Studentice radile na kampanji koja je osvojila najprestižniju svjetsku PR nagradu: Upoznajte Valentinu i Eli
Valentina Mezdić, studentica Hrvatskih studija, i Eli Čerkezović, studentica Hrvatskog katoličkog sveučilišta, praksu su odradile u CTA komunikacijama, gdje su i sada zaposlene. Tada još novopečene PR asistentice, radile su na kampanji ‘Nešto zbilja važno’, kojom su se izborile za besplatan trajektni prijevoz djeci s teškoćama u razvoju. Njihova kampanja osvojila je najprestižniju svjetsku PR nagradu ‘Golden World Awards for Excellence’, a mi smo porazgovrali s nagrađenim studenticama.
foto: CTA komunikacije
Iako za kampanju nisu imali nikakav budžet, Udruga roditelja djece s teškoćama u razvoju ‘Brački pupoljci’ u suradnji s agencijom CTA komunikacije izborila se prošle godine za izmjenu Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu čime je konačno omogućen besplatan trajektni prijevoz djeci s teškoćama u razvoju sa svih hrvatskih otoka na prijeko potrebne terapije na kopnu.
Njihov trud prepoznala je i Međunarodna udruga za odnose s javnošću (International Public Relations Association – IPRA), koja im je za kampanju ‘Nešto zbilja važno’ dodijelila najprestižniju svjetsku PR nagradu ‘Golden World Awards for Excellence’.
No, ova priča ima još zanimljivijih detalja. Na nagrađenoj kampanji radile su i dvije studnetice, tada praktikantice, a danas zaposlenice CTA komunikacija. Obje još studiraju kominikologiju – Valentina Mezdić na Hrvatskim studijima, a Eli Čerkezović na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Pitali smo ih kako su se uopće našle u nagrađenoj kampanji, što su naučile i jesu li se namučile te kakvi su im planovi.
Jeste li prije sudjelovale u sličnim kampanjama ili Vam je to bila prva?
Valentina: U CTA komunikacije došla sam u srpnju 2019. godine, kada je kampanja ‘Nešto zbilja važno’ bila već pokrenuta. Kako je ovo prva agencija u kojoj sam (tada) bila na praksi, a koja se, između ostalog, bavi i strateškom komunikacijom, ova kampanja je za mene bila svojevrsno ‘vatreno’ krštenje.
Eli: U trenutku kada je sama kampanja započela tek sam došla u CTA komunikacije na studentsku praksu tako da mi je ova kampanja ujedno bila i prva u životu. Definitivno će mi ostati urezana u sjećanje do kraja života i to prije svega jer je dokaz da zbilja ništa nije nemoguće, ali i da kada se boriš za istinske vrijednosti i prave ciljeve to prepozna i struka, ali i ljudi diljem Hrvatske i to je ono na što sam zbilja ponosna.
Kako ste se priključile kampanji?
Valentina: Budući da je jedna od najvažnijih stavki za uspjeh borbe Bračkih pupoljaka bila pravovremena i proaktivna komunikacija, cijeli je tim kontinuirano pratio medije, sjednice Sabora, radio na tekstovima za medije, reagiranjima na poteze vladajućih. Više para očiju uvijek je efikasnije od jednih, tako da su me direktori, Petar Tanta i Gordan Turković, već u prvome mjesecu prakse uključili u projekt, informirali o njegovoj važnosti za djecu s teškoćama u razvoju sa svih hrvatskih otoka i, najvažnije, prenijeli mi svoju strast prema borbi protiv nepravde. Zapravo se sve dogodilo spontano i prirodno.
Eli: Zapravo su me Gordan Turković i Petar Tanta već u prvim danima dolaska u agenciju upoznali s kampanjom. Ispričali su mi o čemu se radi, a kada sam saznala da nam je krajnji cilj promjena zakona reagirala sam kao i većina i pomislila „ma kako ćemo to postići?“. Međutim, nakon par dana sve je sjelo na svoje mjesto i jednostavno nije bilo dvojbe – idemo u kampanju i nije dolazilo u obzir odustati dok zajedno s Udrugom Brački pupoljci ne promijenimo zakon.
Tim CTA komunikacija_s lijeva na desno_Petar Tanta, Gordan Turković, Valentina Mezdić, Eli Čerkezović, Velimir Hlupić | foto: CTA
Što Vam je bilo najteže?
Eli: Najteže mi je bilo samo saznanje da djeca s teškoćama u razvoju već nemaju pravo na besplatan trajektni prijevoz. Iskreno sam u prvome trenutku pomislila kako sam krivo shvatila jer mi nije bilo jasno da je moguće da se uopće treba boriti za nešto što bi trebalo biti temeljno ljudsko pravo. Još k tome i sama dolazim s otoka Krka pa sam možda i zbog toga u cijelu priču ušla s jako puno emocija i želje da čim prije dođe do te nužne promijene.
Valentina: Kod kampanja poput ‘Nešto zbilja važno’, u kojima se borite na strani neprofitne organizacije protiv veće organizacije koja ima kontinuiranu i zajamčenu medijsku praćenost, u ovome slučaju Vlade Republike Hrvatske, važna je brzina reakcija na njihove izjave kako bi se čuo i glas klijenta. Kad god je tema besplatnog trajektnog prijevoza za djecu s teškoćama u razvoju došla na dnevni red Vladinih odbora ili Sabora, sve drugo je stalo, a na nama je bilo da u roku od maksimalno sat vremena imamo spreman odgovor s upozorenjima na nepravilnosti u narativu Vladajućih i ukazivanjem na njihove propuste. Za nekoga tko dotad nije radio u takvom dinamičnom okruženju i tek je učio pisati kvalitetna priopćenja takav kratak rok bio je najveći izazov. Naravno, s vremenom se i to mijenjalo, a ostao je samo adrenalin potaknut željom za omogućavanjem temeljnog ljudskog prava jednoj od najranjivijih skupina u društvu.
Što studirate i kako ste rad na kampanji povezale s fakultetom? Jeste li sve stigle?
Valentina: Tijekom kampanje završavala sam prvu, te upisivala i pohađala drugu godinu diplomskog studija komunikologije na Hrvatskim studijima, na smjeru Znanstveno istraživanje masovne komunikacije. Kako sam na preddiplomskom studiju slušala predmete najviše vezane za odnose s javnošću, svako predavanje usmjereno na praksu odjednom je dobilo svrhu, no shvatila sam i da, nažalost, ni jedna osoba bez dodatnog iskustva rada u agenciji nakon fakulteta nije spremna za ovakvo tržište rada.
Istovremeno studiranje i rad u agenciji itekako su mogući, no pristup radu u agenciji poput CTA komunikacija ujedno je olakšavao i (pozitivno) otežavao taj odnos. Naime, iako sam još uvijek studentica, pored Bračkih pupoljaka, radila sam na još nekolicini klijenata i dobila odgovornost kakvu bi dobivali i stalno zaposleni kolege. Moje iskustvo nadređenima nije bilo bitno, samo motivacija za radom i napretkom. Zbog vlastite želje za što bržim dokazivanjem u agenciji, nerijetko sam pod predavanjima radila na projektima, no fakultet nije patio, već samo ponekad društveni život. Nakon odrađene prakse, Petar i Gordan su mi ponudili studentski posao u agenciji, a na samome početku smo dogovorili da je studij uvijek prioritet. U periodima kolokvija i ispita uvijek sam dobivala točno onoliko slobodnih dana koliko sam sama procijenila da mi treba što je neopisiva pogodnost koju mnogi u sličnim pozicijama nemaju.
Najteže mi je padalo gotovo svakodnevno putovanje na relaciji Samobor – ured na Savskoj – kampus Borongaj, no to je sada iza mene. Kako kaže dobro poznata poslovica, gdje ima volje, ima i načina. Autobus i tramvaj su uvijek sjajno mjesto za pisanje eseja na mobitelu, pogotovo ako putovanje traje preko sat vremena.
Eli: Trenutno sam studentica druge godine diplomskog studija komunikologije, smjer Znanstveno istraživanje medija i odnosi s javnošću na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Moram priznati da mi je kampanja pomogla da naučim kako se vještine mogu i moraju koristiti za ovakve plemenite ciljeve te je bio idealan trenutak da se sve znanje stečeno na fakultetu primjeni u praksi. Što se tiče organizacije vremena tu se posebno moram zahvaliti Petru i Gordanu koji su uvijek imali razumijevanja za moja odsustva iz ureda i koji su uvijek naglašavali da je faks na prvome mjestu što mi je puno pomoglo da sve obveze ispunim u roku.
Valentina Mezdić | foto: CTA komunikacije
Što Vam znači nagrada?
Eli: Mislim da još nisam do kraja svjesna što smo postigli i što znači osvojiti dvije ovako prestižne nagrade. I HUOJ-ev Grand PRix i IPRA-ina Golden World Award for Excellence dokaz su da su svi ljudi koji su provodili kampanju zajedno s nama odradili odličan posao i bez zadrške dali sve od sebe da se najmlađima u društvu osiguraju ova prava. Meni je bila čast što sam mogla pomoći, ali ipak mislim da je promjena Zakona naša najveća nagrada.
Valentina: Obje nagrade koje je kampanja ‘Nešto zbilja važno’ osvojila veliko su priznanje za svakog profesionalca koji se bavi odnosima s javnošću, pa tako i za nekoga tko još uvijek pohađa fakultet. S jedne strane, svjesna sam da nagradu Svjetske udruge za odnose s javnošću (IPRA) općenito ima izrazito malen broj ljudi u Hrvatskoj što ju čini još posebnijom, no nimalo manje vrijednom od Grand PRixa Hrvatske udruge za odnose s javnošću koju smo također osvojili. S druge strane, osvajanje tih nagrada ne može se ni približno mjeriti s onim osjećajem zadovoljstva koji je zavladao našim uredom dok smo gledali jednoglasno izglasavanje izmijenjenog Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu i konačnu pobjedu Bračkih pupoljaka.
Kakvi su vam planovi sada nakon kampanje i nagrade?
Valentina: U narednom periodu plan je prije svega diplomirati, a zatim ostati te dodatno napredovati u CTA komunikacijama.
Eli: Nagrada je definitivno ogroman poticaj da se nastavim dalje usavršavati i od kolega u agenciji upijati znanje. Smatram da u našoj struci svaki dan nosi nove izazove, a samim time i novo znanje te je potrebna samo dobra volja i puno upornosti da se svaki izazov okrene u vlastitu dobit i iz njega nešto nauči.
Eli Čerkezović | foto: CTA komunikacije
Želite li štogod dodati ili naglasiti?
Valentina: Prije svega, svim studentima i studenticama želim poručiti da nikad nisu premladi ili nedovoljno iskusni, neovisno o tome tko im to govori. Ako im to, pak, kažu ljudi koji bi im trebali biti mentori, predlažem da te mentore pothitno promijene – tražite motivaciju, a ne frustraciju. Također, nadam se da će jednog dana i mnoge ostale velike i male agencije shvatiti da ljudi i na samome početku karijere mogu puno više od kuhanja kava ili beskonačnog provjeravanja adrema, pogotovo ako su samovoljno i ciljano došli na praksu. Često slušam vršnjake kako su na praksama tratili vrijeme ili ih nisu ni dobili jer se traže nemoguće satnice uz fakultet. CTA komunikacije su dokaz da uz fleksibilno radno vrijeme i s puno volje i susretljivosti možete uspješno pohađati fakultet, promijeniti zakon i društvo nabolje te za to dobiti najveće hrvatsko, pa i svjetsko priznanje struke.
Eli: Nadam se će Valentinino i moje iskustvo potaknuti i druge studente koji se možda dvoume oko studentske prakse da se ipak na nju odluče. Kvalitetni mentori su temelj za svaki početak i oni koji pomažu da se izborite s početnim nesigurnostima, a mi zbilja imamo sreće da smo u agenciji okružene ljudima koji znanja i strpljenja imaju na pretek.
