temperaturu ujutro i navečer prije spavanja te uvijek biti na daljini od 1.5 metra od ostalih stanara, a preporučuje se da u sobama budu ljudi s istih fakulteta. Razgovarali smo s nekoliko stanara i pitali ih njihovo mišljenje o ovim uputama.
Daleko od idealnog
– Ovo mi je prvi put da sam smještena u domu – dobila sam Šaru – tako da nemam prethodnog iskustva s domskim životom (osim iz posjeta prijateljima), no vjerujem da će biti u redu, mada mi je žao što ne mogu iskusiti puni doživljaj zbog epidemiološke situacije. Mjere su frustrirajuće zato što ne mogu nikoga dovesti u posjet, čak ni iz drugih soba. Naravno, i da mjera nema ne bih organizirala neka veća okupljanja niti stalno zvala različite ljude, ali voljela bih da mogu tu i tamo dovesti nekog od bliskih prijatelja s kojima se ionako stalno viđam pa ne bi bio valjda baš tako velik rizik ili npr. kolegicu s faksa koja je također u domu da zajedno učimo ili tako nešto. Svakako je daleko od idealnog i ne sviđa mi se taj manjak kontakta, ali shvaćam zašto su mjere tu, da ih nema vjerojatno bi bilo ljudi kroz čije bi sobe skoro svakodnevno cirkulirali posjetitelji i zaraza bi se mogla vrlo lako proširiti, na neki način se mora uvesti kontrola, rekla nam je Valentina (20) s Filozofskog.
Dok su neki odlučni u tome da poštuju mjere (barem one kojih se moguće pridržavati), postoje i oni koji ove mjere smatraju suvišnima i prekasno donesenima, pa ih se samim time ni ne planiraju pridržavati.
– Mislim da su mjere glupe i neprovedive, a k tome su donesene prekasno (primjerice mjere sugeriraju da se u sobe smještaju ljudi s istog faksa ili braća ili osobe koje se inače druže, a dodjela soba i natječaj su već završili). Općenito sam zagovornik medicine i vjerujem struci, međutim mislim da mjerama nikad kraja i osobno ću ih kršiti, neke namjerno, a neke jer su naprosto neprovedive. Najviše mi smeta što nam žele oduzeti mladost – zabrane okupljanja, zabrane druženja, zabrane zadržavanja i spavanja gostiju i sl. Konačno sam dočekao da mi je faks malo olabavio s gradivom i da smijem partijati, kad ono, žele mi i to zabraniti. Mislim da se mjera neće nitko držati i da ćemo kolektivno ih kršiti, ali bi isto tako moglo biti problema ako dođe do kakvih kontrola, mišljenje je Patrika (21) s FER-a.
I dok je život u domu najbolji izbor za većinu studenata, pitanje je kako će to izgledati sada u vrijeme koronavirusa. Valentina se odmah osvrnula na higijenske uvjete (koji u domovima često nisu na razini) i spomenula kako joj se situacija dijeljenja kupaonice na katu nimalo ne sviđa, no da se nada da će se ipak posvetiti velika pažnja detaljnom čišćenju i dezinfekciji.
– U domu sam jer živim daleko od Zagreba pa je to definitivno najbolja opcija. Od drugih studenata često slušam koliko je problematično naći pristojan stan prihvatljive cijene. Super je živjeti u domu jer su svi potrebni sadržaji nadohvat ruke. I ne smatram život u domu opasnim. Naravno da mogućnost zaraze postoji. I da sam ostala kod kuće, postojala bi ista mogućnost sve dok mi roditelji rade i sestre idu u školu, kaže nam Ruža (20) s Filozofskog.
Samoizolacija?
Uputa koja je sve studente zabrinula jest ona da ako kojim slučajem završe u samoizolaciji, ne smiju biti u domu. Studenti koji žive u domu su daleko od svoje kuće pa nemaju baš neku alternativu nego pozvati roditelje da dođu po njih i odu doma, što bi moglo stvarati daljnje probleme.
– Mislim da pravilo o napuštanju doma čim se pojave simptomi bolesti stavlja nas studente u iznimno ranjiv položaj. Tu se postavlja puno pitanja, tko će i kako doći po studenta, hoće li se time zaraza proširiti dalje na obitelj zaraženog studenta, hoće li student morati plaćati stanarinu ako mu nije dopušteno stanovati u domu? Shvaćam da je to pravilo uvedeno kako bi se daljnja zaraza zaustavila unutar samog doma, no to može nositi kobne posljedice za pojedinačnog studenta, rekla nam je Tina (21) s PMF-a.
U dom dolaze ove godine i brucoši koji vrlo vjerojatno nisu nikad bili u studentskom domu, a sigurno nisu živjeli u jednom. Nitko ne zna što očekivati, no ostali barem znaju kako inače izgleda život u domu. Oni su ove godine definitivno u najgoroj poziciji.
– Mislim da su mjere stvarno okej, ali opet mislim da se studenti toga neće uopće pridržavati. Osobno mislim da i ja neke mjere neću poštivati. Ne zato što mislim da su nepotrebne, već mislim da ih se teško pridržavati. Smatram da se stanari trebaju ponašati kao i do sad – bez nekih pretjeranih zabrana jer će te zabrane još više izazivati bunt kod mladih ljudi, rekao nam je Ivan (19) s Prometnog fakulteta koji ove godine prvi put odlazi u studentski dom Stjepan Radić.
Cimerstvo
Studentski život je općenito sada u krizi, pa se Patrik tako osvrnuo i na to da mu je izrazito žao što su sada upitni koncerti, brucošijade i slični sadržaji. Kao dobar dio studentske populacije, žali za time i osjeća ljutnju. Ove upute su došle malo kasnije nego što su trebale, pa se tako vrlo vjerojatno nitko neće previše obazirati na uputu o cimerstvu.
– Mislim da život u domu nije ništa opasniji nego odlazak na faks, posao, u trgovinu, menzu i sl., ali postaje opasan kad zbog jednog slučaja zaraze svi budu bačeni u samoizolaciju… Drugim riječima, ovo je bolest s kojom se moramo pomiriti, a ne zatvarati svijet i vraćati ga ekonomski i društveno unazad, mišljenje je Patrika.
Donesene su razne upute, od kojih su neke manje, a neke više provedive. Našim sugovornicima su zasmetale razne stvari, pa je tako Tini problematična ona s mjerenjem temperature ujutro dok kasni na jutarnje predavanje jer je zaspala, a problematična je i ona s održavanjem distance od 1.5 metra.
– Iz napisanog se može zaključiti da bi trebale postojati osobe koje kontroliraju tko ulazi, tko izlazi, tko je na hodniku, a tko u sobi. Sve navedeno nema nikakvog smisla jer oni koji su se potrudili napisati mjere nisu se potrudili iste provesti. Osobno se trudim da živim koliko je moguće normalno i da ne dovodim nikoga u opasnost. Da ne izlazim u hodnik dok je tamo netko drugi? Da nosim metar pa mjerim koliki je razmak između mene i drugih stanara?, pita se Ruža.
Preventiva
Iako je trenutna situacija gora od one u ožujku, svi su opušteniji nego prije, pa tako ljudi općenito ne shvaćaju ozbiljno mjere.
– Osobno, pokušat ću se držati mjera što je više moguće. Ali i to do određenih granica, jer se neke od uvedenih mjera zaista čine kao da su uvedene čisto zato što se nešto mora uvesti, a ne nužno da će one zaista i spriječiti zarazu i omogućiti siguran život studentima za koje je studentski dom i namijenjen, mišljenje je Tine.
Što će se na kraju zaista dogodi u novoj akademskoj godini, pa tako i u studentskim domovima, ostaje tek za vidjeti. Preostaje jedino se nadati da će sve biti u redu te da će ove mjere zaista pomoći u suzbijanju širenja virusa među studentima.
