Tri lažna obećanja koja je Sveučilište dalo Hrvatskim studijima

U posljednjih godinu dana Hrvatski studiji postali su poznati kao stalna meta štetnih odluka Uprave Sveučilišta u Zagrebu. Studentski prosvjedi, blokada nastave, štrajk dijela zaposlenika – sve to rezultat je znatnog nezadovoljstva. Nezadovoljstvo je nastalo iz veoma jednostavnog razloga. Sveučilište, ne samo da je prekršilo svako obećanje dano djelatnicima i studentima HS-a, već je nebrojeno puta prešlo svaku granicu – bilo dobrog ukusa, bilo onu zakonsku. Za potrebe ovog teksta, pripremili smo, za priču najvažnija, 3 lažna obećanja koje je Uprava Sveučilišta dala Hrvatskim studijima.

foto: Studentski sabor Hrvatskih studija

Studentski prosvjedi, blokada nastave, štrajk dijela zaposlenika. Riječi su to kojima je najlakše opisati Hrvatske studije u ovoj akademskoj godini. Doduše, rektora zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa i prorektora Antu Čovića nikako ne možemo isključiti iz te jednadžbe. Ako je na HS-u vladalo nezadovoljstvo zbog nečega, onda je izvor tog nezadovoljstva poveziv s upravo ovo dvoje čelnika Sveučilišta.

Oblak nezadovoljstva koji se nadvio nad Studijima uvelike je rezultat prekršenih obećanja koje je Sveučilište dalo HS-u. Bilo ih je previše, nijedno se nije ostvarilo. Štoviše, izokrenulo bi se u potpunu suprotnost. Pripremili smo, za razumijevanje priče najbitnija, 3 lažna obećanja koje je Uprava Sveučilišta u Zagrebu dala Hrvatskim studijima.

Lažno obećanje #1: Postat ćete fakultet

Prije gotovo tri godine, portal srednja.hr razgovarao je s tadašnjim voditeljem Hrvatskih studija Josipom Talangom. Objašnjavajući komplicirani status HS-a, kazao je kako će u mandatu rektora Borasa Studiji dobiti status fakulteta ‘jer su se tako dogovorili’. Godinu dana nakon stigli su rezultati reakreditacije prema kojoj su Hrvatski studiji bili najbolje ocijenjeno društveno-humanističko učilište u Hrvatskoj, no dobilo je pismo očekivanja zbog nejasnog profila i neriješenog pravnog statusa. Svi su mislili – to je to, postajemo fakultet! Obećanje, ludom radovanje.

Kako smo rekli, prošle su gotovo 3 godine od spomenute izjave profesora Talange. Hrvatski studiji ne da nisu postali fakultet, već su protupravno, kršeći Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te Statut Sveučilišta u Zagrebu, 17. siječnja ove godine iz Centra postali Sveučilišni odjel. Zbog takve nezakonite odluke Sveučilišta o promjeni statusa HS-a aktivirala se čitava grupacija studenata u inicijativu Studenti govore koja je na dan sjednice Senata prosvjedovala. Sindikat znanosti je podigao tužbu protiv Sveučilišta pri Upravnom sudu te od Ministarstva znanosti i obrazovanja tražio upravni nadzor. Primijetili su to i djelatnici i studenti pa se ponekad iz redova Rektorskog kolegija moglo čuti kako svaka sastavnica, prije nego što postane fakultet, mora biti odjel Sveučilišta. No, u tu je mantru svima bilo teško povjerovati baš iz razloga što su, formalnopravno, Sveučilišni odjel i Fakultet dijametralno suprotne sastavnice s različitim ingerencijama glede znanstveno-nastavnog i stručnog rada.

Lažno obećanje #2: Filozofija se neće ukinuti

Netom nakon promjene statusa Hrvatskih studija u Sveučilišni odjel, prvi put je zasjedalo privremeno Vijeće HS-a koje je imenovao rektor Boras. Iz tog je vijeća, valjda slučajno, izbačeno čak 20-ak profesora, a ubačeni su neki koji na Studijima i ne rade, poput prorektora Čovića i akademika Mislava Ježića. Na sjednici Vijeća 30. siječnja, prilikom odlučivanja o upisnim kvotama za sljedeću akademsku godinu, prorektor Čović, koji, ponavljamo, nije ni zaposlenik Studija, predložio je nultu upisnu kvotu, odnosno ukidanje preddiplomskog studija filozofije. Čak i u takvom, krnjem Vijeću, u kojem nije bilo predstavnika Odsjeka za filozofiju, odlučilo se da će kvote ipak opstati, ali prepolovljene.

Budući da konačnu odluku o kvotama donosi Senat, a na prijedlog Rektorskog kolegija, postojala je sumnja da će prorektor Čović ipak ostati pri svojemu mišljenju i tražiti nulu za filozofiju. No, tada su već iz Uprave Studija i Sveučilišta upozoravali da je HS cjelovita institucija i da filozofija opstaje. Na sjednici Senata u ožujku prihvaćena je nulta kvota i filozofija je ukinuta. Doduše, tada su studenti krenuli u dvotjednu blokadu nastave na Studijima pa se, iz vedra neba, dogodila promjena u mišljenju Rektorskog kolegija koji je na Senatu u travnju tražio vraćanje kvota filozofiji. To se dogodilo, no i nakon toga prorektor Čović je na internim sastancima vezanim za Studije prisutnima dao naslutiti kako se dugoročno filozofija neće zadržati.

Podsjetimo, i odlukom Senata o promjeni statusa HS-a u Sveučilišni odjel izričito je navedeno da HS nastavlja svoj rad cjelovito, sa svim studijskim programima i odsjecima. Taj je dio, doduše, nezakonit. No, pretvarat ćemo se da nije. Kao što se i Sveučilište pretvara, osim kad to treba iskoristiti kao argument za zadržavanje filozofije. Dva prekršena obećanja, još samo jedno.

Lažno obećanje #3: Nitko neće ostati bez posla

Nakon privremenog ukidanja filozofije, na Studijima je osim studentske blokade nastupio i štrajk dijela zaposlenika. Trajao je samo tjedan dana, nakon čega je, tužbom Uprave Sveučilišta nepravomoćno proglašen nezakonitim. Tog je trenutka prekinut i nikad više nije pokrenut, a 15-ak dana poslije došla je i pravomoćna odluka Vrhovnog suda. Iako se, za takve stvari, a navode i u sudskoj presudi, svim djelatnicima koji su sudjelovali u štrajku može dati izvanredni otkaz, rektor Boras je to strogo demantirao. ‘Ništa se ovim dečkima neće dogoditi u smislu radnih odnosa’, rekao je tako Boras u Dnevniku HRT-a još 10. travnja.

I nekoliko mjeseci sve je bilo mirno po tom pitanju. Sve do 12. srpnja kada je sastavljen novi Pravilnik o stegovnoj odgovornosti radnika na Hrvatskim studijima. U novom se pravilniku, dakako, našla odredba o pokretanju nezakonitog štrajka, kao i ona o nanošenju štete ugledu HS-a upitnim medijskim istupima. Osam dana nakon, Pravilnik je stupio na snagu. Jedan dan su odmarali, a onda je pokrenut stegovni postupak protiv Tomislava Janovića, sasvim slučajno predstojnika Odsjeka za filozofiju i, još većom slučajnošću, sindikalnog povjerenika Nezavisnog sindikata koji je organizirao štrajk na HS-u. Ljepota koincidencije u tom slučaju očituje se i u činjenici da je u Povjerenstvu, koje odlučuje o Janovićevoj sudbini, imenovana osoba koja je čelnica jedinog drugog Sindikata koji djeluje pri Hrvatskim studijima. Iako se rasprava o Janovićevom radnom odnosu odgodila na traženje njegovog odvjetnika te on i dalje jest zaposlenik HS-a, obećanje da ‘nitko neće dobiti otkaz’ je na pomolu.

Ako nikome ne planiraš dati otkaz, onda ne možeš pokrenuti ni postupke u kojima je sankcija izvanredni otkaz upravo za one stvari za koje teretiš osobu. Ako ih se ne planiraš držati, onda ne možeš davati obećanja. Ako planiraš kršiti zakon, onda ne možeš biti rektor. Ni prorektor. Ili? O, ne, dobrodošli u Hrvatsku…

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr