Tri zlatna savjeta koji uvijek pomažu kod izrade i predaje seminarskih radova

Sad smo već prešli polovicu siječnja i u teškim smo problemima – ispiti samo što nisu, kolokviji su u završnoj fazi, a u svemu tome je potrebno nekako pronaći i vremena za seminare. Seminari su mnogima trn u oku i vrlo često se pitaju koja je uopće poanta tih istih, no to ništa ne pomaže – sada je trenutak za napisati ih.

Foto: John Schnobrich; Unsplash

Pisanje seminara, ovisno o tome što se točno očekuje i traži od vas, može biti zaista mukotrpan posao. Od traženja literature (pogotovo sada) i mučenja s citiranjem, pa do sklapanja smislenih rečenica – rijetko tko je u stanju napisati seminar bez barem jednog živčanog sloma. Ili njih nekoliko.

Sada, u ovo pred-ispitno vrijeme, kada imate sedam tisuća dvjesto tri obaveze, vi morate naći vremena za napisati seminare. To vrijeme ćete pronaći, no ako ne želite nastradati u svim ostalim poljima, morat ćete maksimalno ubrzati pisanje tih seminara. S vremenom i praksom to postane dio vas, no što ako još nemate taj osjećaj?

Puno je faktora koji igraju ulogu u tome koliko ste dobri u pisanju seminara. Koliko ste često pisali u srednjoj? Koliko često pišete sada? Jeste li pismeni? Poznajete li dobro temu? Znate li se koristiti primjerenim jezikom? Jeste li pronašli dobre izvore? Jesu li vam profesori objasnili što traže od vas? I to su samo neki od njih.

Sad kad smo vas pošteno isprepadali, vrijeme je i da vam damo koji savjet. Možda ste za neke od njih već čuli, možda će vam neki biti apsolutno otkriće, a možda ste ovdje samo zato što eto – trebali biste sada pisati neki seminar. U svakom slučaju, krenimo dalje.

Krenite pisati na vrijeme

Najbitnija stvar, i ona koju najčešće se ignorira, jest da se seminare krene pisati na vrijeme. Postoji nekoliko razloga zašto i sad ćemo ih nabrojati. Prvo, bitno je da stignete provjeriti možete li uopće napisati seminar na tu temu – imate li dovoljno izvora? Drugo, ako krenete pisati na vrijeme, izbjeći ćete paniku u kojoj se vjerojatno sada nalazite.

Nadalje, možda i najbitnija stvar jest ta da ćete stići predati seminar prije roka. To na prvu djeluje kao potpuna ludorija i nešto što rade samo najveći štreberi, no upravo tako ćete biti u jednoj velikoj prednosti. Dio profesora ranije zaprimljene seminare odmah ispravi, što može značiti dvije stvari – ako vam vrate seminar s prepravkama, uspjet ćete sve riješiti na vrijeme. Također, to znači da pri ocjenjivanju vašeg rada neće imati na umu neki drugi koji su čitali – veća objektivnost često donosi i višu ocjenu.

Samo pišite

Najteži dio kod svakog teksta (pa tako i ovog…) jest uvod. U uvodu morate u par rečenica zainteresirati čitatelja i uvjeriti ga da nastavi čitati dalje (jesam li ja vas?). U seminaru morate napraviti kvalitetan uvod, ali opet ne otići u pretjeranu širinu. Reći dovoljno, ali ne skrenuti s teme. Nekako je uvijek najteže doći do one prve, početne rečenice.

Hoćete li onda samo sjediti pred laptopom i buljiti u bijeli ekran? Naravno da ne. Samo krenite pisati. Prva je misao ta da se uvod mora pisati na početku, no možda bi ga bilo najbolje ostaviti za kraj – kada već znate u što točno uvodite čitatelja (ovo je savjet koji autorica članka zato redovito ignorira).

Pročitajte ga hladne glave

Kada pišete nešto, može vam zvučati odlično, a ustvari je katastrofa. Vrlo često dolazi do problema jer se koristimo govornim jezikom tamo gdje mu nije mjesto, a to ni ne prepoznajete odmah. Ipak, ako nakon prospavane noći ponovno otvorite taj word dokument (koji sada već lagano prezirete), šanse su da će vam te greške biti poprilično očite.

Ako su vama očite – sasvim sigurno će ih primijetiti i osoba koja će vam ispravljati seminar. Nekad je riječ o sitnim greškama, a nekad je riječ o stvarima zbog kojih biste se zaista trebali pokriti s ušima. U svakom slučaju, jedna provjera prije samog slanja je uvijek poželjna. Još ako imate nekoga koga možete ugnjaviti da pročita za vas – idealno!