[Studentska patrola] Posjetili smo najmoderniju menzu u Zagrebu, evo isplati li se voziti do nje
Nedavno se otvorila nova menza u Zagrebu – nakon dugo, duuugo godina, studenti Agronomije i Šumarstva su napokon došli do hrane. Priznajemo, sada u vrijeme pandemije je potreba za menzama na fakultetima ipak nešto manja (ne i nepostojeća!), što samo znači da je napokon vrijeme da ovo ludilo završi i da se vratimo normalnim životima. Znamo, sad kad smo to rekli, sad će i biti tako.
Ako ne živite u domu i većinu predavanja imate online, velike su šanse da menzu posjećujete – rijetko. Kada se nakon nekog vremena odviknete od toga da jedete sami, ali s hrpom (vama nepoznatih) ljudi, postaje malo teže naviknuti se ponovno na tu situaciju. Ili u najmanju ruku, ne osjećati se čudno kada se to dogodi. Pogotovo kada idete u novu menzu na drugi kraj grada i ne znate što vas čeka.
Pogotovo kada ste zaista gladni, a kasnite. Kasnite toliko da znate da u menzu dolazite dvadeset minuta pred zatvaranje, što ukratko znači da vjerojatno neće ni biti hrane, a kamoli da ćete nešto jestivo, ili, ukusno. Putem već razmišljate o tome što ćete uopće napisati u nekoj studentskoj patroli o toj menzi ako ne bude hrane.
No, na svu sreću, hrane je bilo. Ne samo da je hrane bilo, već se našlo i omiljeno jelo – cordon blue u kombinaciji s rižotom sa šampinjonima. Sad, ako ste student koji često zalazi u menze SC-a, velike su šanse da i vi ovo jelo smatrate jackpotom. Sigurno, postoje zdravije opcije, no postoje li i jednako ukusne opcije?
S jedne strane imate cordon blue, koji je apsolutno nezdrav, a s druge strane rižoto s gljivama, koji ako ništa, vam barem daje osjećaj da je zdrav. Iako vjerojatno nije, ali to ćemo sada zanemariti. Fokusirat ćemo se na činjenicu da je uz ovo, u menzi bilo još nekoliko stvari u ponudi, što je poprilično dobro s obzirom na to da smo došli (sam došla) u ‘pet do podne’.
A slatko?
Ono što nas (me) je malo razočaralo jest to što nije bilo puno izbora slatkiša. Bilo je jogurta i pudinga, no osim toga, nikakve čokoladne slastice, pločice, keksi, kroasani… Moguće je da je situacija bolja u neko bolje vrijeme, ali zapakirani proizvodi bi vjerojatno bili tu, da ih je moguće kupiti.
Nakon uzimanja hrane koje je trajalo možda sve skupa tri minute, jer reda naravno uopće nije bilo, sjela sam i krenula s degustacijom. Prije toga, moram pohvaliti tete koje su bile ekstremno ljubazne, što nije čest slučaj u ovako kasne sate. Vraćamo se sada na degustaciju!
Kada sam već uspjela uloviti svoje omiljeno jelo, zaista sam mislila da nema šanse da bude i toplo. I donekle sam bila u pravu. Iako je meso bilo toplo i hrskavo, rižoto nije bio u baš najboljem stanju. U njegovu obranu, nije djelovao kao ni da bi bio u boljem izdanju da je bio topao…
To je stvar s ‘zdravom’ hranom – nije uvijek fina. Pomfrit će u devedeset i pet posto slučajeva biti prefin, dok će s rižotom od gljiva ipak biti nešto drugačija situacija. Ne mogu reći da je bila u pitanju splačina, jer nije, ali isto tako ću reći da mi je cordon puno bolje legao negoli rižoto.
foto: Srednja.hr | Ana Šoda
Atmosfera u menzi
Dok sam jela (sama, #coronatimes), primijetila sam nekoliko zanimljivih stvari. Između ostalog, to i da u ponudi imaju sladoled (zašto nisam na vrijeme??), da ima relativno puno ljudi u menzi (jer je pandemija i jer je praktički pred zatvaranjem), ali i da nema sjedenja po troje za stolom. I dalje je to nešto što studenti koji dolaze u grupi od troje teško prežive, ali dobro.
Ono što mi se posebno svidjelo jest to što se trude razvrstavati otpad, pa se tako razvrstavaju plastika, papir i plastične boce. Mada bi bilo najbolje kada bi svatko nosio svoju bocu vode, ali ako već morate koristiti plastične – barem ih reciklirajte nakon. Osim toga, menza je jako lijepo uređena i prostrana. I da, da je bilo kako drugačije, zamjerali bismo jer je nova.
Sve skupa, ovo je bio jedan vrlo lijepi odlazak u menzu. Iako, vjerujemo da će rijetko tko ići u posjetu menzi, a da ne studira na jednom od fakulteta u blizini, ili živi negdje iza ugla. Ne zato što menza kao menza to ne bi zaslužila, već zbog lokacije: Dubrava većini baš i nije usput. Pogotovo ne za brzinski pojesti nešto u menzi.
foto: Srednja.hr | Ana Šoda
Ipak, u sklopu menze postoji i kafić koji ima terasu, pa bi se tako već dalo nešto nekad iskombinirati. U svakom slučaju, donijeli smo konačan sud i za ovu menzu!
Konačan sud
- Čekanje: 5/5
- Raznolikost izbora: 4/5 (falili su nam slatkiši!)
- Porcije: 5/5
- Ljubaznost teta: 5/5 (!!!)
- Instagramičnost jela: 3/5 (not bad, not great)
- Okus: 3.5/5 (ali za cordon čista petica!)
- Čistoća menze: 5/5 (!!!)
