Studentica za diplomski izradila kreaciju ‘Kad bi tuga imala tijelo’: Želja joj je raditi s djecom
Studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, Nikolina Krstičević za svoj je diplomski rad izradila kreaciju pod nazivom ‘Kad bi tuga imala tijelo’. U radu se bavila temom uloge tekstila u likovnoj terapiji i umjetničko problematiziranje tijela radom u tekstilu. Za naš portal ispričala je kako je odabrala uz pisani dio diplomskog napraviti i taj praktični dio, ali i čime bi se voljela baviti nakon fakulteta.
Kreacija studentice Nikoline Krstičević u sklopu diplomskog rada – Kad bi tuga imala tijelo/Rezervirano za suze | Foto: Zvonimir Ferina
Jeste li se ikada zapitali da je tuga osoba, kakvo bi tijelo imala, kako bi izgledala? Svoju viziju tuge u fizičkom obliku izradila je studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta, Nikolina Krstičević. Svoju kreaciju napravila je u sklopu svog diplomskog rada na temu uloge tekstila u likovnoj terapiji i umjetničko problematiziranje tijela radom u tekstilu.
– Ovim radovima istražujem ulogu tekstila u procesuiranju neugodnih emocija i alkemiziranje tih potisnutih emocija iz svog tijela u tekstilna tijela. Tijekom samog procesa stvaranja; tuga i strah nameću mi se kao dominantne prisutne emocije u tijelu te se nastavljam fokusirati na to kakav je njihov osjećaj u tijelu i prevodim te senzacije u oblike, boje i teksture, objasnila nam je Nikolina.
‘Takvom kreativnom personifikacijom vlastitih neugodnih emocija približavam ih sama sebi’
Istaknula je kako neugodne emocije često budu potisnute svakodnevnim životom ili jednostavno strahom od osjećanja istih te da je ljudima teško pustiti da ih slobodno osjete i procesuiraju. Upravo zato, kaže, kroz ovakve radove pomaže i sama sebi da ih osjeti tako što im daje novi narativ i novu perspektivu prevodeći ih u tekstilne forme.
– Takvom kreativnom personifikacijom vlastitih neugodnih emocija približavam ih sama sebi te ih oslobađam starog zastrašujućeg narativa, dajući im nove boje i mekoću. Ovi radovi su stoga rezultat vremena koje sam ciljano odvojila za te emocije, učeći se propuštati ih kroz svoje tijelo i osjećati ih pomoću kreativnog rada s tekstilom. Naposljetku, gotov rad omogućava mi da se ‘odmaknem’ od subjektivnog doživljaja tih emocija unutar sebe i promatram ih kao nešto drugo, vanjsko; novo biće s vlastitom autonomijom, navela je Nikolina.
Galerija 11 Fotografija
Otvori
‘Kako bi naše emocije izgledale, kada bi imale autonomiju i vlastito tijelo?’
Dodaje da kod tekstila najviše voli njegov veliki potencijal u sadržavanju emocija, poput pokreta uboda igle i zatezanja konca, kao i paranje, rezanje tkanine, njeno zatezanje, gužvanje, slojevitost, ali i mogućnost oslikavanja jer sve to pruža široki spektar za fizičko izražavanje emocija u procesu stvaranja.
– Stoga, ovim kreacijama istražujem ideju odjeće i tekstilnih predmeta kao spremnika emocija i energije. Možemo li zaista fizički prenijeti emocije u drugu materijalnu formu ili to ostaje na razini naše mentalne projekcije? Kako bi naše emocije izgledale, kada bi imale autonomiju i vlastito tijelo? Tijelo u koje promatrači mogu ući i iskusiti ga, rekla nam je Nikolina.
‘Ja sam podjednako pažnje dala teoriji i praktičnom radu kod svog diplomskog’
Na njenom fakultetu izrada diplomskog rada na ovaj način nije neuobičajena, ali izgled rada kao i hoće li on biti samo u pisanom obliku ili će se iz njega izroditi kakvo djelo, ovisi o samoj temi rada.
– I o tome čemu se više želite posvetiti, praktičnom ili teorijskom dijelu. Ja sam zapravo podjednako pažnje dala teoriji i praktičnom radu jer je sami praktični rad zahtijevao da se dobro informiram o ulozi tekstila u likovnoj terapiji, njegovoj povijesti i razvoju u tom kontekstu. To mi je služilo kao polazište za vlastito umjetničko istraživanje, komentirala je Nikolina.
‘Jako bih se htjela okušati u kazališnim vodama kostimografije, posebice u dječjim kazalištima’
Ona je nedavno diplomirala, a svoje kreacije planira prijavljivati za razna izlaganja i natječaje, dok će joj između izlaganja radovi ukrašavati stan. Otkrila nam je i gdje bi voljela raditi sada kada je diplomirala.
– Htjela bih raditi nešto gdje se mogu umjetnički izraziti kroz tekstil; jako bih se htjela okušati u kazališnim vodama kostimografije, posebice u dječjim kazalištima ili kazalištima lutaka. Također, želja mi je otvoriti i nešto svoje. Volim rad s djecom pa je to neki smjer u kojem planiram ići; radionice i tečajevi za djecu. Uz sve to, planiram nastaviti ovakav samostalan umjetnički rad i izlagati, poručila je Nikolina.
Mentorica za diplomski rad bila joj je profesorica Koraljka Kovač Dugandžić, a fotografije njene kreacije napravio je Zvonimir Ferina, šminku je radila Ivana Lončar, a model je bila Lara Lenartić.
