Mislim da sada svi znaju da je menza majka. Ne samo studenti čiji životi ovise o menzama, već i svi ostali, čak i oni koji nikada nisu nogom kročili u menzu. Jednostavno se toliko priča o tome da je nemoguće izbjeći menzu, na svakom su koraku. Ipak, danas je vrijeme za nešto malo drugačije…
Svi znamo da je hrana nešto što nam je potrebno kako bismo imali dovoljno energije za preživjeti sve obaveze koje moramo ispuniti, ali i kako bismo preživjeli, točka. Svima je veliki strah prije odlaska na faks da će im biti teško naviknuti se na menzu, no već nakon dva tjedna se svi snalazimo kao ribe u vodi.
Menze su puno više od samog pukog hranjena kako bismo preživjeli – one su mjesto na koje nerijetko idemo kako bismo se družili s prijateljima, i kako bismo se natjerali izaći iz pidžame i papuča, barem na deset minuta dnevno kada je vrijeme rokova. Dobro, nećemo se lagati, idemo do menze u domu u pidžami, ali nećemo sada o tome.
Ono o čemu ćemo sada jest koliko je naporno ići u menzu. Osim što moramo čekati u redu (pogotovo vikendom), potrebno je ipak donekle pristojno izgledati. Možda je i najveća mana to što nikada ne znamo što ćemo jesti, a još manje s kime. U menzama je pojam ‘privatnost’ totalna nepoznanica, pogotovo kada je gužva, a gužva je stalno.
Iako obožavamo menzu, nekad se dogodi da nam jednostavno dosadi. Nekad jednostavno poželimo pojesti nešto što nije iz menze, imati obrok u kojem možemo u miru uživati. Neki ljudi bi taj problem riješili odlaskom u fensi restoran, ali nećemo se lagati… studenti smo.
U teškim trenucima, odlučimo se kuhati. Kuhanje u studentskim domovima je zaista priča za sebe – od svakakvih stanja u kojima se kuhinja može pronaći, pa do toga da su većinu vremena potpuno neopremljene za kuhanje i više se koriste za druženja, kuhanje u istima je zaista izazov. No mi smo studenti, teže nas je zaustaviti nego istrijebiti žohare.
Sad ću vas provesti kroz to kako zaista izgled proces kuhanja pašte, odnosno kako si možete olakšati (ili otežati) život.
Kupnja
Možda i najbitniji dio svega, ne zato što će dućani ostati bez pašte već zato što vam se neće dati ići do dućana. Koliko god da vam je blizu, neće vam se dati. Kupnju morate obaviti nekada kada vam je usput, tako da to ni ne skenirate kao pravu obavezu, inače se neće ostvariti.
Pri kupnji, postoji samo jedan kriterij – da bude najjeftinije. Sigurna sam da ćete se šokirati kada vidite koliko košta kilo pašte, no sjetite se da se radi o dugoročnoj investiciji, potrajat će vam par dana, i može zaista dugo stajati. Jednom kada ste našli najjeftiniju paštu, pogledajte da se radi o onoj koja se kraće kuha.
Osim što nemamo vremena za stajati 3 minute dulje pokraj štednjaka, ona koja se kraće kuha ima manje šanse da se raskuha, ilitiga manje šanse da okusom imalo podsjeća na paštu iz menze.
Bonus tip: ako se želite rastrošiti i dati koju kunu više, vrebajte zelenu paštu na akciji. Priprema zelene pašte oduzima jednako vremena koliko i obične pašte, a ima puno puniji okus, osjećat ćete se kao pravi masterchef.
Priprema
Prije svega, bitno je da se psihički pripremite na ovo. Šanse su da niste kuhali mjesecima, a još manje da ste jeli bez društva stotinjak ljudi. Bitno je da se fokusirate na to da ćete napokon pojesti obrok koji je baš po vašem guštu, zasoljen koliko vi to želite, nauljen manje nego što je slučaj u menzi.
Najteži dio svega je čekanje da voda zagrije. Kako ne biste uzaludno čekali (kao što ja jednom jesam), kada upalite ploču, provjerite radi li. Često u studentskim domovima većina ploča ne radi, pa je ovo koristan korak u procesu.
Kada voda zagrije, ubacite dovoljno soli da bi se Jadransko more posramilo. Obavezno uz glupi pokret onog poznatog kuhara, kako biste se imali čemu veseliti. Nakon stavljanja soli, vrijeme je za ubacivanje pašte.
Iz iskustva, bolje je da si pripremite dozu dok čekate da voda zagrije. Ne želite se uspaničiti i slučajno skuhati previše pašte, ili ne daj Bože, premalo. Tajna je u tome da se držite dalje od panike, a to ćete uspjeti ako sve pripremite na vrijeme.
Nakon toga, ostaje vam samo čekati. Pripremite odmah cjedilo, tanjur i sve ostale sastojke koji će vam trebati nakon što se pašta skuha. Sjetite se, nemate vremena na bacanje, studenti ste!
Bonus tips: ako imate kuhalo, napunite ga vodom i zagrijte ju. Najviše vremena odlazi na čekanje da voda zagrije, a kuhalo je neusporedivo brže od štednjaka. I da, paštu kuhajte uvijek minutu manje nego što piše na pakiranju (ako volite al dente, naravno)
Serviranje
Kada ste ocijedili svoju paštu, vrijeme je za par krajnjih prepravki. Nećete previše vremena uložiti u sos oko pašte, pa je najbolje da si ili kupite pripremljen neki od rajčice, ili jednostavno dodate malo maslaca ili vrhnja za kuhanja. Jedno jednostavnije od drugoga, samo ovisi o tome što vam je ukusnije.
Pri samom posluživanju, najbitnije je da vam tanjur izgleda privlačno. Sjetite se, tko zna kada ćete ovo opet raditi. Vjerojatno se već za večeru vraćate u menzu i prekrasno nabacanoj hrani po tanjuru – sada imate priliku uživati u ovom posebnom iskustvu, udovoljiti svakom svojem osjetilu.
Kada ste napokon sve pripremili te očistili za sobom (nemojte ostavljati nered, samo nemojte…), uzmite svoj tanjur, odite u svoju sobu, upalite si nešto za gledanje i uživajte u svojih deset minuta raja. Dobar tek!
