Ako si srednjoškolac, studentski život sigurno ti trenutno predstavlja slobodu, samostalnost, uglavnom – svjetliju budućnost. Pogotovo ako imaš starijeg brata/sestru koji studira pa se roditelji ponašaju kao da je najsvečaniji blagdan u godini svaki put kad se on udostoji pojaviti doma za vikend. Očito toliko uživa i zabavlja se da jednostavno nema vremena za vas jadnike, zar ne? Da, takve su nade gajili i sadašnji brucoši prije manje od godine dana…
Screenshot: YouTube
Naravno, sad slijedi ono veliko ali. ALI, kao i većina promjena u životu, i ova sa sobom donosi neke strahote. Ne želimo vas plašiti, sve je s nama u redu, ali evo nekoliko primjera koji pokazuju da je nada u svjetliju budućnost bila samo jedna velika zabluda.
Slobodno vrijeme
Očekivanje: “Jedva čekam faks, moja sestra ima samo šest kolegija, šest! Za razliku od naših petnaest predmeta. I može tri puta u semestru izostati iz svakog. Čak nije na faksu svaki dan. Divota, koliko je to slobodnog vremena… Sigurno ću stići baš sve – i kuhati, i spremati sobu svaki tjedan barem jedanput, i malo sviruckati u slobodno vrijeme, svaki dan jedna-dvije kave s frendovima, možda se negdje zaposliti…”
Stvarnost: Dopustiš si odlazak u dućan (koji ti uzima 20 minuta, što je preveliki luksuz) jednom u dva tjedna, i to samo zato što ti ponestane kave bez koje ne bi preživio ni dva dana. Često sam sebe moraš tješiti: “ma jest ću sutra, danas nemam vremena”. O kavama s prijateljima nema govora, osim ako svatko uzme svoje skripte i zadaće pa vas konobari ružno gledaju dok pokušavate stvoriti mjesta na stolu. Dobro, vikend zna biti iznimka ako baš u sljedećem tjednu nemate nikakvu frku.
A da ne govorimo o tome da znaš da je bolje za tebe ne imati slobodan dan jer te on samo sputava zbog onog osjećaja “ma imam cijeli dan vremena, ne moram ovo odmah”. Moraš. Nema toliko vremena. (Tako sam ja neki dan umjesto da popodne napišem zadaću, u tome uživala od ponoći do 3 ujutro. Iiima vremena.)
Učenje
Očekivanje: “Napokon ću učiti samo ono što me zanima i to bez stresa od usmenog koji me može bilo kad iznenaditi. Sigurno će tako biti puno lakše.”
Stvarnost: Da, upisao si što te zanima, ali uvijek se nađe područje ili čak cijeli kolegij koji ti nije baš najzabavniji ili na kojem moraš paziti da ne zaspiš. Ako mrziš društvene predmete pa si upisao nešto tipa strojarstvo, imat ćeš sociologiju. Ako si upisao neki jezik jer ti se sviđa književnost i kultura, jako ćeš puno truda morati uložiti u detaljno proučavanje gramatike na koje možda nisi naviknut. I tako dalje.
Stres
Očekivanje: “Moram samo pisati kolokvije koji su odmah na početku najavljeni, nema iznenandih usmenih, ne moram biti spreman za svaki sat, nije to ni približno stresno kao srednja…”
Stvarnost: Ha-ha. Ha. Neću ništa reći jer sam vas već dosta deprimirala.
Samostalnost
Očekivanje: “Napokon ću moći raditi što hoću bez da mi roditelji vise za vratom. Ako želim izaći usred tjedna, mogu. Ako želim ostati spavati umjesto otići na predavanje, mogu. Ma moji neće ništa znati o mojem novom životu.”
Stvarnost: Mama, kak se pali perilica za rublje. Mama, koji je omjer riže i vode u kuhanju. Mama, kaj da danas jedem, ne da mi se u dućan. Mama, nemam više volje za životom. Mama, nisam otišla na predavanje i više nemam pojma kaj se događa. Mama, zašto mi već 4 minute ne odgovaraš na WhatsApp??? (I nažalost, više ne možeš koristiti onu dobru staru izliku “ne mogu, mama je rekla ne” kad ti se ne da izlaziti.)
No, bez brige, nije to sve uopće takav užas – samo nije toliko puno bolje od srednje kako sad misliš. Bolje je donekle, u smislu da napokon shvatiš zašto neki ljudi kažu da je učenje užitak, a i zato što se napokon osamostaljuješ i naučiš nešto novo o životu. Ali i dalje je i stresno i zahtjevno.
Ali čujem da je na drugoj godini puno bolje. Ma to će biti divno sljedeće godine, imat ću vremena za sebe, sigurno početi pospremati sobu svaki tjedan, više izlaziti… Jedva čekam!
