U jednoj godini na faksevima doktoriralo preko 600 ljudi, je li to previše? Pitali smo stručnjakinju
U Hrvatskoj je 2020. godine doktoriralo 615 studenata, a više od trećine doktorata spada na područje društvenih znanost i humanistike. Je li to puno i previše i kako objasniti činjenicu da gotovo polovina doktoranada sama plaća svoj studij, pitali smo istaknutu riječku profesoricu Jasminku Ledić.
Foto: Unsplash; Vasily Koloda
Državni zavod za statistiku objavio je dosta detaljno izvješće o visokom obrazovanju. Sastavili smo tako profil prosječnog diplomiranog studenta, potom i nastavnika, a sad su na red došli i oni koji su tek – doktorirali.
Dosta ih samostalno plaća doktorske studije
Prema dostupnim podacima u 2020. godini dodijeljeno je 615 doktorata znanosti, najvišeg stupnja visokog obrazovanja, a doktorice znanosti u tom ukupnom broju čine 354, odnosno znatno više od polovine. Kada gledamo područja znanosti, najviše doktorata ima u biomedicinskom području, gdje ih je 136, zatim društvene znanosti 135, humanističke 85 pa slijede prirodne i biotehničke, zatim doktorati iz interdisciplinarnog područja znanosti te naposljetku oni iz umjetničkog područja
Dosta su zanimljivi podaci i o zaposlenosti doktoranada. U trenutku stjecanja doktorata njih 588, odnosni preko devedeset posto bilo je zaposleno. Doktorske studije na kojima su obranili i stekli doktorat plaćaju poslodavci za njih 274. Gotovo isti broj doktoranada, 271, doktorske studije plaćaju sami. Iz državnog je proračuna financirano njih 50, a dvadesetero ih se snašlo kroz neke vanjske izvore.
Izvor: Državni zavod za statistiku, izvješće za 2020. godinu
Dosta doktorata iz ekonomije
Za komentar ovih brojki upitali smo Jasminku Ledić, profesoricu Filozofskog fakulteta u Rijeci i stručnjakinju za pitanja o mladim istraživačima i njihovim karijernim odrednicama. Pitamo je odmah je li previše što imamo preko šesto doktorata u godini dana, no kaže nam da bi pouzdan odgovor na to pitanje bilo teško dati; valjalo bi za to poznavati trendove u obrazovanju i gospodarstvu, usporediti brojeve s drugim zemljama, pritom pazeći da se uspoređujemo sa ‘sličnima’. Stoga profesoricu pitamo da nam barem prokomentira izrazito visok broj doktorata u društveno-humanističkom području.
– Doista, društvene i humanističke znanosti čine više od trećine svih dodijeljenih doktorata. Promatrajući ovo s aspekta znanstvenih polja u okviru društvenih i humanističkih znanosti, uočit ćemo 11 znanstvenih polja (ekonomija, pravo, sociologija…) u društvenima, te 10 znanstvenih polja (filozofija, filologija, povijest…) u humanističkim znanostima. U tom svjetlu promatrano, trećina disertacija u ta dva područja znanosti možda i nije prevelika, ali valja istaknuti posebno velik broj disertacija u području ekonomije, koje čine 42 posto od broja disertacija u društvenim znanostima, kaže nam Ledić.
Međutim, dodaje, za raspravu o doktoratima, napose o tome ima li ih previše ili premalo, koji trebaju a koji su ‘višak’, potrebno je znati gdje se doktori znanosti zapošljavaju.
– U 2020. godini najveći broj doktora znanosti bio je zaposlen u djelatnosti obrazovanja, 38,9 posto, u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi bilo ih je zaposleno 19,3 posto, u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima 19,3 posto, a u djelatnosti javne uprave i obrane; obveznoga socijalnog osiguranja bilo ih je zaposleno 4,4 posto. U svim ostalim djelatnostima bilo je zaposleno 13,7 posto doktora znanosti, dok je 4,4 posto doktora znanosti bilo nezaposleno. Ovi bi pokazatelji mogli upućivati na to da najveći broj doktora znanosti bude zaposlen u visokoškolskim obrazovnim institucijama, a da gospodarstvo apsorbira/ima potrebu, za malim brojem visokoobrazovanih stručnjaka, istaknula je.
Plaćaju li privatnici doktorate?
Možda podatak da doktorate studentima plaćaju uglavnom poslodavci naizgled zvuči obećavajuće, no, postoji jedan mali problem. Poslodavci iz javnog sektora, naime, nisu odvojeni od onih iz privatnog u toj statistici; drugim riječima, s obzirom na visok postotak zaposlenih doktoranada u znanosti i obrazovanju, poslodavac vrlo često znači javna institucija financirana, direktno ili indirektno, iz državnog proračuna.
To je, u stvari, bila naša pretpostavka. Profesorica Ledić kaže nam kako se njoj čini da je to ispravna pretpostavka. Bilo bi, pojašnjava, ne samo zanimljivo nego i potrebno znati koliko doktorata plaćaju poslodavci iz privatnog sektora iskazujući time potrebu za visokoobrazovanim kadrom. Našu sugovornicu smo pitali da nam prokomentira i podatak prema kojem preko četrdeset posto doktoranada svoj doktorski studij plaćaju sami.
– I ovdje se radi o indikativnim podacima. Gledajući s aspekta poticanja cjeloživotnog učenja, rekli bismo da je ovo svojevrstan pozitivan trend, jer može svjedočiti o osobnoj motivaciji za obrazovanje i napredovanje u profesiji. Ne zaboravimo da se doktorsko obrazovanje plaća, te da za prosječne plaće u nekim sektorima taj novac i nije mali. No, rekla bih da ovaj podatak vjerojatno upućuje i na neke druge aspekte doktorskog studiranja. Budući da mladi znanstvenici zaposleni pri fakultetima i institutima ne plaćaju doktorsko obrazovanje iz osobnih sredstava, za pretpostaviti je da je velik dio onih koji plaćaju osobno zaposlen izvan visokoškolskih institucija, te da studiraju u dijelu radnog vremena, napominje.
To znači, pojašnjava nam profesorica Ledić, da im je omogućeno dvostruko dulje studiranje. Takvi studenti svojim su doktorskim temama rjeđe uključeni u projekte, ističe, a to je onda veliki izazov za njih i zasigurno jedan od razloga ‘nedovoljne učinkovitosti doktorskog obrazovanja u Hrvatskoj’.
PETINA UPISANIH I ZAVRŠI DOKTORAT?
– Prema podacima AZVO-a o broju studenata po akademskoj godini i vrsti studija od 2013./2014. do 2018./2019. vidimo da je u prosjeku u tom periodu na poslijediplomski sveučilišni studij bilo upisano više od 3000 studenata po akademskoj godini. Statistika nam kaže da godišnje doktorski studij završi šestotinjak ljudi. Dakle, možemo se pitati koliko su doktorski studiji učinkoviti, ako (vrlo grubo govoreći) jedna petina od ukupnog broja upisanih doktoranada završi studij, ističe Ledić.
Nema garancije za posao
Financiranje doktorata, posebno ovaj dio iz državnog proračuna, nije zgorega sagledati iz još jednog aspekta, a to su projekti Hrvatske zaklade za znanost gdje se financiraju doktorski studiji.
– ‘Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti’ je s jedne strane izvrstan jer omogućuje mladim znanstvenicima radno mjesto i plaću i ‘besplatno’ stjecanje doktorata znanosti unutar projektnog okruženja. S druge strane, po isteku ugovora, mladi znanstvenici nemaju nikakvu garanciju ostanka u sustavu i nastavka daljnjeg rada/produljenja ugovora o radu. Klasična projektna situacija, zapošljavanje na određeno vrijeme, čega u Hrvatskoj ima mnogo, u svim sektorima. Ali, državni izdatak za zapošljavanje takvog doktoranda vrlo je velik, dakle, školarine za doktorski studij te plaće doktoranda u trajanju od 4 godine, da bi po dovršetku studija nerijetko takva visokokvalificirana osoba ostala bez mogućnosti zaposlenja u skladu sa svojim kvalifikacijama, zaključuje profesorica Ledić.
