Treba li Sveučilište dozvoliti da osoba poput Vlatke Vukelić postane dekanica faksa? Ne.
Zagrebačko sveučilište, kao ozbiljno, civilizirano, europsko sveučilište ima svaki motiv da preispita, zaštiti se i osigura. Prvenstveno da se pozicionira kao institucija koja njeguje povijesnu istinu i poštuje žrtve Holokausta, a zatim naše državne i pravosudne institucije koje razmatraju potencijalno ozbiljne nepravilnosti i nezakonitosti u akademiji. Nepravilnosti koje, nije isključeno, moguće imaju veze s Vlatkom Vukelić, pretendenticom za dekanicu Hrvatskih studija.
Foto: Unsplash | Screenshot Osjecka TV | obrada srednja.hr
Vlatka Vukelić jedina je pretendentica za dekanicu Fakulteta hrvatskih studija. Još uvijek pretendentica jer, unatoč tome što su ju, de facto, fakultetski kolege već izabrali, ona nije postala dekanica. Senatori zagrebačkog sveučilišta njen izbor još nisu potvrdili.
Formalni je to, inače, korak u proceduri izbora dekana na faksu. Inače. Sada se u kuloarima već naveliko iznose teorije o tome zašto je novi rektor odlučio ipak malo pričekati s ovom točkom. Shvaća li, za bitnu razliku od svoga prethodnika, važnost imidža u javnosti ili želi fundamentalno drugačije Sveučilište, ostaje nam tek za vidjeti. Oba su razloga, premda ne baš usporediva u svojoj plemenitosti, prilično valjana.
I više nego kap sumnje
Vlatka Vukelić, za one koji ne znaju – ako takvih uopće ima – kontroverzna je sveučilišna profesorica povijesti. Široj je građanskoj javnosti odbojna zbog svojih skandaloznih stavova. Akademskoj, pak, javnosti neprihvatljiva je zbog isprepletenosti sa sveučilišnim oligarhijama. Podržavaju je, jasno, očito samo kolege na faksu. No, ti kolege su, ruku na srce zadnjih godina podržali brojne dubiozne, potencijalno i nezakonite odluke koje sad razmatraju tijela kaznenog progona.
Sve to ulijeva (barem bi trebalo ulijevati) i više no kap sumnje u senatore i rektorat zagrebačkog sveučilišta. Sveučilište ne samo da ima pravo, već u ovom slučaju i snažan razlog sačuvati svoj čast, ugled i čistu savjest. Kako od skandaloznog revizionizma, tako i od dubioznih postupaka koji su privukli pozornost države i pravosuđa. Tim više što su te pojave, ovdje, vezane, posredno ili ne, uz istu osobu.
Nije bitno što, nego kako
Puno važnije od toga što će rektor i senatori napraviti u ovoj priči je kako će to napraviti. Do sada, rektor bi poželio, a senatori podržali. No, taj se način nije pokazao optimalnim. Senatori su se lijenim, nedemokratskim ophođenjem doveli do toga da jedan tjedan kažu ne, drugi da, oko iste stvari, a da naše vodeće sveučilište vode preko maila jednom mjesečno. I tako više od godinu dana.
Pandorina kutija je jednom već otvorena i nije bilo lijepo ono što smo vidjeli unutra. Bilo bi vrijeme da ju netko zatvori i stavi lokot. Drugim riječima, da na zagrebačko sveučilište, perjanicu naše akademije i znanosti, vrati transparentne, složene, demokratske procedure odlučivanja. Možda je upravo slučaj izbora dekanice na Hrvatskim studijima prilika da krene s jednom takvom procedurom.
Iako su neki možda na to već i zaboravili, zagrebačko sveučilište ima svoj Etički savjet. Tijelo je to koje može, na zahtjev rektora, o specifičnoj pojavi, donijeti svoje mišljenje. Štoviše, zagrebačko sveučilište odnedavno ima i posebnu prorektoricu za etiku koja koordinira tim važnim tijelom. Rektor bi, bez pridržavanja, od Savjeta i svoje prorektorice mogao tražiti mišljenje o potvrdi izbora dekanice na Hrvatskim studijima.
Razloga za to ne nedostaje
Razloga za to mu ne nedostaje. Dotična pretendentica na dekanicu ima, sasvim nedvojbeno, kontroverzne, po mišljenju mnogih znanstveno i povijesno neutemeljene i revizionističke stavove o političkoj povijesti NDH i dijelu Holokausta koji se odvijao na ovim prostorima. Bila je uključena u niz akademskih sukoba, a njen Hrvatski sveučilišni sindikat stajao je uz notornog bivšeg prorektora, a protiv njegovih protivnika čak i kad su institucije tvrdile, više njih, da prorektor na faksu radi nezakonito.
Jedna je od zaposlenica koje su ostvarile dosta visoke dodatke na plaću. Iste one dodatke koje je računovodstvo faksa obračunavalo tako što bi im dekan dao ‘rukopisnu bilješku’. Zakonitost naizgled olakog pripisivanja dodataka sada, nakon razornog nalaza državnog nadzora na faksu koji bi trebala voditi, razmatraju i tijela kaznenog progona. To su samo neki od glavnih razloga koji rektoru mogu biti povod za etičkom ocjenom potvrde izbora za dekanicu.
Ozbiljno, civilizirano, europsko
Zagrebačko sveučilište, kao ozbiljno, civilizirano, europsko sveučilište ima svaki motiv da preispita, zaštiti se i osigura. Prvenstveno da se pozicionira kao institucija koja njeguje povijesnu istinu i poštuje žrtve Holokausta, a zatim naše državne i pravosudne institucije koje razmatraju potencijalno ozbiljne nepravilnosti i nezakonitosti u akademiji. Nepravilnosti koje, nije isključeno, moguće imaju veze s izabranom dekanicom.
Ovo sveučilište koje je posljednjih osam godina bilo obilježeno aferama i skandalima, a onda kada nije, ishitrenim, potpirujućim izjavama svojeg nemuštog čelnika, ima tim više poseban poticaj ozbiljno se uhvatiti u koštac s ovim pitanjem i zaštititi se od daljnjeg razaranja vlastitog imidža, ugleda i časti u široj javnosti.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
