Pretraga

Sveučilište izdalo knjigu od 729 stranica koja kritizira Fuchsov zakon: Ne odgovaraju koliko je koštala

A- A+

‘Akademske slobode u prijedlozima novih zakona’. Naslov je to knjige docenta Ivana Obadića koju je Sveučilište u Zagrebu objavilo ovih dana, na 729 stranica, tiskane u 500 primjeraka. Knjiga uz originalne ideje autora, sadrži nešto manje od šest stotina stranica raznih dokumenata, pravnih mišljenja i podloga za raspravu o reformi visokog školstva. Na naš upit koliko je to sve koštalo, zagrebački rektorat – ne odgovara.

sveučilište u zagrebu, zgrada rektorat

Foto: srednja.hr

Sveučilište u Zagrebu čvrsto stoji protiv novih zakonskih prijedloga koje je za resor znanosti i visokog obrazovanja pripremio ministar Radovan Fuchs. Nakon što se u masi domaćih sveučilišta istaknulo kao jedino koje je ministrove nacrte u potpunosti odbilo, sada izdaje i knjigu u kojoj se oštro kritiziraju nova zakonska rješenja. Autor knjige je Ivan Obadić, docent na Pravnom fakultetu i, daleko važnije za ovu priču, odnedavni predsjednik Sveučilišnog savjeta, tijela koje – u teoriji – nadzire rad rektora i sveučilišnih tijela.

Mastodontsko izdanje od 729 stranica

Knjiga naslova ‘Akademske slobode u prijedlozima novih zakona‘ mastodontsko je izdanje od 729 stranica, nastalo u zasigurno manje od godinu dana. Fuchsovi zakonski prijedlozi, napomenimo, u svojim raznim varijantama i fazama, poznati su akademskoj i široj javnosti tek od konca prošle godine. Knjiga se sastoji od ukupno pet dijelova, od čega prvi i peti dio knjige sadrže originalne ideje i autorski tekst docenta Obadića. Konkretno, radi se o 150-ak stranica, od čega njih 90-ak otpada na prilog raspravi zagrebačkog Senata, o kojoj smo i ljetos izvijestili.

Izdvojeni članak
sveučilište rektorat

Misle li ikada prestati? Sa zagrebačkog sveučilišta opet kmeče o novim zakonima i autonomiji

Drugi, treći i četvrti dio knjige odnose se, redom, na ‘dokumente u podlozi rasprave o reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja’, zatim ‘obvezujuća pravna shvaćanja Ustavnog suda’ o istom sustavu te na ‘međunarodne i europske dokumente’. Autor knjige u ta tri poglavlja, koja čine ostalih nešto manje od šest stotina stranica knjige, zapravo reda dokumente. U tim se poglavljima tako mogu naći Magna charta universitatum iz 1988., ali i zakonski nacrti nekih bivših čelnika resora, poput onog koji je pripremio tim neslavne ministrice Blaženke Divjak.

Originalni dio knjige sadrži neke od već poznatih kritika na Fuchsov zakon, koje su ranije dolazile direktno od  zagrebačkog sveučilišta i pripadajućih senatora. Neke od tih kritika tiču se navodnog uvođenja političke kontrole nad javnim sveučilištima, rušenja sveučilišne autonomije, dostojanstva profesora pa i, vjerovali ili ne, ušutkavanja studenata. Na spomenutih 150-ak stranica autor, toliko mu se mora priznati, detaljno raspisuje neke od, kako smatra, problema i nedostataka zakonskih prijedloga, a koristi se i ranijim verzijama da uputi što bi mogla biti bolja, alternativna rješenja. Cijelu knjigu u digitalnom formatu možete pregledati ovdje, a ako ju poželite imati na policama za to ćete morati izdvojiti 150 kuna.


MARIJA SELAK RASPUDIĆ U PRVOM PLANU

Marija Selak Raspudić koju su, dok je još prvenstveno bila u akademiji, povezivali s moćnim zagrebačkim prorektorom Antom Čovićem, nalazi se u prvom planu ove knjige. Ne na svih 729 stranica, samo na jednoj, ali odmah poslije naslovnice. Ona je, prepričavaju dio saborske rasprave o Fuchsovom zakonu, tražila stanku zbog ‘nemogućnosti održavanja rasprave’. Podcrtali su i kako je ministar Fuchs završnu riječ održao pred praznom sabornicom.


Sveučilište ne odgovara koliko je sve koštalo

Zanimljivih detalja ne manjka ni u formalnom dijelu izdavanja knjige. Ovu je knjigu izdalo, kako smo napomenuli, zagrebačko sveučilište. Grafičko oblikovanje i prijelom radio je Antun Mikleš, a naslovnicu privatna tvrtka Bernardić studio. Tiskala ju je, u 500 primjeraka, Sveučilišna tiskara. Sveučilišna tiskara je, podsjetimo, tvrtka u vlasništvu upravo zagrebačkog sveučilišta i posebne zaklade Pravnog fakulteta.

Ovo izdanje, naglasimo, ima čak 8 različitih recenzenata; tu su se našli bivša ministrica Blaženka Divjak, profesori Ivo Družić i Gvozden Flego, bivši predsjednik Ivo Josipović, akademik Ivica Kostović, profesor Ivan Milotić, ustavni stručnjak Branko Smerdel i profesorica Ksenija Turković. Flego i Josipović su, naglasimo, inače u akademskim krugovima poznati kao autori prve verzije (2003.) sada važećeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, propisa koje spasiti nisu uspjele ni brojne izmjene i dopune koje je doživio u svojih gotovo dva desetljeća postojanja.

S obzirom na opseg knjige, broj recenzenata, nakladu i grafičko oblikovanje, zagrebačkom smo sveučilištu koncem prošlog tjedna poslali upit. Zanimala nas je jedna konkretna informacija – koliko je to sve koštalo. Pitali smo ih, redom, koliko su platili Sveučilišnoj tiskari, koliko Bernardić studiju te jesu li i kojim iznosom honorirali brojne recenzente. Kao i ostalim sugovornicima, dali smo im rok do petka u podne, no njihov odgovor – nismo dobili. U vezi navedenih informacija Sveučilištu u Zagrebu uputit ćemo i službeni zahtjev za pravo na pristup informacijama.

Pričali smo s autorom

Kontaktirali smo i autora knjige docenta Ivana Obadića. Kako se donedavno nije ni na koji način isticao u raspravi o zakonima ili nekom drugom kraku znanstveno-obrazovne politike, zanimalo nas je što ga je potaknulo da se time počne baviti sada. Kazao nam je kako prilog raspravi, prvi dio ove knjige, nije napisao za Senat, nego za članove Sveučilišnog savjeta. Taj je prilog poslao i na Rektorski kolegij, a onda su mu članovi tog tijela sugerirali da dokument uputi na glasanje i senatorima zagrebačkog sveučilišta.

– S obzirom da sam predsjednik Sveučilišnog savjeta, smatrao sam mojom dužnošću članove Savjeta upoznati s onim dijelovima reforme koje nalazim zabrinjavajućim, prije svega s prevelikim ovlastima ministra i etatizacijom cijelog sustava. Bojim se da takav položaj ministra otvara mogućnost pritiska političke vlasti na članove akademske zajednice čime će se prije ili kasnije ugroziti akademske slobode, kazao nam je Obadić.

Nakon što je suradnike upoznao s prvim prilogom, koji su izglasali i senatori, shvatio je, kaže, da akademskoj i široj javnosti potrebno ponuditi argumentiranu i objektivnu analizu. Tako je ‘pala’ odluka da napiše knjigu. Ta se knjiga temelji na analizi četiri nacrta zakona, kaže, a dokumenti, koji čine većinu knjige, tvrdi Obadić, ‘prate čitavu analitičku i argumentacijsku odrednicu knjige i tvrdnji koje iznosi’.

– Osim što pojedini dokumenti nisu nigdje objavljeni (npr. Nacrt zakona Ministarstva iz 2020. godine), ili nisu objavljeni na hrvatskom jeziku (međunarodni i europski dokumenti), zajedno ti prilozi predstavljaju vrijedan materijal koji može poslužiti zakonodavcu, ali i akademskoj i široj javnosti, da se bolje upoznaju s ustavnim i međunarodnim standardima sveučilišne autonomije i akademskih sloboda kao i raznim mogućnostima pravnog reguliranja sustava znanosti i visokog obrazovanja koji su iznimno važni za svaku državu, rekao je autor.

Izdvojeni članak
radovan fuchs

Fuchsov zakon na prvom je čitanju u Saboru: Ovo su 4 stvari koje o tome trebate znati

‘Dužnost obavljam savjesno i odgovorno’

Na naše pitanje pati li originalnost knjige, kaže, o tome su mišljenje dali recenzenti, gore spomenutih osam koji su imali pozitivno mišljenje o ovoj knjizi. Kratko je, među ostalim, istaknuo Smerdela, Josipovića i Divjak te njihove recenzije o tome kako se radi o ‘izvrsnoj podlozi za raspravu’ te ‘vrijednom doprinosu raspravi’ koji će se moći koristiti ne samo sada nego i u budućnosti. Pitamo ga, premda je sve to legalno, ne osjeća li sukobljene interese između svoje uloge nastavnika na zagrebačkom sveučilištu i predsjednika tijela koje nadzire rad rektora i tog istog sveučilišta.

– Dužnost predsjednika Sveučilišnog savjeta shvaćam kao veliku odgovornost, prije svega kao odgovornost za razvoj Sveučilišta u Zagrebu. Vjerujem da i knjiga pokazuje koliko sam zbog toga spreman uložiti svoje znanje, stručnost, vrijeme i najvažnije – osobni integritet. Otkada sam stupio na dužnost predsjednika Savjeta krajem prosinca prošle godine sukladno tome sam se ponašao te i reagirao kada sam smatrao da odluke uprave Sveučilišta, odnosno rektora otvaraju pitanje ispravnog tumačenja odredbi Sveučilišta, o čemu su upoznati i članovi Savjeta i Senata Sveučilišta u Zagrebu. Upravo ti primjeri pokazuju da moju dužnost obavljam savjesno i odgovorno, imajući pri tom u vidu isključivo ulogu i zadaću Savjeta, zaključuje Obadić za srednja.hr.

Divjak kaže da joj je ova situacija, između ostalog, i zabavna

Napomenimo i kako nas je iznenadilo da je bivša ministrica Blaženka Divjak jedna od recenzentica ove knjige. Ona je, naime, prije, tijekom i nakon ministarskog mandata bila dosta otvoreno u sukobu s rektorom Damirom Borasom i vrhuškom njegove uprave u rektoratu. Nisu se slagali oko Filozofskog fakulteta, Hrvatskih studija, zapošljavanja, poimanja sveučilišne autonomije.

Izdvojeni članak

Na samom kraju mandata: Tri dana prije izbora Ministarstvo objavilo nacrte sedam dugo iščekivanih zakona

No, ona je sada ipak recenzirala knjigu koju izdaje rektorat pod njegovim žezlom i koja, u jednom bitnom dijelu, sadrži upravo pogled Borasove uprave na novopredložena zakonska rješenja. Zbog toga smo je upitali za komentar. Bivša nam ministrica kaže da za recenziju nije dobila nikakvu naknadu, a nije ju niti tražila. Ne slaže se baš s našom tvrdnjom i ‘pomalo ju čudi’ što smatramo da ova knjiga odražava stav još uvijek aktualne uprave zagrebačkog sveučilišta.

– Recenzije sam se prihvatila jer mislim da je ovo trenutno najvažnija tema za akademsku zajednicu u Hrvatskoj i da u raspravi treba otvoreno sudjelovati, a ne šutjeti i iz prikrajka navijati. Mene pomalo čudi da za knjigu kažete da ocrtava pogled Borasove uprave. Međutim, još me više začudilo da je Senat, na prijedlog rektora Borasa, prihvatio rješenja, koja su sastavni dio ove knjige, a koje je rektor samo prije dvije godine zdušno kritizirao i odbacivao. Naime, dosta predloženih rješenja u knjizi slijedi prijedloge iz zakona koji je izrađen za vrijeme mojega mandata kao ministrice (završen početkom 2020.). Rektor Boras i njegova klika su na sve moguće načine opstruirali da taj prijedlog uđe u službeni postupak donošenja.

U svakom slučaju, priznaje nam, da joj je ova situacija između ostaloga i zabavna. Sada joj je, kaže, puno važnije što novoizabrani rektor Stjepan Lakušić misli o ovoj temi. Brine ju, ističe, što od njega za sada nismo puno čuli.


DIVJAK NAVODI KONKRETNE PRIMJERE

– Spomenut ću samo neka rješenja iz prijedloga ‘našega’ zakona iz 2020. koja su u knjizi ‘amnestirana’ i predstavljena kao dobra: zahtjev da se poslovanje sveučilišta provodi na transparentan način, da sveučilište mora odgovoriti na upravni nadzor u zadanim rokovima, koncept programskih ugovora, definiranje vlastitih i namjenskih prihoda, reformu sustava zapošljavanja i napredovanja, etičku odgovornost, otvorenu znanost i otvoreno obrazovanje, normiranje rada u znanosti i visokom obrazovanju itd. Dakle, ili rektor i njegova uprava nisu čitali što piše u knjizi ili su drastično promijenili svoje stavove u posljednje dvije godine, stoji u odgovoru Blaženke Divjak za srednja.hr.


‘Javnost je iziritirana ponašanjem pojedinih rektora’

S pojedinim se zaključcima koje Obadić iznosi slaže, s drugima ne. No, u ovoj knjizi, smatra Divjak, nije naglasak na davanju jedinstvenih rješenja, koliko na prikupljanju izvora i argumenata. To je, kaže, pokušaj nezavisne stručne analize. Sve to po njenom mišljenju može biti odlična podloga za suvislu raspravu u zakonskim prijedlozima koja je – izostala.

– Izostala je i zato jer je javnost iziritirana ponašanjem pojedinih rektora, posebno Borasa, i dekana, pa se neupućenoj većini čini da je bolje da ministar zauzda nerazumnog rektora čvrstim zakonskim rješenjima. Pri tome se gubi iz vida da uz ovakav zakon zli ministar i pokvarena politička opcija može dokrajčiti ovo što vrijedi u akademskoj zajednici, stava je bivša ministrica, sada profesorica na varaždinskom FOI-ju.

Na naše pitanje smatra li da je problematično što većinu knjige ne sadrže originalne ideje autora, koliko dokumenti i pravna mišljenja, Divjak pohvaljuje docenta Obadića za uloženi trud. Tu su, kaže, sabrane i analizirane ‘brojne znanstvene i stručne podloge’ relevantne za donošenje zakona, a dojmilo je se i što je ovo, kako kaže, ‘prva takva studija u Hrvatskoj’. Ministrica nam je poslala i sažetak svoje recenzije spomenute knjige, koji možete pogledati u dokumentu ispod.

Loader Loading...
EAD Logo Taking too long?

Reload Reload document
| Open Open in new tab