Ugledna odvjetnica Vesna Alaburić za srednja.hr analizira sporne propise naših javnih sveučilišta
Studentima se ne bi smjela nametati obveza promicanja ugleda fakulteta i sveučilišta, a novinari i javnost uvijek imaju pravo dobiti informaciju o trošenju javnog novca. Za srednja.hr to kaže, u kratkim crtama, ugledna odvjetnica Vesna Alaburić, vezano za nove propise naših javnih sveučilišta. Sveučilišta su, podsjetimo, u procesu donošenja novih, sa Zakonom o visokom obrazovanju usklađenih statuta, pa su tom prilikom među glavne interne propise ugurali i nekoliko problematičnih odredbi o obvezama studenata i uskraćivanju informacija novinarima.
Foto: N1 screenshot | srednja.hr
Studenti imaju obvezu promicati ugled faksa, nastavnika i kolega studenata, a novinari moraju paziti s upitima prema rektoratu, da ne budu ‘bezrazložni’ ili ‘pretjerani’. Ako se to ne bude poštovalo, studenti na stegovni sud, a novinari i javnost neće dobiti odgovore. Nisu ovo Mućke ni Monty Python, ovo su poprilično ozbiljne i realne odredbe novog Statuta Sveučilišta u Zagrebu, dokumenta s temeljnim internim propisima te institucije koje su senatori izglasali na posljednjoj sjednici. Neke od tih odredbi našli smo i u prvim verzijama statuta naših drugih javnih sveučilišta.
Posljedice ovakvih odredbi, i laiku je jasno, mogu biti dalekosežne. No, da ne ostane sve na isključivo analizi sektorskih novinara i sveučilišnih profesora s kojima smo razgovarali, za mišljenje smo upitali i stručnjakinju. Ugledna odvjetnica Vesna Alaburić za srednja.hr pojašnjava koliko je uobičajeno da se odredbe o ugledu i šteti nalaze u internim propisima institucija te na što posebno treba obratiti pozornost.
Promicanje ugleda ne smije biti obveza nastavnika i studenata
Sasvim je uobičajeno, kaže nam odmah u startu, da se propisima štiti ugled profesije ili institucije, baš kao i da se povrede ugleda sankcioniraju kao stegovno djelo. Takvi su propisi prisutni, daje nam primjer Alaburić, i u pravosuđu. Zakon o sudbenom vijeću propisuje da je stegovno djelo nanošenje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti. Slični propisi vrijede i za državne odvjetnike, liječnike i druge profesije. No, jedan značajan problem izvire kod primjene takvih propisa.
– Problem u implementaciji tih i takvih propisa postoji kad pojedinci koji upravljaju ustanovom ili institucijom sebe poistovjećuju s tom ustanovom ili institucijom, pa kritike njihova rada ili propusta, koje objektivno škode njihovom osobnom ugledu, tretiraju kao povredu poslovnog ugleda i pokušavaju sankcionirati, ušutkati kritičare. Imali smo brojne primjere takvog postupanja rukovoditelja javnih institucija. Nema dvojbe da se u takvim slučajevima radi o zlouporabama, pa možda ne bi bilo zgorega propisati da se povreda ugleda čelnih osoba ustanove ili institucije ne smatra automatski povredom ugleda te ustanove ili institucije, pojašnjava nam Alaburić.
Kada je u pitanju promicanje ugleda faksa, nastavnika i kolega studenata, što je propisano kao obveza studenata Sveučilišta u Zagrebu prema novom Statutu, naša sugovornica kaže da to ne bi smjelo biti tako.
– Takva obveza implicira aktivnost, djelovanje radi promoviranja. Promotivne aktivnosti ne mogu se smatrati dijelom radnih obveza, pa propust u izvršenju te ‘obveze’ nikako ne smije biti sankcioniran, ni na koji način, tvrdi ugledna odvjetnica Vesna Alaburić.
Izmijenili su političku neutralnost u stranačku
Prva verzija Statuta, podsjetimo, propisivala je da obvezu studentima i nastavnicima da na Sveučilištu djeluju ‘politički neutralno’ i ‘bez isticanja političkih stavova’. Alaburić je to ocijenila kao neuobičajeno i sporno.
– Što znači ‘politička neutralnost’ u temama jednakopravnosti ljudi bez obzira na rasu, nacionalnu pripadnost, vjeru, seksualnu orijentaciju, rodnu pripadnost i druge objektivne značajke? Što je ‘politička neutralnost’ u diskusijama pro-life i pro-choice? Što je politička neutralnost u temama holokausta, ratnih zločina, povijesnog revizionizma? Da ne nabrajam druge teme, navodi nam Alaburić seriju retoričkih pitanja.
Ako se želi zabraniti isticanje pripadnosti ili preferiranja političke stranke, kazala je, onda se to tako treba i propisati. Svoje odgovore nam je dostavila prije no što je usvojena finalna verzija Statuta u kojoj je došlo do promjene upravo kakvu je ona u našoj korespondenciji navela. U Statut je na koncu uvedena, naglasimo, obveza ‘stranačko-političke neutralnosti’ i djelovanja bez isticanja ‘specifičnih stranačko-političkih stavova’. No, čak i u ovom slučaju, treba paziti na jednu stvar, anticipirala je Alaburić.
– U tom bi se slučaju, međutim, postavilo pitanje prava članova sveučilišne akademske zajednice da sudjeluju u političkom životu zemlje, da osnivaju i učlanjuju se u političke stranke, da sudjeluju u javnim političkim debatama. U svakom slučaju takva bi zabrana predstavljala grubu povredu prava na slobodno udruživanje i prava na slobodu izražavanja, istaknula je Vesna Alaburić.
‘Odredbe koje spominjete potencijalno su vrlo sporne’
Kada su u pitanju novinarski upiti i uskrata informacija, Alaburić je odrješita; Zakon o zaštiti tajnosti podataka propisuje kakvi se podaci mogu proglasiti poslovnom tajnom. Poslovna tajna može biti podatak koji predstavlja proizvodnju tajnu, rezultati istraživačkog ili konstrukcijskog rada, nabraja ugledna odvjetnica, ili drugi podaci uslijed čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese organizacije.
– Podaci o, primjerice, nezakonitom trošenju javnog novca u javnoj instituciji, koji bi se smatrali poslovnom tajnom zato što objavljivanje tih podataka može škoditi poslovnom ugledu ustanove i akterima nezakonitog postupanja, nikako se ne mogu zakonito proglasiti poslovnom tajnom, navodi Alaburić.
Javne ustanove, nažalost, kaže nam, nerijetko nastoje novinarima i javnosti uskratiti podatke o svom poslovanju nalazeći za to razne izlike. Spominjemo joj u razgovoru i odredbu prema kojoj je Sveučilište u Zagrebu odlučilo, u novom Statutu, naglasiti da će uskratiti pravo na pristup informacijama ako je u pitanju zloporaba, šikaniranje te ‘bezrazložni’ i ‘pretjerani’ upiti. Zakon o pravu na pristup informacijama uspostavio je, kaže nam Vesna Alaburić, jasna pravila, uključujući i pravilo da su sve teme o trošenju javnog novca od javnog interesa.
– U vezi s upitima o trošenju javnog novca čak se ni ne primjenjuje tzv. test razmjernosti, već je javna ustanova dužna dati zatražene podatke. O trošenju javnog novca javnost nesporno ima pravo znati svaki detalj. U sporu o pravu na pristup informacijama konačno odlučuje sud. Odredbe koje spominjete potencijalno su vrlo sporne. Zato ih treba pažljivo doraditi. Ako članovima akademske zajednice ne osiguramo pravo na punu slobodu izražavanja o svim temama koje se tiču visokog obrazovanja, bez ikakvog straha od štetnih posljedica, pitam se tko će uopće u našoj zemlji odlučivati o tako važnim pitanjima, tko će educirati naše studente i osigurati da javna komunikacija o ovim temama bude kvalificirana i sveobuhvatna, kazala nam je Alaburić.
