Studentska nesreća zvana ispiti u kućnom okruženju: ‘U mojoj glavi je takav nered i stres da mi nekad stvarno treba mir’
Ispitni rokovi samo što nisu počeli, no postoje neki stvari koje jednostavno ne možemo prihvatiti. Dio fakulteta je odlučio ove ispitne rokove provesti online, i tako olakšati studentima koji su zbog cijele situacije iselili iz domova i stanova, no jedno je sigurno – ispitni rokovi u kućnom okruženju su noćna mora mnogih studenata koji inače ne studiraju u rodnom gradu.
Foto: Pexels
Nakon jako stresnog semestra, napokon dolazi ljeto. Čini se da bismo mogli imati skoro normalno ljeto, što znači da će se razine stresa napokon spustiti. Nakon svega što smo prošli, zaslužujemo malo mira i slatkog sna (koji nam pogotovo sada fali).
U svakom slučaju, to smanjenje stresa slijedi tek nakon što završe ispitni rokovi. Većina studenata ove rokove provodi u svojoj kući, što možda zvuči kao super opcija zato što je život u domu naporan, a i ovako možete na ispite u pidžami, zar ne?
Nažalost, ispiti u kućnom izdanju su katastrofa – strah od pucanja Internet veze usred pisanja/odgovaranja, panika oko pripreme prostora kako bi izgledalo reprezentativno na kameri (iako smo sada već ok s time da nam je soba smetlište i na kameri), pa do onoga najgoreg – života s roditeljima za vrijeme rokova.
Uz činjenicu da smo u ovih nekoliko mjeseci zaboravili kako zaista izgleda studentski život, a to je sve ono osim predavanja i pisanja zadaća, sada nam je oduzeto i proživljavanje i preživljavanje rokova na studentski način.
Samo podočnjaci
Svi znaju kako izgledaju rokovi: učenje u sobi do samog maksimuma, spavanje tri sata dnevno i minimalno komuniciranje s ljudima. Pranje kose je luksuz, a tuširanje prije odlaska u krevet se zna preskočiti zato što se odlazak u krevet također zna preskočiti. U kućnom izdanju, roditelji reagiraju i na najmanje podočnjake sa zabrinutim pitanjima ‘spavaš li ti?!’ i opservacijama poput ‘A tebe to tako muči? Nije ti to zdravo’, koje su nam svima od velike pomoći.
Uz sve to, opće je poznato da su ispitni rokovi vrijeme najboljih izlazaka, pogotovo ljetni rok. Napokon lijepo vrijeme, druženje na klupicama ispred paviljona, i slučajno vraćanje doma dan nakon u zoru. Dio je to onog studentskog života zbog kojeg je sve ostalo podnošljivo.
Sada nema toga… Ne možemo čak niti odmarati na miru, već roditelji svaki slobodan trenutak vide kao priliku za druženje s njima ili, još bolje, obavljanje kućanskih poslova. Koncentriranje na učenje u okruženju u kojem se zaista ne možete samo isključiti je zaista naporno i izazovno, pogotovo kada na to niste navikli..
Svima je teško
Pričali smo s nekoliko studentica koje su nam dale svoj komentar na ovu nesreću koja nas je sve snašla.
– U kućnom okruženju mi smeta to što mi nedostaje mir i konstantno propitkivanje, lakše mi je kad sam sama na svome jer bolje podnesem taj stres bez previše pitanja o tome je li mi teško, jesam li nervozna i slično. Pitanja su dobronamjerna, ali preferirala bi da samo ovo mogu nekako izgurati bez da imam osjećaj da me se nadgleda. Zapravo mi najviše fali odlazak u kafić nakon ispita i žaljenje u nedogled, sve je bilo lakše kad si se mogao nakon što stres konačno prođe izjadati sa svima, kaže nam Valentina (20) s Filozofskog.
Velik dio studentske kulture jest upravo to jadanje nakon, ali i prije ispita. Sigurno, šaljemo si privatne poruke na video pozivima i imamo razgovore na raznim društvenim mrežama, ali nije to isto kao kada stojimo ispred dvorane i panično listamo bilježnicu, misleći da ćemo tako zaista nešto naučiti…
Treba nam predah
– Što mi najviše smeta? Definitivno što nemam taj “svoj mir”, stalno je netko kući i stalno se nešto događa i radi, a u mojoj glavi je takav nered i stres da mi nekad stvarno treba mir i da ne moram stalno biti u interakciji s ukućanima. Nije da ih ne volim, ali nakon cijele karantene nam treba predah, a ispiti su dodatan stres pa eto.. Fali mi nekako prisutnost kolega s kojima mogu ponavljati, ići na kavu… Vise ići na kavu nego ponavljati, podijeliti zabrinutosti i muke. Mislim mogu to i preko poruka, ali nije isto kao kad sjednemo na kavu i opušteno se podružimo, nasmijemo i izjadamo jedni drugima, pa i gorjelo nam pod petama, priznaje nam Marija (20).
Stalna interakcija s ukućanima je nešto što se očekuje (zato što je to normalno), no isto se tako i pred ispite očekuje ne-komuniciranje s bilo kime… Roditeljima je to teško za shvatiti, isto kao što im je teško prihvatiti da zaista moramo biti 27 h dnevno na kompjuteru kako bismo učili, zato što sve (ili većina) što imamo jest na kompjuteru…
Na svu sreću, sada se ponovno mogu printati skripte pa možda i stignemo donekle odmoriti oči prije ljeta, kada se nadamo da će nas peći samo od mixa soli i Sunca. Ali do tada…treba preživjeti, a ovi rokovi nisu ni počeli, a već su izazovni.
P.S. Iskrena sućut svima koji prolaze dodatan stres zbog profesora koji nisu držali predavanja kroz semestar, pa sada ne znaju što će biti s ispitima…Uz vas smo.
