[Studentska patrola] Ispitali smo koja su najgora jela koja ste jeli u menzi
Ove akademske godine, odlasci u menzu nisu što su bili. Nema višesatnog sjedenja i druženja sa strancima, nema sjedenja s ekipom i nema one prijateljske atmosfere koja je inače zaštitni znak menze. Život nam se općenito ne čini toliko prijateljskim trenutno, pa ni ovo nije iznimka. No život ni inače nije previše prijateljski nastrojen prema nama – sjećate li se onog odvratnog jela na koje ste jednom naletjeli u menzi?
foto: Tea Ovničević | srednja.hr
Odlazak u menzu je dio studentskog života, no kao i mnoge ostale stvari – trenutno ne možemo uživati u tome. Iako nam se sada čini da je menza najbolje mjesto na svijetu, jer većinu vremena to i je, postoje trenuci i kada to nije. Vjerojatno ste potisnuli te traume, no sjećate li se onih trenutaka kada mrtvi umorni i gladni kao nikada dolazite u menzu, izgubite pola života u redu i onda kad napokon dođete do hrane – bude grozna?
‘Najljepše je kad se petkom nađe pastrva sa žara’
O menzama se vrlo često u javnosti govori u negativnom svijetlu, no ako ste student, znate da to nije slučaj. Bi li hrana u menzama općenito mogla biti bolja? Apsolutno da. No je li toliko grozna i nejestiva? Ne. Bolje rečeno, nije većinu vremena. Danas se prisjećamo onih trenutaka kada je kritično. Zašto? Da se podsjetimo da i staro normalno zna biti grozno – možda nam bude lakše? Vjerojatno ne.
– Živim na Savi, tako da se većinom krećem po menzama unutar Radića. Inače sam jako izbirljiva i nisam fan fast food hrane tako da sam u takozvanoj ‘brzoj’ bila možda pet puta. Najmilija mi je druga (koja i najdulje radi), no nisam jedina koja tako misli pa se zna stvoriti popriličan red ispred. U slučaju žurbe ili loših vremenskih uvjeta idem u prvu, ona je puno mirnija. U jelovnicima prve i druge nema velike razlike, no ljudi preferiraju drugu zbog ljepšeg prostora. Menze na Cvjetnom su isto dobre, no najgora menza u kojoj sam bila je Kassandra. Uvijek je gužva te nisam oduševljena ambijentom, a ni hranom. U menzi volim doručak (tvrda jaja) , a najljepše je kad se petkom nađe pastrva sa žara. Najgora hrana koju sam ikad jela u menzi su bile pržene lignje iz SC-a. Bile su toliko masne i namočene u ulju da sam nakon popila rakiju kako bi mi ‘ubilo’ to ulje u trbuhu. Jednom i nikad više, prisjeća se Ivana (19) s Filozofskog.
Problem s kojim se mnogi susreću jest ulje. To je ulje od kojeg vas peče u grlu, koje teško ‘pada na želudac’ i nakon kojeg vam bude slabo. Također, to je vrlo česta pojava u menzi. Ako volite junk food, možda vam to i nije toliki problem, no ako se trudite jesti zdravo, pa samim time i izbjegavate ulje, vjerojatno ako naletite na isto, šokirat će vas i vaš organizam.
Sojini medaljoni
– Inače sam išla skoro svaki dan u menzu na ručak, pod pauzama na faksu, a sad si većinom sama skuham jer je faks online i najčešće mi ne da izlaziti iz doma samo zbog menze. Najdraža menza mi je definitivno Lašćina. Tete su tamo prezakon. Uvijek su dobro raspoložene i stavljaju veće porcije, čak ako ih pitaš mogu li pretrpati tanjur, pretrpat će ga! Tamo nikad nema gužve, preko ljeta ima sladoleda i kad je lijepo vrijeme može se jesti i vani, što je predobro. Također, menza na FER-u je brutalna, imaju najbolju ponudu i hrana je prefina, ali tamo je skoro uvijek gužva pa rijetko idem tamo. Za najgoru mi je teško reći jer nijedna nije užasna. U SC-u zna nekad biti premasna hrana. Upravo tamo sam probala najgore jelo u menzi ikad – sojine medaljone. Tek sam došla u Zagreb i tek sam par puta bila u menzi tako da nisam imala pojma da postoji određena polica s vegetarijanskim menijem. U mojim očima to su bila pileća prsa i sva sretna ja uzela to i krenem jest. Kad ono užas živi, sojini medaljoni. To je bilo nezačinjeno, masno i topilo se u ustima (NE pozitivno). Inače kad nešto ne volim, pojedem bar dio da se što manje baci, ali ovo je bilo stvarno nemoguće za pojesti. Dugo sam mislila da takav okus mora biti i da jednostavno ne volim sojine medaljone, dok nisam došla kod prijateljice koja je vegetarijanka i probala jesti medaljone koje je ona napravila, bili su preprefini. Otad mi je žao studenta vegetarijanaca jer većinom imaju na izbor samo jedno jelo i još ako ih potrefi nešto ovoliko loše, propade im ručak i ostaše gladni, suosjeća Mara (20) s Učiteljskog.
Problem vegetarijanaca koji moraju svakodnevno jesti u menzama je stalan problem. Njima sasvim sigurno ne pada teško to što su sada doma – svakako ne toliko teško kao kada pojedu nešto natopljeno uljem. Nažalost, vegetarijanska hrana je rijetko kada dobra, no kad je – bude odlična. Koliko često vi uzmete vegetarijanski meni, kao niste vegetarijanci?
– Živim u privatnom domu i inače sam u menzi skoro svaki dan, no otkako je počela pandemija – jako rijetko. Možda odem jednom u dva tjedna. Najdraža mi je menza na FER-u, tamo je nekako finije nego drugdje. Najgora mi je pak Sava – nije loša, ali je najlošija od ponuđenih. Nisam nikad naletjela na nešto prekritično, ali upravo na Savi sam naišla na sojin odrezak. To je bilo tako da se doslovno nije moglo rezati, prisjetila se Marta (20) s HKS-a.
Nije rijetkost da u menzi imate problema s time da nešto možete rezati – vrlo često se dogodi i s mesom. Od naravnih pa do zagrebačkih i bečkih odrezaka, uvijek se pronađe nešto što će vam prije iskriviti pribor za jelo, nego dopustiti da ga prerežete. Nije uvijek sve tako bajno ni u menzama. No realno, i dalje bismo se odmah vratili na sve to, pa čak i na razočaranje skupog ručka koji se ne može prerezati…
