Studenti zgroženi ponašanjem Zbora: ‘Nisam nikad izlazila na izbore jer nisam bila pozvana’
Posljednjih dana se govori samo o jednoj temi – o Studentskom zboru Sveučilišta u Zagrebu. Naravno, ako ste student u Zagrebu, tema vas se više tiče, a čak i da niste, priča je toliko bizarna da je zaista teško ignorirati je.
Mihovil Mioković, glavni predstavnik zagrebačkih studenata
Foto: privatna arhiva | obrada: srednja.hr
Cijela situacija se u roku par dana razriješila, ali ako kojim slučajem niste upoznati sa slučajem, ukratko ćemo vas provesti kroz situaciju. Mihovil Mioković, sada već bivši predsjednik Studentskog zbora, početkom tjedna objavio je račune iz kojih se vidjelo na što je sve Studentski zbor trošio novce za vrijeme njegova mandata.
U pitanju su veliki iznosi novaca, a svakako najviše u oči bodu dva Macbook računala (44.000 kn), tečaj govorništva za Miokovića kojeg nije završio (9.600 kn) te dva sefa za oružja (svaki preko 4.800 kn). Više detalja o tome možete pronaći ovdje. Nakon toga je krenula velika drama, a završilo je konačno i sa smjenom Miokovića.
‘Nisam nikada izlazila na izbore’
Ono što je bilo posebno zanimljivo gledati jest bila reakcija studenata, čiji je predstavnik u pitanju. Društvene mreže su vrvjele zanimljivim i inspirativnim memeovima, ali je li se dogodilo nešto više od toga? Jesu li studenti donedavno uopće znali tko je njihov glavni predstavnik?
– Nisam nikada izlazila na izbore studentskog zbora jer zapravo nikada nisam ni bila pozvana niti sam znala kada su ako uopće jesu, mislim da se zapravo studenti sami jave jer ne vjerujem da svi toliko žele to mjesto. Koliko znam, svi mi studenti plaćamo od troškova upisnine nešto za studentski zbor. Ne pratim, na prvoj godini su nam se predstavljali, ali nisam dobila neko mišljenje o njima osim da su tu kao za sva pitanja, a skoro nikad ne dobijemo odgovore koje trebamo, tako da se ne oslanjam previše na njih. Nisam upućena ni u kakve afere, niti me previše brine jer nisam skoro nikad čula da organiziraju nešto s tim novcima tako da imam osjećaj da ih čak potroše između sebe ako ih uopće dobiju. Mislim da studentski zbor zapravo nije potreban i da je skup onih koji se možda malo žele ulizati pojedincima. Možda sam u krivu, ali to je samo moje mišljenje, rekla nam je Lucija (20) s FF-a.
Kakva država, takva mladež
Sličnu nezainteresiranost nam je iskazala i naša sljedeća sugovornica, koja se prisjetila i jednog neuspjelog pothvata.
– Ne izlazim na izbore, ne pratim niti tko se kandidirao niti njihove programe. Tu i tamo naletim na objave Studentskog zbora u grupi od Save. Rekla bih da su zaslužni za “uvođenje” Wi-Fi-ja u petu kategoriju na Savi, s obzirom na to da je krajem listopada 2020. godine bilo rečeno da će kroz mjesec dana biti uspostavljen… Bit ću kratka – kakva država, takva mladež. Dečko je već sad navukao ljagu na sebe pa neka se sad bori s time. Nemam komentar, osim da mi više idu na živce tisuće objava u studentskim grupama, požalila nam se Ivana (24) s RGN-a.
Razgovarali smo s nekolicinom ljudi, ali zaista većina studenata ne izlazi na izbore za Studentski zbor. Naišli smo samo na jednu osobu koja je to zapravo napravila, koja je upravo završila sa studiranjem.
– Izašao sam jednom na izbore za studentski zbor tijekom studiranja jer sam osobno poznavao osobu koja se tada kandidirala. U ovakvom sistemu jako je teško vjerovati ljudima pa je valjda jedini način za glasati za nekoga kad tu osobu poznaješ i vjeruješ joj na osobnoj razini. Povremeno sam pratio aktivnosti studentskoga zbora. Naravno, pratio sam ono što se mene osobno ticalo. Znam da su se donosile dobre odluke vezane za menzu i pravila u studentskim domovima koje su najčešće bile reakcija na naše proteste, ali se dosta često i nije reagiralo na bitne stvari u tom području. Prije ove situacije imao sam mišljenje da Studentski zbor može puno bolje, rekao nam je Edi (25) koji je završio novinarstvo na FPZ-u.
Čime se Studentski zbor zapravo i bavi? Koliko često vidite neku pozitivnu vijest za koju je zaslužan Studentski zbor?
– Moram priznati da su me recentni događaji po prvi puta “natjerali” da se upoznam s aktivnostima studentskog zbora. Sve što sam pročitao su otrcane fraze poput “promicanja interesa i prava studenata” i sličnih klišej izjava na ovaj ili onaj način povezanih sa studentskim standardom. Žargonski bih rekao da se bave “izmišljanjem tople vode” s obzirom na to da nisam upoznat bilo s kakvim događajima koji su odjeknuli kao revolucionarni pothvati našeg epski herojskog studentskog zbora. Mislim da je svako komentiranje situacije suvišno. Jasno je kako ovakvih situacija barem u Republici Hrvatskoj ne nedostaje. Lako je biti general nakon bitke. Iskreno, smatram ih (ostale članove Studentskog zbora) licemjerima. Dapače, pozivam ih da razuvjere mene i ostale kolege studente kako nisu znali što se događa u njihovom dvorištu. Ako pak stvarno nisu znali ili nisu smatrali bitnim staviti predsjednika i njegove ovlasti pod povećalo, predlažem da rasprodaju sav skupocjeni inventar koji su si fino stekli, a od novca si uplate sad već popularan tečaj za razlikovanje bitnog od nebitnog, poručio je Luka (24) s PBF-a.
‘Studentski zbor je velikom dijelu članova služio kao pozicija koja će im biti odskočna daska za vlastite potrebe’
Reakcija na samu smjenu Miokovića i nije bilo, pa tako ni od strane naših sugovornika. Luka (24) nam je rekao kako je u pitanju kozmetička promjena, dok Edi misli da kontekst ostaje isti. Smjenu je ocijenio kao dobar potez, ali smatra da smjena sama po sebi neće skroz osigurati da se ovakve situacije neće ponavljati – potrebne su promjene iz temelja.
– Svi znamo da je predsjednik Studentskog zbora povukao katastrofalan potez i napravio veliku grešku, ali problem je puno dublji od toga. Glavno pitanje je zašto je Studentski zbor u sustavu koji njemu dozvoljava da bude netransparentan i koji mu dozvoljava da sam barata s novcima. Odgovor na to pitanje je malo iznenađujući jer sustav u zboru čak i nije toliko netransparentan. Problem je što ljudi, koji su mogli ranije reagirati na to, jednostavno nisu marili. Znam da je prorektor svaki taj Miokovićev trošak morao potpisati i po onome što znam poprilično sam siguran da su članovi Miokovićevi asistenti iz Studentskog zbora znali da on troši taj novac, samo se sada u izjavama prave kao da ništa ne znaju. Da to sam Mioković nije izbacio u javnost, ni danas nitko ne bi ništa pričao o tome, a ljudi su znali. Glavni problem je što u Studentskom zboru generalno rečeno nikog ne boli briga, a to znam jer su neki od mojih poznanika bili članovi zbora i govorili su mi da većina ljudi na sastancima nema pojma što se tamo događa, samo dođu da bi bili popisani i da bi dobili privilegije koje idu uz članstvo. U prijevodu, Studentski zbor je velikom dijelu članova služio kao pozicija koja će im biti odskočna daska za vlastite potrebe, a nije im služio kao odgovornost s kojom će mukotrpno raditi kako bi svakom pojedinom studentu bilo bolje. Ne generaliziram i ne kažem da su svi bili takvi, ali znam da je jako puno ljudi tamo tako funkcioniralo. Kad imate takvo radno okruženje, onda ni ne čudi da predsjednik zbora koristi instituciju za svoje dobro i za unaprjeđenje vlastite političke karijere trošenjem tuđeg dobra, zaključio je Edi (25).
Na sinoćnjoj sjednici Skupština tog Zbora je smijenjen Mioković, a za vršitelja dužnosti predsjednika Studentskog zbora izabran je Marko Mimica, najstariji član skupštine. On će voditi Zbor do izbora novog predsjednika, a ostaje glavno pitanje – tko će biti novi predsjednik? Hoće li Studentski zbor uspjeti popraviti trenutnu sliku u javnosti?
– Dok Studentski zbor ne bude u rukama ljudi i ne bude pun ljudi koji su željni proliti krv, znoj i suze za dobrobit svojih kolega studenata, svrha i potencijal zbora neće biti ispunjen i zbor neće biti na potpunoj usluzi studentima, a još smo miljama i miljama daleko od toga. Smatram se sposobnim čovjekom, ali mislim da je pozicija predsjednika ili člana Studentskog zbora (barem u teoriji) toliko zahtjevna i odgovorna da ju osobno ne bih mogao u potpunosti obavljati jer ne bih mogao dovoljno kvalitetno pomoći studentima, pa ju radije ne bih ni obavljao. Da su barem ljudi poput Miokovića i društva imali takvo mišljenje, možda bismo u zboru imali ljude koji su stvarno spremni i dovoljno sposobni pomoći drugima, mišljenje je Edija (25).
