U podcastu smo pričali o rektorskim izborima: ‘Bojim se da će Boras ostati zapamćen kao najgori rektor’

A- A+

22. veljače 2022.

Faks

Duje Kovačević

A- A+

Tko će biti novi rektor zagrebačkog sveučilišta? Nije baš toliko bitno jer se, vjerojatno, ništa neće iz korijena mijenjati. Zaključak je to do kojeg smo došli u novoj epizodi podcasta ugostivši novinarku Telegrama Doru Kršul. Pričali smo i o senatorima, studentskim predstavnicima, Borasovim aferama i novom Zakonu o znanosti koji bi u ovaj sustav ipak mogao unijeti neku promjenu.

Dora Kršul u podcastu portala srednja.hr o izborima za zagrebačkog rektora
Foto: srednja.hr

U 27. po redu podcastu portala srednja.hr gostovala je Dora Kršul, reporterka za obrazovanje i istraživačka novinarka na Telegramu. Sustav obrazovanja, napose visokog školstva i znanosti, prati dugi niz godina, a danas smo nešto više razgovarali o najaktualnijoj temi u toj sferi – izborima za rektora zagrebačkog sveučilišta. Kandidata je, podsjetimo, četvero: Mirjana Hruškar, bivša prorektorica, prorektor Tonći Lazibat, bivši dekan Medicinskog faksa Marijan Klarica te aktualni dekan Građevinskog faksa Stjepan Lakušić.

Tko su kandidati?

Klaricu, složili smo se danas, poznajemo po ne baš dobroj komunikaciji s javnošću. Posljednji veliki potez na dekanskoj funkciji bio je potpisivanje misteriozne suradnje s Hrvatskim katoličkim sveučilištem nakon čega su dobili dopusnicu i upisali prvu generacija studenata medicine. Taj ugovor nikad nismo dobili na uvid, a kako je istaknula Kršul, ni u programu baš ne daje povoda za razmišljanje o otvorenosti prema medijima, budući da spominje sveučilišni pamflet Universitas, koji je nerijetko bio korišten za obračunavanje s novinarima, te emisiju Sveučilišna Hrvatska, koju vodi prorektor, a onda mu dekani i rektor budu gosti.

Lazibata kao prorektora pamtimo po tome što se zalagao za diskriminaciju studenata stručnih studija, odnosno stavljanje njihovih kvalifikacija na nižu razinu od onih sveučilišnih. Plastično, Lazibat je bio jedan od onih koji praktično kažu da 300 ECTS-a na stručnom nije jednako 300 ECTS-a na sveučilišnom studiju. Osim toga, još uvijek je prorektor za poslovanje, a Sveučilište u Zagrebu zadnjih godina prati ne baš sjajna reputacija glede transparentnosti trošenja novca. Osim toga, poznat je javnosti, prisjetili smo se danas u podcastu, po tome što je potpisivao fakture studentskih predstavnika kada su bahato trošili javni novac kupivši laptope od preko dvadeset tisuća kuna, sefove za oružje i komunikacijske treninge.

Lakušić je poprilično anoniman kandidat, istaknuo se tek kada je krenula priča o obnovi sveučilišnih i fakultetskih zgrada nakon potresa, i to silom prilika jer se našao na funkciji dekana Građevinskog fakulteta. Tu je, podcrtava Kršul, zajahao na valu angažmana građevinskih stručnjaka s faksa. Lakušić, inače, znanstveno proučava željeznice i tračnice, tako da nije baš svojom ekspertizom direktno povezan s obnovom nakon potresa, sem funkcije koju obnaša.

Hruškar se istaknula kao jedina prorektorica koja je u posljednja dva mandata podnijela ostavku. Prije godinu dana u jeku skandala sa seksualnim uznemiravanjem na zagrebačkom sveučilištu, ali i drugih ozbiljnih problema, podnijela je ostavku jer više nije mogla dalje podržavati rektora. Njen program odiše nekom svježinom, mada je, komentirali smo danas u podcastu, dosta zanimljivo što je šest godina bila prorektorica, a tek onda dala ostavku. Kroz tih šest godina rektor je, primjerice, tužio studenta, događao se kaos na Hrvatskim studijima i Filozofskom fakultetu, saznalo se ljetovalište u Dubrovniku, a Hruškar je kroz svo to vrijeme i dalje bila prorektorica.

Čemu služi Senat?

Možda najbitnija stvar u izborima za rektora su ljudi koji rektora biraju – Senat. Kako smo danas istaknuli, radi se o sedamdeset profesora i studenata koji čine temeljno upravljačko tijelo zagrebačkog sveučilišta. Oni su u prošlosti podržavali Borasa, sastajali su se dopisno, preko maila, nije bilo rasprave. Donosili su proturječne odluke, primjerice, kada na jednoj sjednici nisu prihvatili nijednog dekanskog kandidata za Filozofski fakultet, a onda na drugoj sjednici, iste te kandidate, podržali – jer je rektor Boras tako predložio.

Studentski transparent koji smo imali u studiju s pitanjem – čemu služi Senat – pitanje je koje, ne samo da je još uvijek relevantno, istaknula je Kršul, nego će uvijek biti relevantno. U Senatu, spomenuli smo, sjede i studenti, njih dvanaestoro predstavnika koje se prethodni rektorski kandidati sjećaju kroz dosta indikativnu prizmu. Blaženku Divjak u drugom su krugu, kada se prije osam godina natjecala protiv Borasa, studentski predstavnici pitali ima li kakvu ekstra ponudu za njih.

Jučer su se predstavnici iz Hrvatskog studentskog zbora žalili predsjedniku Zoranu Milanoviću, odnosno, kako precizira Kršul, izrazili su bojazan da će novim zakonskim rješenjem biti marginalizirani u Senatu i vijećima.

– Kamo sreće. Zašto? Zato što studentski predstavnici u zadnjih x godina, od hrvatske samostalnosti nisu opravdali taj postotak koji imaju u Senatu i fakultetskim vijećima. Postoje priče i vrlo jasni zapisi kako su studenti kupovani za dekanske i rektorske izbore. Studentski predstavnici jednostavno nisu opravdali broj ruku koji imaju. Bivša ministrica Divjak koja je sudjelovala u rektorskim izborima i u drugom krugu bila protiv Borasa 2014. meni je za jedan tekst otvoreno rekla da je na izborni dan, u drugom krugu, doživjela da je studentski predstavnici pitaju ima li kakvu ekstra ponudu. Rekla im je da će ih uvijek podržavati u podizanju kvalitete nastave i, u drugom krugu izgubila od Borasa, napominje Kršul.

Ima li nade za bolje Sveučilište?

Rektor bez senatora nema veliku moć jer većina problematičnih odluka o kojima smo pisali, danas smo se složili, ne bi mogle biti donesene bez da ih prvotno senatori nisu izglasali. Stoga i nije posve bitno tko će biti novi rektor, ako i dalje vlada ista atmosfera među senatorima. Prisjetili smo se svih afera i skandala koji su obilježili posljednjih gotovo već osam godina mandata rektora Damira Borasa.

Trenutno je u tijeku reforma sustava visokog obrazovanja i znanosti kroz nove zakonske okvire. Od Radovana Fuchsa se, kaže Kršul, očekuje da u tome Zakonu uredi cijeli niz stvari – od detaljno raspisanih programskih ugovora, organizacije javnih sveučilišta, promjena u vezi studentskog predstavništva, uvođenja mehanizma nadzora od strane države i potrošnje javnog novca, ali i labaviji mehanizmi za one fakultete koji se žele izdvojiti sa sveučilišta. Trenutno za izdvajanje fakseva s nekog sveučilišta treba dvotrećinska većina u Senatu i, naravno, dobra volja države da zbrine fakseve koji su se odvojili.

– Nije to ideja od prošle godine, koliko je meni poznato ta ideja postoji dulje i tinja na nekim sastavnicama koje su daleko odmaknule od onoga što je prosjek Sveučilišta u Zagrebu. Možda se varam, mislim da će nakon ovih izbora, iako sumnjam da će išta bitno promijeniti, ali mislim da će se ti razgovori o izlasku sa Sveučilišta u narednih godinu dana intenzivirati. Sigurna sam da postoji korpus mladih ljudi na fakultetima koji možda ne vide svoju budućnost unutar Sveučilišta ovakvog kakvo je, da znaju da mogu bolje i da bi negdje procvali. Uopće nije tajna da se o tome raspravljalo i na razini nekih fakultetskih vijeća. Imamo situacije da su na nekim fakultetima mladi zaposlenici, koji su budućnost, vrlo otvoreno za takve opcije, kaže Kršul.

Nada se, dodaje, i da će se u novim zakonima regulirati, odnosno olabaviti taj mehanizam izlaska nezadovoljnih fakulteta sa sveučilišta, recimo na način da se smanji potreba izglasavanja s dvotrećinske većine na natpolovičnu.