Studentica osvojila čak 11 nagrada: Planirala sam stati s projektima, ali onda je krenuo ‘teror mailova’…
Galla Uroić, studentica doktorskog studija na zagrebačkom Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, može se pohvaliti s čak 11 osvojenih, što svjetskih, a što domaćih, priznanja u protekloj godini. Pitali smo je kako joj je to uspjelo, a pojasnila nam je i zašto nije pretjerani ljubitelj vjetroelektrana i solarnih panela.
Galla Uroić | foto: Privatni album
Diplomirana inženjerka rudarstva i studentica poslijediplomskoga doktorskog studija Primijenjene geoznanosti, rudarsko i naftno inženjerstvo Rudarsko-geološko naftnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Galla Uroić za svoju inovaciju pod nazivom Unaprjeđenje numeričkog modela proračuna termičko-hidro-mehaničkih efekata na stijeni odlagališta iskorištenog nuklearnog goriva u godini dana na međunarodnim sajmovima i izložbama osvojila je ukupno jedanaest nagrada, pohvalili su se sa Sveučilišta u Zagrebu.
Zahvaljujući svojoj inovaciji, obišla je Kanadu, Koreju, Indiju, Njemačku i Poljsku. Na izložbe u Kanadi i Koreji zvali su je čak organizatori. Postala je tako najnagrađivanija studentica Rudarsko-geolosko-naftnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a sigurno je i medu najnagrađivanijim studentima na Sveučilištu općenito.
Kako joj je to pošlo za rukom, ispričala je za srednja.hr.
Kako ste uspjeli u godinu dana osvojiti 11 nagrada? Koje su to nagrade?
Sve je započelo par mjeseci nakon obrane diplomskog rada, kada je prof. Veinović dobio poziv za prijavu inovacija na sajmovima u Zagrebu, Varšavi i Hyderabadu. Kako sam u tom trenutku bila nezaposlena i ubijala vrijeme čitajući knjige, odlučili smo izvući dio koji je u diplomskom radu bio inovativan – uvođenje oštećenog dijela stijenske mase koji nastaje iskopom u numeričku analizu. Taj segment je struka uporno zanemarivala (vidljivo iz postojećih znanstvenih radova), makar je utjecaj vrlo bitan, što iz sigurnosti pa sve do same trajnosti odlagališta istrošenoga nuklearnog goriva
Prve rezultate, za Poljsku, dobili smo na sajmu inovacija u Zagrebu. Iskreno, nisam očekivala ništa, samo papir za sudjelovanje, jer nitko ništa nije javljao. I onda je uslijedio prvi šok, medalja u kutijici i diploma na kojoj piše moje ime (u panici sam gledala nekoliko minuta u papir i tražila gdje piše što smo osvojili). Dan nakon druga medalja u Zagrebu. Pa Njemačka na koju su me prijavili jer je sudjelovanje za studente bilo besplatno. Sve u svemu, u prva 2 mjeseca palo je pet medalja – dvije brončane (Nurnberg i Seul), dvije srebrne (Varšava i Zagreb) i zlatna (Hyderabad). Plan je bio da tu stanemo (nismo htjeli financijski opterećivati fakultet, svaka prijava je koštala nekoliko stotina eura). Ali od prosinca do srpnja je krenuo „teror“ mailova iz Kanade. Gotovo svaki tjedan sam dobila molbu da se prijavim na natjecanje u Torontu. Na kraju sam priznala profesoru što stalno dolazi na mail, a dekan je odobrio trošak još jednog natjecanja. I rasturili smo! Zlatna medalja, posebna nagrada Kanade i ulazak u Top 20 inovacija na natjecanju od preko 600 prijavljenih projekata. Vrlo brzo su me gnjavili iz Koreje, ali došao je dodatak – besplatna prijava. Ponovili smo uspjeh, zlato i posebna nagrade Udruge inovatora Azije. U isto vrijeme kada je bila Koreja, u Zagrebu je trajala Inova. Također smo dobili zlato.
Uz sve to, moram se pohvaliti, danas sam čula (9.12.), Udruga inovatora Hrvatske nas je prijavila na natjecanje u Poljskoj. Palo je još jedno srebro, tako da službeno imam 12 nagrada. Rezultate natjecanja u Makedoniji još čekamo, organizator malo kasni.
Kako ste se uopće počeli zanimati za rudarstvo i upisati RGNF?
Za studij znam od malih nogu, jer je moj tata studirao na istom fakultetu (ali ga nije završio). Planovi iz srednje škole bili su vezani za fiziku, zbog ljubavi prema astronomiji i višegodišnjeg sudjelovanja na natjecanjima. Ali u zadnji trenutak sam odlučila da ipak želim započeti i završiti ono što moj tata nije. Između ostalog, imala sam izravan upis na fakultet, temeljom rezultata na državnim natjecanjima iz astronomije, pa zašto ne iskoristiti 😊.
Dolaskom na faks sam shvatila da je rudarstvo izrazito široko područje i da mogu birati čime se želim baviti – od eksploatacije, oplemenjivanja mineralnih sirovina, geotehnike, miniranja, tunelogradnje, zaštite okoliša, itd. Ali zbog one spomenute fizike, zapela sam za područje radioaktivnog otpada i geološkog odlaganja. Kombinacija fizike, rudarstva i geologije u jedno, odluka nije mogla biti bolja.
Gallina nagrada sa Sajma Inova| foto: Privatni album
Biste li i kome preporučili da se bavi rudarstvom?
Studij rudarstva preporučam svim srednjoškolcima, bez obzira na spol, koji se vide u tehničkom području, a ponekad žele raditi izvan ureda. Struka je vrlo široka, pa uključuje i terenski rad (koji je redovito najbolji dio posla), tako da niste kontinuirano vezani uz ekran i tipkovnicu.
Jeste li na doktorski studij krenuli odmah nakon završenog diplomskog?
Doktorski studij sam upisala godinu dana nakon obrane diplome, jer u prošloj akademskoj godini nije upisivana nova generacija „brucoša“.
Na kakvim projektima radite?
Trenutno radim kao suradnik na dva projekta koje provodi Rudarsko-geološko-nafti fakultet, a strogo su vezani za tematiku radioaktivnog otpada. Vodi ih moj mentor s diplomskog i doktorskog studija, te su prirodni nastavak priče.
U sklopu doktorskog studija krećem raditi na istraživanju utjecaja saturacije bentonita na tlak bubrenja. Nakon dosta konzultacija, čitanja znanstvenih članaka i stručnih knjiga zaključili smo da bentonit nije dovoljno istražen, a kako se koristi kao zaštitna inženjerska barijera u dubokim geološkim odlagalištima za visoko radioaktivni otpad i istrošeno nuklearno gorivo, predstavio je pravi izazov za doktorat. Također smo osuđeni na projektiranje uređaja za mjerenje takvih tlakova, pa će biti materijala i za nova natjecanja u inovacijama.
Uz sve to, već par mjeseci pišem bilješke za udžbenik iz odlaganja radioaktivnog otpada. Kako profesor nema udžbenik na hrvatskom, a studenti su osuđeni na strane knjige, započeli smo raditi na knjizi na hrvatskom. Smatram da imamo dovoljno znanja da to pretočimo u udžbenik koji će koristiti buduće generacije.
Kakvi su vam planovi nakon studija?
Ako bude moguće, nastavak istraživanja u području dubokog geološkog odlaganja visokoradioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva. Možda uzmem koju godinu na nekom stranom institutu ili programu geološkog odlaganja. Vidjet ćemo kako će ovo trenutno istraživanje završiti.
Galla s mentorom doc. dr. sc. Želimirom Veinovićem | foto: Privatni album
Ostajete li u Hrvatskoj?
Prema trenutnom, ostajem u Hrvatskoj. Radim u Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško (da, naziv je tako dugačak). I bavim se onime za što sam se obrazovala na faksu. Pretpostavljam da bih imala dobre ponude van Hrvatske, zbog znanja stranih jezika i položenih certifikata Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), ali želim doprinijeti Hrvatskoj koliko god je to u mojoj mogućnosti.
Kako vidite budućnost energetike s obzirom na ekološke probleme?
Moja iskrena želja za budućnost energetike je okretanje nuklearnoj energiji. Strah od nuklearnog postoji zbog nekoliko nezgoda iz prošlosti, ali smatram ju jednom od najsigurnijih i najčišćih načina dobivanja električne energije.
Vezano za obnovljive izvore, nisam pretjerani ljubitelj vjetroelektrana i solarnih panela. Nažalost, i oni imaju svoj radni vijek. Moguće ih je reciklirati, samo su takvi procesi poprilično zahtjevni i skupi, pa se najčešće ne provode. Istrošeno nuklearno gorivo se može reciklirati (i smanjiti količina visokoradioaktivnog otpada za odlaganje), dok krila vjetroelektrana završe na odlagalištima, a solarni paneli predstavljaju opasni otpad koji ima svoje specifične zahtjeve za odlaganje.
POGLEDAJTE VIDEO:
