Transpolna studentica progovorila o svojim iskustvima i sutrašnjem Maršu
Sutra, 30. ožujka, održava se prvi Balkanski Trans Inter Marš. Jedan od njegovih ciljeva je upravo podizanje svijesti o tome s kakvim se problemima određen dio naše zajednice suočava. Povodom toga, razgovarali smo s transpolnom studenticom, sa Sveučilišta u Zagrebu, koja nam je rekla više o tome što znači biti transpolna osoba, s kakvim se problemima suočava i zašto je sutrašnji Marš važan.
Photo by Ian Dooley on Unsplash
Marš se održava u Zagrebu, s početkom u 14:00 sati, a na Facebook događaju, između ostalog, stoji kako njime žele postići: ‘Slobodu odlučivanja o svojim životima, kroz potpuno poštivanje samoodređenja i tjelesnog integriteta za svako trans i rodno varijantno dijete, svaku odraslu trans i rodno nebinarnu osobu, i za svaku interspolnu bebu, dijete i odraslu osobu’.
Što je točno transpolnost?
Studentica, čije ime je poznato redakciji, objasnila nam je što je transpolnost. Za razliku od mišljenja nekih ljudi, nastalog na temelju predrasuda, transpolnost nije hir.
– Transpolne osobe su osobe koje pate od onoga što se u medicini naziva „rodnom disforijom“, a koja je laicima možda poznata kao osjećaj da ste rođeni u krivom tijelu, zbog čega prema tom tijelu osjećate sram i odbojnost, te imate potrebu poduzeti tako zvanu medicinsku tranziciju, to jest skup medicinskih procedura, kao što su hormonske nadomjesne terapije i operacije prilagodbe spola, kako biste uskladili svoje primarne i sekundarne spolne karakteristike, poput spolnih organa, crta lica, grudi, mišićne mase, teksture kože, dubine glasa i drugo, sa svojim rodnim identitetom, rekla je studentica.
Neuklapanje u rodnu ulogu vrlo rano je postalo očito
Iako prije osnovne škole nije imala problema s tim, radi raznolikih aktivnosti kojima se mogla posvetiti, u osnovnoj školi su se već počeli javljati problemi. Od presvlačenja u istim prostorijama s dječacima, preko toga što drugi nisu prihvaćali njeno ponašanje i stilove oblačenja, do zlostavljanja od strane drugih učenika. Na kraju se priključila gotičarskoj subkulturi, s obzirom da je unutar te subkulture normalno kad dečki nose ženske odjevne predmete.
Svo to vrijeme su uobičajeni bili neugodni pogledi, razna dobacivanja, a jednom je doživjela i fizički napad. Prijelomni trenutak se dogodio za vrijeme studiranja, kad je shvatila da ustvari ne pripada goth subkulturi, nego samo želi živjeti kao žena, te se oblačiti i dotjerivati u skladu s time.
Obitelj i prijatelji bili su podrška u tranziciji
Nakon što je shvatila da više ne može živjeti na takav način, te da želi krenuti sa tranzicijom, sve je ispričala bratu, a nakon toga roditeljima i prijateljima. Roditeljima je njeno outanje zapravo najteže palo, no s vremenom su shvatili važnost ove odluke.
– Podrška je u konačnici došla s vremenom kada su osjetili da sam postala puno sretnija, smirenija i otvorenija jer sam počela živjeti pravu sebe. A to su osjetili i drugi ljudi, uključujući kolege i profesore na fakultetu, rekla nam je.
Danas je sretna osoba
Unatoč svim problemima, uz podršku i suosjećanje svojih bližnjih, uspjela je preživjeti najteže dane. Drugi ljudi, poznati i nepoznati, sada ju doživljavaju kao ženu, u dokumentima joj piše da je žena, ormar joj je prepun ženske odjeće, radi terapije joj je tijelo poprimilo oblik ženskog tijela, a uz to je imala i prvog dečka.
– Više ne izgledam kao sramežljivi androgini gotičar iz prve klupe koji bojažljivo zapisuje predavanja na svoj laptop, nego kao elegantna gospa u crnom koja je upravo sahranila trećeg muža, što zapravo savršeno odgovara mojoj osobnosti romantične duše sa sarkastičnim umom, dodala je.
Trans žene susreću se s raznim problemima
Dodaje kako ljudi i dalje nisu upoznati s ovom problematikom, te nerijetko imaju razne predrasude. Pa tako postoje neki koji smatraju da se trans ljudi mogu i trebaju „izliječiti“ udarcima. Radi toga, mnogi se nalaze u nezavidnim situacijama.
– Mnoge djevojke poput mene roditelji izbacuju iz kuće, poslodavci ne zapošljavaju ili otpuštaju, kolege u školi, na fakultetu ili radnome mjestu izbjegavaju, ismijavaju, vrijeđaju i zlostavljaju tako da se nerijetko ispisuju iz škola, crnče na najgorim poslovima, žive kao beskućnice i prostituiraju se kako bi zaradile za život. Takvi uvjeti života plodno su polje za razvoj depresije i anksioznosti, pa ne treba začuditi da je među transpolnom populacijom stopa suicida zabrinjavajuće visoka, istaknula je.
Dodaje i kako trans žene heteroseksualne orijentacije, dakle koje privlače muškarci, imaju brojne probleme u pronalasku partnera, o čemu možete pročitati više u cijelom intervjuu, na kraju teksta.
Kirurški zahvati teško su dostupni
Osim toga, tranziciju je teško izvesti s obzirom na papirologiju i dostupnost stručnjaka. U Hrvatskoj ih nema mnogo, a nisu dostupni ni svi kirurški zahvati.
– Najbliži vaginoplast, kirurg koji kod trans žena penis kirurški modificira u funkcionalnu vaginu, je dr. Đorđević u Beogradu, koji za svoje usluge naplaćuje 10 000€, što je, uzevši u obzir prethodno navedene društvene probleme, cifra daleko iznad bilo čijih financijskih kapaciteta, požalila se.
Sutrašnji Marš je odlična prilika za osvještavanje ljudi o ovoj problematici
Za kraj, ispričala nam je zašto je sutrašnji Marš važan, te što se njime ustvari želi postići.
– Ovakva manifestacija izvrsan je način da proširimo vidljivost trans osoba u našem društvu te razumijevanje njihovih strahova, želja i potreba, da adresiramo stereotipe i predrasude te osvijestimo probleme s kojima se suočavamo. Osobito je važno i ostalim trans ljudima, koji iz straha žive u tajnosti ili šutke trpe diskriminaciju i nasilje, poručiti da nisu sami, da se odlučno borimo za njihovo bolje sutra i da oko naših prava ne sklapamo kompromise jer ona su ljudska prava, zaključila je.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje:
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
