Studiranje Prava: ‘Da bih mogao gledati Svjetsko prvenstvo donio sam plan učenja još u devetom mjesecu’
Asocijacije na Pravo su štrebanje, bubanje napamet, učenje, nedostatak društvenog života… Ma sve najgore. Mi smo zato razgovarali s jednim studentom četvrte godine Pravnog fakulteta u Zagrebu koji nam je iskreno rekao kako se priprema za ispite i koliko su predrasude koje se vežu za Pravo točne.
Foto: Silvija Vuković, srednja.hr
Pravo je na glasu kao vrlo težak i naporan fakultet, a prevladava i mišljenje o stalnom „bubanju“ napamet zakona, pravilnika i tko zna čega sve još ne. Osim toga, studente i profesore ovog fakulteta doživljava se hladnima i strogima, a ponekad se čini i da je ovaj fakultet nemoguće završiti te da ga završavaju samo oni jako uporni koji odluče zapustiti svoj društveni život.
Razgovarali smo s jednim studentom Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da bi, između ostalog, otkrili kako i koliko uči budući da je jedan od uspješnijih studenata. On nas je zamolio da ostane anoniman, valjda mu je bilo neugodno. U ovom tekstu nazvat ćemo ga Mate.
Detaljan i smislen plan ključ je svega
Mate voli pravo. Istina, puno uči, ali stigne i živjeti. Druži se s prijateljima, bavi se sportom, igra video igrice, ima djevojku… I prolazi ispite. Ne, ne lažemo ni riječi! Mate tvrdi da sve to uspijeva jer ima plan. Dok sjedi na svojoj rasklimanoj stolici pred radnim stolom na kojem stoji božica pravde, oko njega su razbacani markeri u raznim bojama, a na sred stola stoji jedna velika skripta.
– Ključno je dobro se organizirati. Negdje u drugom semestru sam shvatio da su planovi potrebni da bih znao kad trebam krenuti raditi. Popišem rokove, utvrdim koji predmet je otprilike kakav i gledam raspored gdje se što može ugurati. Mislim, gledam kako da kombiniram da položim što više predmeta. Obično kombiniram jedan teži i jedan lakši predmet. Sve ovisi o tome treba li ići na predavanja, kakav je koji seminar… Kad se slaže plan treba se u obzir uzeti što više parametara.
U razgovoru mu odjednom nešto pada na pamet i pružajući ruku prema autorici teksta slavodobitno uzvikuje:
– Daj napiši da sam sad napravio plan za učenje još u devetom mjesecu tako da mogu gledati Svjetsko prvenstvo.
Njegova ekipa s faksa ima slične planove. Dogovor je na početku akademske godine bio da će pokušati položiti sve što mogu do Svjetskog prvenstva u nogometu i za sad im, prema Matinim riječima, to i uspijeva.
Student Prava ne krije nam da jako puno vremena provodi u sobi za knjigom i da nije lako natjerati se toliko učiti. Uči iz skripti za koje kaže da su vrlo kvalitetne. Osim toga, uvijek se potrudi naći nekoga tko je već položio kolegij za koji se on tek priprema te posluša savjete kolega.
– Pribavim literaturu, oboružam se markerima i kemijskama. Imam već razvijen sustav obilježavanja. U prvom prolasku podcrtam literaturu, u drugom prolasku to što sam podcrtao čitam naglas i crvenom kemijskom sa strane zapisujem neke napomene, mišljenja, uskličnike… Treći prolazak je baš učenje, to jest, dio po dio gradiva pročitam pa ponovim sam sa sobom i hodam po sobi i ponavljam dok taj dio ne usavršim, govori Mate dok mu sa stola doslovno vrište markeri u različitim bojama.
O predrasudama vezanima za Pravo
Pravo = štrebanje. Naš sugovornik na pitanje o istinitosti ovog navoda isprva sliježe ramenima.
– Postoje stvari koje se moraju naštrebati, ali što više shvaćaš manje štrebaš. Naravno, puno toga ovisi o osobi, ali nije istina da se na ovom faksu sve svodi na bubanje napamet, kaže.
Zanimalo nas je što to moraš razumjeti dok čitaš na primjer neki zakon.
– Ma trebaš razumjeti zašto je zakon donesen i što se pokušava njime postići, onda ti je jasno koja su njegova načela. Mora ti biti jasno zašto je sve to baš tako napisano, sve ima neki smisao. Kad skužiš smisao, onda to nije bubanje nego učenje. Treba se pravno znati izraziti, ali to je nužno i možda najteže, to je ono što svi zovu bubanje. Recimo, ne možeš reći da se ugovor razvrgava. Ugovor se raskida, a brak se razvrgava. Razlika je velika iako van pravnog sustava to nije bitno.
Druga asocijacija na Pravni fakultet jest strogoća profesora i hladnoća ljudi. Previše studenata svakako ne olakšava situaciju, a budući da rijetko idu na predavanja, pravnici slabo komuniciraju jedni s drugima. Mate kaže da u tome ima istine, ali da je ipak malo preuveličano.
– To ne znači da su ljudi sami po sebi hladni i profesori distancirani, nego je teško ostvariti neki dublji kontakt kad ne moraš dolaziti na nastavu, a i puno nas je. Kad su seminari i kad moramo pohađati nastavu češće, većina profesora se pokaže kao jako cool ljudi. Ni tad nismo prijatelji, sviđa mi se što je sve profesionalno. Vjerojatno ta predrasuda potječe od toga da neki ljudi profesore vide tek na ispitu, pa onda šire dojmove o njihovoj hladnoći.
Na samom kraju Mate nam pojašnjava da živi, kako on to kaže, na periode. Oko ispitnih rokova se ne stigne baš družiti ni s kim, a ponekad se poklopi da cijeli jedan mjesec nema nikakvih obveza i tada uživa koliko može. Kaže, naviknuo je na to i nije mu teško.
Čim smo završili razgovor, Mate je morao nazad za svoj stol na druženje sa skriptom. Ipak je vrijeme ispitnih rokova.
