Tko je Ivan Obadić, najnoviji borac protiv Fuchsovih zakona? Do ‘jučer’ se nije znalo za njega
Ivan Obadić u svojoj se akademskoj karijeri može pohvaliti prvenstveno sjajnim obrazovanjem. Tu su dvije fakultetske diplome, dva cijenjena inozemna magisterija i inozemni doktorat. Od svojih je početaka dobitnik nekoliko prestižnih nagrada i stipendija, a danas predstavlja mlađu generaciju sveučilišnih profesora koji su, osim akademske karijere, politički aktivni, i to u lokalnoj zajednici. No, kada govorimo o znanosti i visokom obrazovanju, politikama koje se odnose na taj resor ili propisima koji ga uređuju, on je – novo lice. Ranije se znanstveno i politički, koliko je javnosti poznato, bavio fenomenima izvan resora, a tek je nepunih godinu dana njegovo ime u kontekstu visokog školstva i znanosti počelo nešto značiti. Sad mu je zagrebačko sveučilište objavilo knjigu u kojoj se naveliko kritizira novopredloženi zakon.
Ivan Obadić, docent na Pravnom fakultetu i predsjednik Sveučilišnog savjeta zagrebačkog sveučilišta
Foto: VTV screenshot | srednja.hr
Ovih dana akademski krugovi bruje o Ivanu Obadiću i njegovim nastojanjima da se pozicionira kao relevantan kritičar visokoobrazovne reforme. No, rijetki su koji o njemu znaju puno, osim da je u centar pozornosti došao prije nekoliko mjeseci, a da mu naše vodeće javno sveučilište izdaje knjigu u kojoj kritizira novopredloženi zakon koji će regulirati resor znanosti i visokog školstva.
Mladi nastavnik s inozemnim obrazovanjem
Ivan Obadić rođen je 1979. godine. Nakon srednje škole, upisuje ne jedan, već dva fakulteta. Na Filozofskom fakultetu tako diplomira nastavnički i znanstveni studij povijesti, a na Pravnom fakultetu integrirani studij prava. Želja za obrazovanjem vodi ga na prestižni London School of Economics and Political Science (LSE) gdje 2008. postaje magistar. Još jednu magistarsku titulu dobiva 2013. na Europskom sveučilišnom institutu (EUI) u Firenci, a pri toj instituciji brani i doktorat četiri godine kasnije.
Već 2010. zapošljava se na Pravnom fakultetu, na čijoj je Katedri za opću povijest prava i države danas nastavnik u zvanju docenta. Njegov znanstveni interes i istraživački rad vezan je uz političku korupciju, pravnu, ekonomsku i diplomatsku povijest, posebno vezano za razvoj europske integracije, ali i Hladni rat, jugoistočnu Europu te, dosta lokalizirano, Grad Varaždin.
Na svojemu akademskom putu usavršavao se na Centru za studije jugoistočne Europe, koji djeluje pri Sveučilištu u Grazu. Nositelj je Jean Monnet modula Development of European Integration and Institutions na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Tijekom studija i akademske karijere dobio je nekoliko vrijednih nagrada, od koji je važno istaknuti LSE Graduate Merit Award i stipendiju talijanskog Ministarstva vanjskih poslova za doktorski studij koji je završio u Firenci.
KOLEGIJI KOJE PREDAJE NA PRAVU
Na integriranom studiju prava docent Obadić drži predavanja i/ili seminare iz cijelog niza kolegija. Kolegiji su sljedeći: Development of European Integration and Institutions, History of Modern Time Political Theories, Opća povijest prava i države, Povijest novovjekovnih političkih teorija (15-20 st.) i Razvoj europskih integracija i institucija.
Politički je aktivan lokalno, u akademiji tek odnedavno
Obadić je uz akademsku karijeru i politički aktivan. Gradski je vijećnik u Varaždinu i član nezavisne političke grupacije Budimo Grad koja okuplja, kažu, ‘proaktivne građane željne promjene najbolje u našem gradu’. Kao član te političke opcije Obadić se posebno istaknuo izjavom da je ‘preduvjet za sprečavanje korupcije potpuna transparentnost’ tvrdeći da ‘građani imaju pravo znati kako gradska vlast troši svaku njihovu kunu’.
U lipnju 2021. odlaskom Ivana Čehoka iz tog tijela, varaždinske gradske vlasti imenuju Ivana Obadića za njihovog predstavnika u Sveučilišni savjet zagrebačkog sveučilišta. Tijelo je to koje, u teoriji, nadzire rad rektora i drugih sveučilišnih tijela te o svom radu i uviđanjima obavještava Hrvatski sabor. Šest mjeseci nakon imenovanja, u prosincu 2021. Obadić postaje i predsjednik Savjeta.
Koncem srpnja 2022. Senat zagrebačkog sveučilišta, temeljno upravljačko tijelo koje broji sedamdeset članova, izglasa prilog raspravi o novom prijedlogu zakona koji regulira resor znanost i visokog školstva, nastalog u mandatu ministra Radovana Fuchsa. Dokument koji Senat izglasava, a u kojem se, taksativno, navode kritike Fuchsovog zakona – prvenstveno, teze da se radi o pokušaju rušenja sveučilišne autonomije i uvođenja političke kontrole nad akademijom – piše upravo docent Obadić.
U rujnu 2022., prije svega nekoliko dana zagrebačko sveučilište tiska knjigu naslova Akademske slobode u prijedlozima novih zakona koja, među ostalim, sadrži i spomenuti prilog ranije izglasan na Senatu. Knjiga broji 729 stranica, a tiskaju je u pet stotina primjeraka. Izdanje okuplja čak osam recenzenata; to su bivša ministrica resora Blaženka Divjak, profesori Ivo Družić i Gvozden Flego, bivši predsjednik Ivo Josipović, akademik Ivica Kostović, profesor Ivan Milotić, ustavni stručnjak Branko Smerdel i profesorica Ksenija Turković.
Novo lice u priči o zakonima i akademskoj politici
Da sumiramo; Ivan Obadić u svojoj se akademskoj karijeri može pohvaliti prvenstveno sjajnim obrazovanjem. Tu su dvije fakultetske diplome, dva cijenjena inozemna magisterija i inozemni doktorat. Od svojih je početaka dobitnik nekoliko prestižnih nagrada i stipendija, a danas predstavlja mlađu generaciju sveučilišnih profesora koji su, osim akademske karijere, politički aktivni, i to u lokalnoj zajednici.
No, kada govorimo o znanosti i visokom obrazovanju, politikama koje se odnose na taj resor ili propisima koji ga uređuju, naglasimo da je docent Obadić tu – novo lice. Ranije se znanstveno i politički, koliko je javnosti poznato, bavio fenomenima izvan resora, a tek je nepunih godinu dana njegovo ime u kontekstu visokog školstva i znanosti počelo nešto značiti. I to otkako je postao predsjednik Sveučilišnog savjeta. Iako po važećim propisima to legalno može biti, činjenica da je Obadić s jedne strane nastavnik na zagrebačkom sveučilištu, a s druge, čelnik tijela koje treba nadzirati rad i zakonitost poslovanja tog sveučilišta, otvara pitanje o njegovoj potpunoj objektivnosti.
Sad se istaknuo i kao autor knjige koju je izdalo zagrebačko sveučilište i koja, barem u jednom dijelu, ocrtava stav rektorata i rektora Damira Borasa o novim zakonskim prijedlozima. Iz rektorata nam, napomenimo, ne žele reći koliko je koštala grafička oprema, prijelom i tiskanje Obadićeve knjige. To je posebno zanimljivo ako se prisjetimo da je Obadić politički zastupao tezu da je transparentnost preduvjet za sprječavanje korupcije i da građani imaju pravo znati kako se troši njihov novac. Na koncu, naglasimo i da je svojim recentnim djelovanjem uspio okupiti ljude koji su se inače nalazili na različitim stranama, kako politike, tako i neslaganja u akademiji.
