Studentica prava na Cambridgeu nam iz prve ruke otkrila što sve treba kako bi se upisalo ovo prestižno sveučilište
Cambridge je jedno od najboljih sveučilišta na svijetu, a upisuju ga samo odabrani. Iako je iznimno teško do diplome, vrlo malo studenata odustaje. Zašto je tome tako i još mnogo drugih stvari otkrila nam je mlada Britanka Jessica Pham.
osobna arhiva
Sveučilište Cambridge jedno je od najstarijih i najuglednijih na svijetu, koje na različitim rang ljestvicama nerijetko kotira i kao jedno od najboljih u Europi. Da je zaista tako potvrđuje i podatak kako je Cambridge dao više dobitnika Nobelove nagrade od ijednog drugog sveučilišta na svijetu. Zbog prestižne akademske reputacije mnogi studenti samo sanjaju o studiju na Cambridgeu misleći kako ga je u stvarnosti nemoguće upisati zbog skupoće školarine i prezahtjevnog programa. Međutim, studentica prava Jessica Pham otkrila nam je kako je istina nije tako strašna.
Britanka Jessica Pham studentica je treće godine prava na Sveučilištu Cambridge. Studiranje na jednom od najboljih svjetskih sveučilišta pružilo joj je mogućnost sudjelovanja u najrazličitijim studentskim udrugama i projektima, ali isto tako je i obvezalo na svakodnevno višesatno učenje i spremanje za seminare. Uz brojne obaveze Jessica je ipak uspjela pronaći vremena za studentsku razmjenu u kojoj trenutno uživa jer su joj, kako kaže, studentske dužnosti trenutno neusporedivo manje u odnosu na one koje je imala u Britaniji.
Srednja škola može koštati više od fakulteta
Britanski školski sustav dosta je drugačiji od hrvatskog. Srednja škola ili ”secondary school” upisuje se već sa 11 godina i učenici mogu odabrati između tri osnovne vrste: comprehensive, grammar ili privatne škole. Sve tri škole nude gotovo identičan program, no razlika je u cijeni ali i ambicijama učenika koji je pohađaju. Comprehensive schools su besplatne i državne, te ne zahtijevaju nikakve preduvjete za upis zbog čega ih pohađaju različiti učenici -od onih koji žele nastaviti školovanje, do onih koji samo čekaju kada će navršiti 16 godina.
Za razliku od ovih škola, grammar schools zahtijevaju polaganje neke vrste prijemnog ispita, zbog čega se smatra da su njihovi učenici ipak nešto predaniji nastavku obrazovanja.
Uz comprehensive i grammar schools u Velikoj Britaniji postoje i različite privatne škole, no njih upisuju samo djeca imućnih roditelja jer godina školovanja u jednoj od njih može koštati i do 30,000 funta što je više i od fakultetske školarine.
Škola do 16. godine
– Škola je kod nas obavezna do 16. godine, a poslije toga učenici sami odlučuju žele li nastaviti i upisati koledž ili ne, kako bi se mogli spremiti za fakultet, kaže naša sugovornica
Koledž ili ”sixth form” predstavlja zadnje dvije godine srednje škole tijekom kojih se učenici pripremaju za svoje A-level ispite i upis na fakultet. Tijekom koledža oni u prosjeku slušaju tek četiri predmeta vezana za ono što kasnije želi upisati, a budućim pravnicima izbor je raznolik: iako upisuju fakultet društvenih znanosti na završnom ispitu smiju polagati čak i matematiku, kemiju ili biologiju.
Ipak, određena ograničenja postoje, pa tako svi koji se spremaju za Cambridge ne mogu odabrali predmete poput umjetnosti, fotografije ili medijskih studija.
– Neki učenici unaprijed znaju što bi htjeli studirati pa prema tome biraju ”grammar schools” čiji su maturanti lanjske godine ostvarili odlične rezultate na prijemnim listama. Jedna od takvih škola je i Westminster School. Samo 2012. od sveukupno 187 učenika koji su pisali završne ispite, čak 87 njihupisalo se na Oxford ili Cambridge, što je gotovo svaki drugi učenik u toj generaciji. Ja sam pohađala comprehensive school, no znala da uz dovoljan trud mogu postići iste rezultate, skromno ističe Jessica koja je u generaciji od 600 učenika bila tek jedna od dvoje koji su upisali najstarija britanska sveučilišta Oxford i Cambridge.
Cambridgeu je jako stalo zašto netko bira to sveučilište
– Prijave za fakultet započele su u rujnu i listopadu i tad sam prijavila studij prava na pet sveučilišta, a Cambridge mi je bio prvi izbor. Budući da je završni A-level ispit bio tek u lipnju na prijavnici sam morala predvidjeti svoje rezultate. Uz to trebala sam napisati dosadašnje rezultate SAT ispita, ocjene AS ispita i popuniti osobnu izjavu o tome zašto želim studirati pravo na Cambridgeu, prepričava Pham.
Osim pitanja zašto baš Cambridge, ovo priznato sveučilište u prijavama za fakultet od svojih kandidata zahtjeva da ispune i čime se bave u slobodno vrijeme, s posebnim naglaskom na slobodne aktivnosti vezane uz studij koji budući student želi odabrati. Tako je primjerice poželjno da budući student prava navede ako je sudjelovao u debatama ili pročitao koju pravnu knjigu, objašnjava nam mlada britanska studentica, jer odbor koji bira kandidate na njihovoj prijavnici želi vidjeti strast prema budućem studiju.
Uz to, Sveučilišta poput Oxforda i Cambridgea imaju i poseban formular kojim žele pobliže upoznati kandidata, a formular sadrži nešto osobnija pitanja te kandidat treba odgovoriti zašto bi upravo on bio dobar za taj studij.
Intervju teže proći nego ispit
– Nakon što sveučilište pregleda rezultate ispita i prijave, sve kandidate koji zadovoljavaju uvijete i koji im se svide pozovu na intervju i tu je onda od 6 do 8 ljudi pretendira na jedno misto, priča Jessica kojoj je intervju bio iznimno ugodno iskustvo te je uvjerio da je Cambridge zaista sveučilište na kojem želi studirati.
Intervju za buduće studente prava napravljen je tako da student dva puta po pola sata priča s dva ugledna pravna profesora koji kroz različita pitanja i hipotetske situacije žele ispitati kako kandidat razmišlja i zaključuje.
– Na intervjuu dobiješ pravni problem o kojem nikad ništa nisi čuo i ništa ne znaš. Zatim ti profesori objasne što pravo govori o takvoj situaciji i traže ti da pravilo primijeniš u praksi. Recimo kazat će ti da zamisliš da kasniš na fakultet i kako ne bi zakasnio moraš posuditi bicikl koji si našao naslonjen na zid u ulici. Njih zanima znaš li što si počinio ako si uzeo tuđi bicikl. Ako kažeš da to nije krađa jer ćeš bicikl poslije vratiti njih zanima kako i kome, prisjeća se Jessica.
Rezultati dolaze u siječnju i učenici već tada znaju jesu li primljeni ili ne, no posljednji uvjet koji im onda preostaje je dobro napisati završni ispit i zadovoljiti ocjene.
‘Cambridge je poput Hogwartsa’
Iako ovo sveučilište svi poznaju kao Cambridge, ono je zapravo podijeljeno na 31 manji koledž, a Jessica studira pravo na Downing College Cambridge gdje je jedna od prosječno 15 studenata prava. Cijena školarine varira, a može se popeti i do 9000 funta, uz što je potrebno još oko šest tisuća funta za troškove hrane i smještaja. Za onoga tko si ne može priuštiti studiranje postoji i studentski zajam kojeg uz vrlo povoljne kamate daje država, a student ga nije obavezan vraćati sve dok njegova godišnja plaća ne bude premašivala barem 21 tisuću funti.
– Koledži su poput malih zajednica na faksu. Baš kao što je Hogwarts u Harry Potteru bio podijeljen na četiri doma, tako je i Cambridge podijeljen u manje koledže. Na nekima od njih pravo studira tek 5 studenata po godini i malo studenata padne godinu jer se svi jako trude, budući da znaju da im se poslije studija otvaraju mnoge mogućnosti, kaže Jessica.
Ipak nije rijetkost da se studenti na Cambridgeu suoče s krizom ili željom da odustanu. To se zna dogoditi s obzirom na količinu gradiva, pa mnogi misle kako neće uspjeti izvršiti sve obaveze na vrijeme. Primjerice za studente prava posebno su teški seminari ili tzv. supervisionsa koje u tjedan dana treba pročitati više stotina stranica ili napisati esej i pritom prilike za zabušavanje nema, jer na seminarima sudjeluje tek troje do četvero studenata koji sat vremena raspravljaju s profesorom o različitim područjima poput kaznenog prava.
– U slučaju da netko ima problema ili želi odustati od studija, obratit će se tutoru. Tutor će mu pomoći sa savjetima oko učenja i vidjet će se s njime nekoliko puta tijekom mjeseca kako bi znao kako student napreduje, otkriva Jessica.
Sveučilište s preko 200 različitih klubova
-Teško mi je u samo jednom intervjuu predstaviti Cambridge onako kako on to doista zaslužuje. To je sveučilište s preko 200 različitih klubova i društava, od autokluba i društva pravnika do društva za masažu u kojem profesionalci uče studente kako masirati. Zahvaljujući brojim udruženjima Cambridge pruža iznimno mnogo mogućnosti i omogućuje sudjelovanje u međunarodnim projektima, kaže ova simpatična studentica koja je u sklopu humanitarnih projekata dva mjeseca s kolegama provela u Keniji, radeći na poboljšanju uvjeta u tamošnjoj školi .
– U jednoj od škola cure su imale jako visok postotaka izostanaka. Malo smo razgovarali s njima i doznali da dolaze iz tako siromašnih obitelji da si ne mogu priuštiti kupnju uložaka, pa za vrijeme mjesečnice radije ostaju kod kuće. U tom smo slučaju okupili uloške od trgovaca naveliko i omogućili curama da ih kupuju po cijeni za koju su rekle da bi im odgovarala, priča Jessica.
Čini se kako je rad na humanitarnim projektima tek uvod u ono čime se ova studentica jednog dana želi baviti, a to je pomaganje onima koji su najugroženiji.
– Želja mi je raditi u području ljudskih prava i zastupati ljude koji su obespravljeni, poput aktivista i izbjeglica, za kraj je dodala naša sugovornica.
