Sve češće krađe odjeće u domu na Šari: Studentice razočarane i zabrinute
U posljednje vrijeme stanari studentskog doma Ante Starčević, popularnije Šare suočavaju se sa sve češćim krađama odjeće, a među razlozima su tehnički uvjeti. Naime, iako sušilica za rublje postoji pri Šari, ‘malo je hirovita’ govori nam studentica medicine koja je bila među žrtvama krađe te dodaje kako preporuku da ju se ne koristi daje i sam portir u domu, koji drži ključ od vešeraja. No, taj nedostatak očito je počeo stvarati probleme, budući da je nekoliko studentica, samo prošli vikend doživjelo krađu. Dvije su nam prepričale svoja iskustva te komentirale kako se osjećaju obzirom na ove neugodne scene i gubitak stvari.
Foto: Ivan Božić|srednja.hr
Na hodnicima Studentskog doma Ante Starčević već godinama su uobičajena pojava stalci za sušenje rublja, no možda se to uskoro i promijeni. Naime, samo tijekom prošlog vikenda, nekoliko se studentica požalilo da im je ukradena odjeća. Njegovanje dobrosusjedskih odnosa te povjerenja među studentima u domovima, osobito manjima kakav je Šara, gotovo je prirodno, što zapravo i produbljuje dilemu je li takve stvari rade pojedinci iznutra ili izvana.
Pitaš se što će nekome te moje stvari
Sarah je peta godina na Medicinskom fakultetu te svo vrijeme boravi u studentskim domovima, s tim da joj je ovo prva godina da je smještena na Šari. I tako, iako je samo dva puta do sada sušila rublje na stalku ispred sobe, već je doživjela neugodnost.
– Ovo je bio drugi put da sam tako na hodniku sušila rublje. S tim da mi prvi put kad sam sušila nije ostalo preko noći već sam rublje pokupila prije spavanja. Tako da sam doživjela priličan šok u subotu jutro kad sam vidjela da mi je netko u tijeku noći tek tako pokupio par stvari.
Srećom po mene uglavnom sam tu noć sušila samo ručnike i odjeću koju nosim po sobi i na trening pa nisam ostala bez nekih finih majica ili traperica. Inače nisam tip koji proziva nekog na red, ali to jutro se nisam mogla suzdržati da barem nešto ne spomenem, a onda se ispostavilo da nisam jedina ostala bez stvari tu noć, objašnjava Sarah.
Na Cvjetnom sobe veće pa se sušila mogu staviti unutra
I uistinu s neugodom i gubitkom stvari suočila se i Matea, koja je pak peta godina na Kineziološkom fakultetu. Također je svo vrijeme studiranja boravila u studentskim domovima te je i prije sušila odjeću na hodniku, ali se prije nije suočila s krađom. No njene kolegice jesu.
– Od samog početka studija sam u domu, dakle već petu godinu. Četiri sam živjela u domu na Savi i sve te četiri godine nisam imala negativna iskustva, bar što se robe tiče, dapače, uvijek mi je žica za robu stajala ispred sobe ili u jednom zavučenom kutu hodnika na katu.
Svake godine dolazila je nova ekipa na kat i svaki put sam upoznavala nove ljude s kojima sam se družila i dopuštala da koriste moju žicu kad god je ili bi bila slobodna, jer ne vidim problem u tome da netko suši robu kao i ja, a u tom trenutku mi ne treba. Šta će kupovat kad imam već ja. Mi smo mala mlada obitelj, docimeri, kolege, braća, parovi, sugrađani i slično.
Trebamo biti solidarni i društveno osvješteni, tko će to biti ako ne mi studenti?! Susretala sam se par puta da mi docimerice ili te iste frendice dođu na vrata i pitaju ‘ej jesi ti pospremila moju robu sa štrika?’ ili ‘ej si vidjela moju robu?’ ili ‘netko mi je ukrao štrample’. Nije nimalo ugodno kad shvatiš da ti je neko nebitan ukrao stvari, osjećaš se razočarano, tužno i ponavaljaš – pa šta će njemu/njoj to?!, objašnjava detaljno Matea.
Osjećaš se razočarano, ali i zabrinuto
No uz te osjećaje neugode, razočarenja, Sarah je malo i zabrinuta.
– Svakako mi nije ugodna pomisao na mogućnost da se netko izvana noću šeta po hodnicima i krade stvari. Ali iskreno, još mi je neugodnija pomisao da to radi netko od studenata, netko tko živi i spava par vrata ili par katova udaljen. Definitivno ću dvaput razmisliti prije nego opet ostavim sušilo s odjećom na hodniku, govori ova studentica Medicine.
Nažalost, u sobama na Šari ionako je malo prostora, tako da stavljanje sušila u njih izgleda otprilike poput igranja tetrisa.
Djevojke su nam usput pojasnile da su uočivši da im nema robe u prvi mah pomislile da je riječ o nekom igrokazu, koji nisu rijetki u domu, ali ispostavilo se da je ipak netko trajno uzeo ono što mu ne pripada.
Foto: Ivan Božić|srednja.hr
Napisala sam za ukradeno na Facebooku da se posrami taj netko ako je među nama
Matea se ne osjeća ugroženo zbog ovog čina, jer kako navodi, kroz godine boravka u domu je naučila da će se uvijek pronaći neki delikventni pojedinci, koji će željeti narušiti harmoniju. Ipak odlučila se zbog krađe javno progovoriti i da pošalje poruku počiniteljima.
– Napisala sam na Facebooku za ukradeno iz jednog jedinog razloga, a to je da svi vide primitivno ponašanje kojim ga ja osobno smatram, ili još bolje da se posrami taj netko tko je možda među nama. Smatram bolesnom gestom takvo ponašanje i način takvog ponašanja među mladim ljudima, pogotovo u studentskom domu, naglasila je.
