Studentica Pravnog postala europska prvakinja: ‘Ponekad mi je dan spavanja najbolji hobi’
Iako smo brojem stanovnika mala nacija, iznjedrili smo brojne uspješne sportaše koji postižu zavidne rezultate na europskoj i svjetskoj razini. I to u širokoj lepezi sportova. Ime koje svakako trebate upamtiti je ono Petrunjele Pavić, za koju ćete zasigurno još čuti. Petrunjela je na nedavno održanom Europskom prvenstvu za mlađe seniorke i seniore u judu osvojila zlatnu medalju u kategoriji do 78 kilograma, čime je postala europska prvakinja. Uz to što je uspješna sportašica, Petrunjela je i studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Petrunjela Pavić i njen trener|foto: privatna arhiva
Dva treninga dnevno šest dana u tjednu, a onda još predavanja, učenje i ispiti na fakultetu – ovakav radni dan mnogima zvuči kao nemoguća misija. No, on je stvarnost za Petrunjelu Pavić, studenticu Pravnog fakulteta u Zagrebu, odnedavno europsku prvakinju u judu.
– Jako puno vremena provodim na pripremama i natjecanjima pa mi zna biti teško pohvatati sve, ali se nekako snalazim. Navikla sam još od srednje škole na zahtjevan ritam jer sam i tada svakodnevno trenirala, puno izostajala, ali ipak sve nekako stizala. Tako da mi ovaj ritam faksa i sporta nije neka prevelika promjena, odgovara nam Petrunjela na pitanje kako uspijeva uskladiti sve obveze.
‘U ovom sportu nema popravnog’
Spomenuti naslov europske prvakinje osvojila je na Europskom prvenstvu za mlađe seniorke i seniore u judu, natjecanju koje se nedavno održalo u Sarajevu. Na Europskom je osvojila zlatnu medalju u kategoriji do 78 kilograma, što je i bio povod da kontaktiramo Petrunjelu.
– Natjecanje je bilo prilično zahtjevno od samog početka. Već je prva borba bila jako teška jer sam za protivnicu dobila predstavnicu Ukrajine od koje sam prije par mjeseci izgubila na jednom svjetskom kupu. Prva borba je ujedno i eliminacijska jer u ovom sportu nema popravnog. Ako izgubiš prvu borbu natjecanje je za tebe završilo. Tako da je postojala velika i želja i motivacija dobiti je i proći dalje. Ovo je ujedno bila i najduža borba jer sam pobjedu borila u ‘golden score-u’. Nakon nje bilo je malo lakše. Nizale su se pobjede protiv predstavnice Nizozemske i predstavnice Francuske te konačno pobjeda u finalu protiv predstavnice Njemačke, prepričava nam Petrunjela dojmove s natjecanja.
Dodaje, ne može reći da je očekivala zlato, ali svakako se za njega pripremala.
– Prošle sam godine na istom natjecanju bila druga i imala sam veliku motivaciju ove godine uzeti zlato. Nakon svega mogu reći da sam jako zadovoljna jer sam na najbolji mogući način zaključila svoju mlađe seniorsku karijeru i osvojila svoje prvo europsko zlato. Prije dvije godine brončana na juniorskom, prošle godine srebrena na mlađe seniorskom… bilo je vrijeme za zlato, smatra naša sugovornica.
Trenirati je počela s četiri godine
Osim spomenutog srebra i bronce, Petrunjela je ponosna vlasnica i više medalja sa svjetskih kupova. Ove godine osvojila je i broncu na Mediteranskim igrama koja joj je, kaže, posebno draga i koju će pamtiti. A na to putovanje prema uspjehu i medaljama krenula je još kao mala djevojčica.
– Judo sam počela trenirati s četiri godine. Krenula sam s tim sportom jer sam bila pomalo smotano i plačljivo dijete. Kroz godine se razvila ljubav prema tom sportu i evo tu sam i dan danas. Uz judo sam malo trenirala još sportove poput tenisa i odbojke, ali je judo je uvijek bio malo draži pa je ostao i postao moj jedini sport, priča nam Petrunjela.
Pitamo je i ima li slobodnog vremena i možda neki hobi.
– Iskreno nemam puno slobodnog vremena. Ponekad mi je dan spavanja najbolji hobi jer se rijetko događa da nekoliko dana u komadu uopće spavam u istom stanu ili čak u istoj državi. Kad ipak dobijem malo pauze volim poći s prijateljima na neko putovanje, a pošto sam i ljubitelj skijanja volim zimi provesti slobodno vrijeme tako, odgovara nam Petrunjela.
‘Nikada ne treba odustati nego uvijek sanjati’
Ovakav uspjeh bio bi teško ostvariv bez podrške bližnjih, prvenstveno roditelja i mlađe braće. Podršku u svemu pružaju joj i klub, trener, ali i ekipa s treninga kao i prijatelji.
– Bez svih njih ne bi bila ovo što sam danas, smatra Petrunjela.
Od daljnjih uspjeha ne odustaje. Kaže nam, za desetak godina vidi se na prvim, možda i drugim Olimpijskim igrama gdje će odmjeriti snage s najboljim judašicama svijeta i tako pokušati ući u povijest.
– One su svakako najveći cilj i san svakog sportaša, kaže Petrunjela.
A ono što je ključno, na putu do Olimpijskih medalja ne planira zapostaviti započeto obrazovanje.
– Što se tiče moje karijere, nadam se da ću uspješno završiti pravni fakultet, zaposliti se i nadam se i kroz svoju karijeru biti dio sporta, zaključuje Petrunjela.
Na kraju našeg razgovora poslala je važnu poruku svim mladima.
– Naglasila bih da je sport jako važan za mentalno i fizičko zdravlje svakog djeteta i da mu može pomoći da lakše odraste i bezbolnije prođe kroz neka teža razdoblja. Pomoći će mu da hrabro i pozitivno kroči kroz život. Naučit će ga vrlo rano što su pobjede, ali i porazi i kako nikada ne treba odustati nego uvijek sanjati. Jer snovi se ostvaruju samo ako to jako želimo, jako se trudimo i radimo na tome da ih dostignemo, ističe Petrunjela.
