Svi radovi u području dobili Rektorovu nagradu po pravilima: Rad koji je mentorirala Milanović jedina iznimka
Još smo krajem srpnja javnost izvijestili o radu studenata Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji su Rektorovu nagradu, po svemu sudeći, dobili van propisane procedure. Zanimljivo, rad je mentorirala Sanja Musić Milanović, docentica na Medicini i supruga bivšeg premijera, aktualnog predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića. Studenti su nagradu osvojili u interdisciplinarnom području pa smo stoga odlučili istražiti što je s ostalim nagrađenim radovima u tom području te postoje li naznake da je još neka nagrada dodijeljena netransparentno i protivno propisima. Istraživanjem smo došli do zaključka da su svi radovi u području nagrađeni sukladno pravilima, osim onog koji je mentorirala Milanović. On je jedina iznimka.
Sanja Musić Milanović
Foto: Youtube Screenshot
Rektorovu nagradu za još aktualnu akademsku godinu dobili su, među ostalima, Matija Mateljak i Goran Međimurec, studenti Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a za individualni znanstveni rad naslova ‘Povezanost slave i očekivanog trajanja života’. Ne bi bili ništa posebni naspram drugih da nagradu nisu dobili, po svemu sudeći, van propisane procedure. Zanimljiva je činjenica da im je mentorica bila Sanja Musić Milanović, docentica s Medicine te supruga predsjedničkog kandidata i bivšeg premijera Zorana Milanovića.
Pravilnikom propisana procedura je zanemarena
Svi ostali radovi nagrađeni sukladno pravilima
Kako je sporni rad s Medicine nagrađen u interdisciplinarnom području, odlučili smo istražiti sve ostale individualne i timske znanstvene radove koji su u istom području nagrađeni Rektorovom. Pokušali smo, zapravo, doznati jesu li ostali radovi prošli adekvatnu, propisanu proceduru dodjele ili su se, kao što je slučaj kod rada s Medicine, zapetljali u vrtlogu netransparentnosti i nepravilnosti.
Što se tiče individualnih znanstvenih radova koji su dobili nagradu, u interdisciplinarnom području znanosti ih je 6, među kojima i sporni rad studenata Medicine, a u interdisciplinarnom području umjetnosti tek jedan. Nagrada za timski znanstveni rad u interdisciplinarnom području umjetnosti uopće nema, a u interdisciplinarnom području znanosti tek jedna.
Kako je uza svaki rad navedena i sastavnica s koje dolazi, odlučili smo se obratiti tajništvu, odnosno dekanu svake od njih. Pitali smo ih, za svaki pojedinačni rad od ukupno 8 nagrađenih, jesu li prošli adekvatnu proceduru za dodjelu Rektorove nagrade propisane za to predviđenim pravilnikom.
Dekani ili tajništva svih sastavnica, osim Medicinskog fakulteta, potvrdili su nam da su radovi nagrađeni u interdisciplinarnom području na sastavnicama prošli propisanu proceduru odlučivanja. Drugim riječima, izgleda da je samo jedan rad, upravo onaj s Medicine o kojem smo pisali prije mjesec dana, nagrađen van pravila.
Radi se ukupno o sedam sastavnica čiji su studenti dobili nagrade za radove u interdisciplinarnom području: Fakultet strojarstva i brodogradnje, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Prirodoslovno-matematički fakultet, Medicinski fakultet, Vojni studiji, Akademija likovnih umjetnosti i Geotehnički fakultet.
Popis individualnih radova s imenima autora, naslovima i sastavnicama s kojih dolaze možete vidjeti ispod.
Na slici ispod nalaze se timski radovi s imenima autora, naslovima i sastavnicama s kojih dolaze.
Dekani se slažu u tome što je adekvatna procedura
Nekoliko dana nakon objave teksta o spornoj nagradi za rad s Medicine cijeli je slučaj popratio Jutarnji list. Uspjeli su doći do rektora Damira Borasa koji im je, ukratko, rekao da nismo u pravu što se tiče pravila i procedure dodjele Rektorove nagrade. Preciznije, Boras je istaknuo kako dobitnike Rektorove nagrade odabire Povjerenstvo Sveučilišta i potvrđuje rektor, dok fakulteti mogu dati prijedloge, no njihova mišljenja nisu obvezujuća.
Premda je Boras djelomično u pravu kada kaže da mišljenja sastavnica nisu obvezujuća jer Povjerenstvo Sveučilišta uistinu može odbaciti prijedlog nagrade sa sastavnice, to ne znači da rad prvotno ne mora proći proceduru odlučivanja na samoj sastavnici. Drugim riječima, rad netko treba predložiti Sveučilištu, što jasno sugerira i Pravilnik.
Još jedna sasvim jasna indikacija da taj Pravilnik nije dvosmislen je i naša komunikacija s tajništvima, odnosno dekanima sastavnica čiji su studenti nagrađeni Rektorovom u interdisciplinarnom području. Kada smo ih upitali jesu li navedeni radovi prošli adekvatnu proceduru odlučivanja na sastavnici, uglavnom su nam svi navodili isto – kako su radovi predloženi od strane povjerenstava na sastavnicama te kako su poslije to i potvrdila stručna vijeća, ističući kao zaključak da su radovi prošli adekvatnu proceduru.
