Svi pišu o prevarenim medicinskim sestrama, a nitko se ne pita – zašto su upisale taj opskurni faks?

Medicinske sestre iz Pule nisu upisale bilo koji studij sestrinstva. Dosta je to opskuran, nepoznat, dislocirani studij koji je potekao iz Tuzle. To je neko vrijeme funkcioniralo dok studij nije uminut zbog nezakonitog djelovanja. Isti je studij, opet putem Europskog centra za mir i razvoj, opet dislocirano, izvodilo srpsko Sveučilište u Kragujevcu. Zašto su medicinske sestre upisivale upravo taj studij?

Foto: Unsplash

Posljednjih tjedana medijske stupce pune priče o pulskim medicinskim sestrama i njihovim tužnim sudbinama. Upisale su studij sestrinstva, sve platile, izvršavale obveze, čak i polagale ispite, a onda ih je dočekao hladan tuš.

Rektor sveučilišta i dekan fakulteta su uhićeni zbog malverzacija s upisima. Navodno su van svake procedure upisivali studentice, a novac, jel’, uzimali sebi. To je trajalo godinama pa su studentice i diplomirale. Sada fakultet nekima od njih, realiziranim medicinskim sestrama, šalje obavijest da su im diplome poništene.

Dio (medijske) javnosti je, očigledno, šokiran. Prenosi vapaje medicinskih sestara koje preko noći ostaju bez kvalifikacija. Prenose i strepnju onih koje još ni slova od faksa nisu dobile, a imaju istovrijednu diplomu kao i kolegice koje su bez nje ostale.

U cijelu se priču odnedavno uključuju i odvjetnici. Medicinske sestre traže zaštitu svojih prava, istih onih koje su donedavno besprijekorno uživale kao i svi visokoobrazovani građani. Odvjetnici ih, pak, po naravi svoje profesije, zastupaju. Nalaze proceduralne, zakonske i ine pravne temelje preko kojih će očuvati integritet i stečevinu svojih štićenica.

Sve bi ovo bila još jedna bizarna crtica o propaloj nazovi državi čiji građani na sudu moraju braniti ono što im pripada. Ima sav potencijal; iznimna je, dramatična, čak i emocionalna. Nastavlja se i nekada će dobiti svoj epilog. Ali joj nešto nedostaje. Nije cjelovita. Ovo je, naime, tek jedna dimenzija priče, pomno odabrana od dijela (medijske) javnosti. No, kako je to često slučaj, znatno je nevjerojatnije ono o čemu se toliko naširoko ne priča.

Medicinske sestre iz Pule nisu upisale bilo koji studij sestrinstva. Dosta je to opskuran, nepoznat, dislocirani studij koji je potekao iz Tuzle. To je neko vrijeme funkcioniralo dok naše vlasti nisu shvatile da je taj studij malo ilegalan, pa su ga ukinuli. No, on se, zajedno sa studenticama, opet preko Europskog centra za mir i razvoj, opet dislocirano, nastavio izvoditi u režiji drugog susjednog sveučilišta, onog u Kragujevcu.

Nije to bio nijedan od studija koji postoje diljem države. Nijedan od akreditiranih programa na etabliranim domaćim veleučilištima i sveučilištima. Nije to bio ni studij nekog prestižnog europskog sveučilišta zarad kojeg bi rado preskočili hrvatske visokoškolske diplome. Nema, dakle, nekog očitog razloga iz kojeg bi se netko odlučio obrazovati baš na tom i takvom studiju.

Neka pitanja, shodno tome, treba postaviti. Zašto su medicinske sestre upisivale upravo taj studij? Zašto nisu upisale jedan od naših studija? Jesu li probale na nekom od naših studija? Takvih je, da napomenem, u ovom trenutku devetnaest. Rasprostranjeni su diljem države. Ima redovnih, dvopredmetnih, izvanrednih. Neki na sveučilištima, neki na veleučilištima. Kako to da ni jedan od tih studija nije odgovarao sestrama, već su mjesto pod suncem našli na dislociranom kragujevačkom programu?

Na ta pitanja u ovome trenutku nitko, sem medicinskih sestara, nema odgovor. No, to je manje bitno. Bitno je podcrtati da ta pitanja nitko ni ne postavlja, barem ne dovoljno glasno i dovoljno javno da ih se čuje. Kao da su nevažna, da su puste trivijalnosti, kao da je studiranje na opskurnim dislociranim studijima neka akademska svakodnevica nevrijedna preispitivanja. To je daleko najnevjerojatnije u cijeloj priči.

Odgovore možda nikada nećemo dobiti. Možda ćemo dobiti gomilu bezvrijednih odgovora. Možda i pokoju uvredu. Ali ta pitanja netko mora postaviti. Mora ih postaviti radi svih onih medicinskih sestara i tehničara koje trenutno pohađaju jedan od devetnaest studija u Hrvatskoj. Radi profesora i doktora koji na tim studijima predaju. Radi sveučilišta i fakulteta na kojima se ti studiji odvijaju.

Na koncu dana, ta pitanja treba postaviti i radi poreznih obveznika koji financiraju plaće medicinskim sestrama od kojih one sada angažiraju odvjetnike da štite njihova prava. Ona ista prava stečena na opskurnim, nepoznatim, dislociranim kragujevačkim studijima.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr