[Studentska patrola] Ručali smo u menzi FSB-a: Jedna stvar nam je prva upala u oči, evo koju je ocjenu ‘zaradila’
Nakon nekoliko tjedana uživanja u maminoj kuhinji te prežderavanju bakinim kolačima, došlo je vrijeme za povratak u normalu, ilitiga u studentsku menzu. Svi znamo da su menze super stvar (osim kada to nisu), a tu sam ja kako bih vam rekla jesu li super stvar ili ne.
Zagreb je grad s najviše menzi u Hrvatskoj, a samim time nudi i najveći izbor. Osim kada je vaš faks totalno izoliran od ostatka svijeta i morate živjeti na tome što vam se nudi. Na svu sreću, Filozofski fakultet, koji ima i vlastitu menzu, je okružen fakultetima koji su također opremljenom jednom kuhinjom. Prošle godine smo posjetili slavnu menzu FER-a, a sada je napokon došao red na FSB.
Postoji duga tradicija simbioze između ova tri fakulteta – mi s Filozofskog se hranimo u njihovim menzama, a oni zauzimaju naša mjesta u knjižnici. Ili je to barem bio slučaj do nedavno, kada smo i mi dobili svoju menzu, pa sada samo oni imaju koristi od nas. Ipak, dio je tradicije svakog studenta Filozofskog, barem jednom isprobati obje. Naravno, ja se do sada nisam u tome okušala, pa je današnji (do)ručak u 11.30 bio prava prilika za provesti prvu ovogodišnju Studentsku patrolu!
Rijetko koja menza na fakultetu se može pohvaliti lijepim interijerom, ali moram priznati da pri dolasku u menzu FSB-a, upravo je to ono što prvo upada u oči. Širok i prostran ambijent, s velikim širokim prozorima i mogućnost ljetne terase su definitivno stvari koje su me odmah na prvu osvojile. Nitko ne želi jesti na mjestu gdje je doživljaj više nalik tamnici nego restoranu, a većina menzi ima upravo taj ‘vibe’.
Svi znaju da je studentsko ‘prime time’ vrijeme za ručak u podne, kao da smo kakva baka koja je taman došla doma s jutarnje mise i stigla skuhati sve, ali mi smo odlučili ovaj put preduhitriti gužvu pa smo već oko 11.40 bili u redu, kojeg tada gotovo pa ni nije bilo. Doduše, dok smo već sjeli na mjesto i krenuli uživati u hrani, red se itekako povećao.
Stres na početku
Iako mi je bio malo stres kada su mi rekli da se plaća odmah, sve me je prošlo kada sam vidjela koliki izbor ima ova menza. Većina menzi na fakultetima ima oskudan izbor, pa se nekada dogodi da postoji samo jedan izbor koji djeluje jestivo, no to ovdje nije bio slučaj. Bilo nas je četvero, i svatko od nas je uzeo drugu stvar za jest, i sve je djelovalo jednako primamljivo. Najveći plus ide naravno ponudi slatkoga, što nam svima treba sada kada se bliže rokovi – kroasan s čokoladom ili mađarica? Možda najbolje oboje?
Kako smo došli prije gužve, bez problema smo našli stol za četvero, iako moram reći da nam je svima bilo jednako žao što ne sjedimo kraj prozora – to je univerzalno pravilo, prozori, pa kakav god pogled bio, djeluje oslobađajuće. A to nam treba kad jedemo u podrumu fakulteta obrok koji smo platili manje od 10 kn.
Nakon ‘suptilnog’ fotografiranja svih jela i računa, primijetili smo da se teta na jednom računu malo zeznula pa naplatila skroz druge stvari od onoga što je zaista bilo na tanjuru, i to je upravo taj stres o kojem vam govorim, kada morate odmah platiti nakon što vam otkuca stvari s tanjura. A ljudi iza vas čekaju. Stvara se gužva. Polako vas počinju svi mrziti. Da, nije lako, nimalo.
Može sve
I nakon svega, napokon smo došli do zraka i krenuli s onim najbitnijim, a to je jelo. Iako je ovo bilo praktički vrijeme doručka, svi smo bili poprilično gladni pa smo uzeli stvari od kojih se možemo najesti, pogotovo ja koja sam se odlučila i za kroasan i za mađaricu. Vjerujem da neću biti gladna sve dok ne bude vrijeme za novu Studentsku patrolu…
Svi smo bili oduševljeni s hranom – bilo je ukusno, svježe i toplo, a neki bi se čak usudili reći zdravo. Osim što je bilo jako fino, i izgledalo je primamljivo, a to je kvaliteta koju rijetko koji obrok u menzi ima. Nakon što smo se najeli nam je praktički svima bilo slabo, no kako je gužva bila na vrhuncu (red je bio do pola menze sada), morali smo se ubrzo dignuti i osloboditi mjesto za ostale gladne duše.
Mislim da je poprilično očito kako će izgledati prvi ovogodišnji konačni sud, no formalnosti radi, evo i njega…
Konačan sud
- Čekanje: 4/5 (vrlo brzo se stvorila ogromna gužva)
- raznolikost izbora: 5/5 (i mađarica i kroasani…)
- porcije: 4.5/5
- ljubaznost teta: 4/5
- instagramičnost jela: 5/5
- okus: 5/5 (rijetkost !!!)
- čistoća menze: 4.5/5
Ovaj prvi izlet do FSB-a definitivno neće biti ni posljednji, kao što ni ovo izdanje Studentske patrole neće biti posljednje ove godine. Ostanite uz nas dok prolazimo sve zagrebačke menze (a i one ne-zagrebačke), a u međuvremenu bacite pogled na naš video u kojem ste nam objasnili što volite, a što ne, jesti u menzi!
