Ukrajinci i Rusi ratuju, ukrajinisti i rusisti surađuju: Nema prepreka ‘normalnoj znanstvenoj komunikaciji’
Ukrajinisti i rusisti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu nemaju problema unatoč aktualnom ratu zemalja koje proučavaju. Zajedno su na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti. Odnosi među profesorima i studentima su profesionalni i puni podrške za kolege iz Ukrajine. Znanje ukrajinskog jezika sve je potrebnije, ali rusistika ipak privlači više studenata. U ljetnom roku prošle godine, ukrajinistika je bio prvi izbor za troje maturanata, a rusistika za njih 15.
Foto: Pixabay/Ramona Sčuric/Srednja.hr
Znamo da je rat u Ukrajini počeo 24. veljače 2022. godine, ali nakon ravno dvije godine, kada i kako će završiti, ostaje misterij. U međuvremenu. prema podacima Eurostata prikupljenih do 31. prosinca 2023. godine, iz Ukrajine je u zemlje Europske Unije ušlo 4.31 milijun ljudi. Najviše u Njemačku (1.251.245 ljudi), Poljsku (954.795) i Češku (373.035). U Hrvatskoj je 23.040 ljudi je u našoj zemlji zatražilo zaštitu uslijed ratnih zbivanja. U Ministarstvu znanosti i obrazovanja (MZO), doznali smo je trenutno u Hrvatskoj sve skupa 1.509 ukrajinskih učenika. Najviše njih je u osnovnim školama (1.145) od čega najviše u petom razredu koji pohađa 171 učenik. Naše srednje škole pružile su obrazovanje i za 364 učenika u srednjim školama, od čega ih je najviše u prvim razredima (njih 182 učenika).
- Što se tiče srednjoškolskih programa koje pohađa, najveći je broj učenika iz Ukrajine u programima opće gimnazije (42 učenika), hotelijersko-turističkog tehničara (27), tehničara za računalstvo (24), prirodoslovno –matematičke gimnazije (21) te kuhara (19 učenika). Najviše učenika raseljenih iz Ukrajine pohađaju škole u Gradu Zagrebu (298 učenika u osnovnim, 113 u srednjim školama), Splitsko-dalmatinskoj županiji (148 učenika u osnovnim, 36 u srednjim) i Primorsko – goranskoj županiji (140 učenika osnovne, 37 srednjih škola). Najmanje učenika je u Brodsko-posavskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj te Požeško-slavonskoj županiji (10 učenika i manje). U ovoj akademskog godini na visoka učilišta u Republici Hrvatskoj je upisano je 90 ukrajinskih studenata, sumirao je MZO.
Ukrajinisti imaju puno posla
Unatoč ratnim nedaćama, znanost mora ići dalje. Toga su svjesni na zagrebačkom Filozofskom fakultetu koji ima Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnosti. Na njima se nalaze studiji ukrajinistike i rusistike. Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), zabilježila je interes za ova dva studija u Zagrebu u ljetnom roku 2023. godine. Tada je ukrajinistiku prijavilo 30 studenata, od toga njih tri kao prvi izbor na upisnu kvotu od 22 studenta. Rusistika je imala veću kvotu od 44 studenata, ali i veći interes. Od 158 prijava, njih 15 je ovaj studij navelo kao prvi izbor.
Profesorica Darija Pavlešen, inače Ukrajinka iz Ivano-Frankivska, na katedri za ukrajinski jezik i književnost radi već 20 godina. Kako je rekla za Srednja.hr, brine se za svoju obitelj koja je još uvijek u Ukrajini. Nadala da će ‘razum prevladati’ i da neće doći do aktualnog sukoba. No, kaže da profesori zadržavaju stručan i profesionalan nivo svog rada, iako razmišljaju o događajima izvan predavaonica. Mnoge ukrajinske izbjeglice ne pričaju engleski te su studenti ukrajinistike iskoristili svoja prevoditeljska znanja. Pavlešen nam navodi da se interes studenata ukrajinistike u pomaganju izbjeglicama nastavio, ali u međuvremenu i usustavio. Znanje ukrajinskog jezika, sve je potrebnije.
– U ovoj situaciji vidim jako puno prilika koje se otvaraju. Imamo staru ukrajinsku dijasporu plus trenutno u Hrvatskoj boravi preko 20 tisuća Ukrajinaca, uglavnom majki s djecom koje su nedavno pristigle. Ta djeca pohađaju hrvatske škole i vrtiće i potrebna im je pomoć. Njihovi roditelji ulažu u instrukcije. Zato je vrlo aktualno pitanje i učitelja za budući rad u školi, pitanje predavanja ukrajinskog, kao jezika nacionalne manjine. Tu je i prevođenje u bilo kojem obliku. Možemo dodati i sudske tumače, koji su iznimno angažirani i imaju veliki obujam posla. Promijenili se gospodarski kontakti s Ukrajinom koji nisu u padu, samo im je promijenjena narav. Iz Ukrajine, osim radne snage, dolaze i visoko obrazovani ljudi. Oni su u Ukrajini imali svoje firme koje sada prebacuju u EU. Hrvatska ovdje nije iznimka. Ne mogu imenovati točne firme, ali imala sam više upita za preporuku diplomiranih ukrajinista i studenata na višim godinama za poslove referenta, prevoditelja, voditelja poslovnice, pomoćnika. U najrazličitijim tvrtkama, građevinskim, vezanih uz intelektualni rad i IT industriju. Jako se aktivirala i kulturna scena. Imamo puno događaja uz ukrajinsku umjetnost, pogotovo književnost. Naši diplomirani studenti su autori izvrsnih prijevoda ukrajinskih klasika, pobrojala je Pavlešen.
Terenska nastava izvan Ukrajine
Ipak, Pavlešen primjećuje pad broj studenata zainteresiranih za ukrajinistiku. Međutim, to ne povezuje s ratom, koliko s općenitim padom interesa za humanistiku. Trenutno je u pripremi i reformirani studij ukrajinskog jezika i književnosti. Pavlešen vjeruje da će to privući i veći broj studenata. U svakom slučaju, rat je doista utjecao na kvalitetu studija. Posebno kada je riječ o posjećivanju zemlje kojoj su se njeni studenti odlučili akademski posvetiti.
-Terenska nastava se trenutno ne odvija u Ukrajini, kao ni za vrijeme korone. Već smo se tada snašli i pronašli načine da studenti dobiju uvid u život Ukrajinaca, koji ne znači nužno odlazak u Ukrajinu. U Hrvatskoj imate veliku ukrajinsku dijasporu pa terenska nastava i dalje postoji. Praksa jezika i sama povijest doseljavanja, ostala je u fokusu. Razmišljamo i o povezivanju s kolegama u Poljskoj i drugim zemljama. Želimo i tamo održati terenske nastave u središtima gdje postoji ukrajinska nacionalna manjina kako bi studenti dobili dodir sa živim jezikom i svakodnevicom Ukrajinaca, otkrila je Pavlešen.
Aktivni studenti: Organiziraju kvizove, radionice…
U međuvremenu, drago joj je vidjeti da su sami studenti ukrajinistike aktivni i kroz svoj klub studenata. Organiziraju radionice, pub kvizove i gledanje ukrajinskih filmova. Pavlešen često razgovara sa studentima i izvan nastavi. Navodi da studenti razumiju situaciju prateći svjetske, ali i ukrajinske medije. Upitana o odnosima s kolegama s rusistike, kaže nam, nema nikakvih problema.
– Po međunarodnom pravu, Ukrajini pripada ono za što se bori i ne planira odustati. Toliki životi su pali i znam puno ljudi s istoka Ukrajine koji se žele vratiti u slobodnu zemlju.Mogu reći da na odsjeku rade, ako je to uopće bitno, uz Ukrajince i Hrvati i Rusi. Ovaj rat nama uopće nije prepreka za normalnu znanstvenu komunikaciju na razini kojoj pripada profesorima na visokoškolskoj razini. Na osobnoj razini, vidim samo podršku, rekla nam je Pavlešen.
Istaknula je i da jasno razlikuje jezik i kulturu od politike. Upitana o mišljenju na otkazano predavanje o Dostojevskom u Italiji na početku rata (koji je trebao održati talijanski pisac Paolo Nori, op.a), Pavlešen takve stvari ne podržava. No, trenutni rat smatra i dobrom prilikom da se u sklopu lektire učenici upoznaju i s ukrajinskom književnosti. Tu je posebno istaknula dramu ‘Ukradena sreća’ Ivana Franka te djela ukrajinskog impresionista Myhajla Kocjubynskyjekog.
Zemlje ratuju, znanstvenici surađuju
Kada je riječ o rusistici, izvanredna profesorica na Katedri za rusku književnost, Danijela Lugarić Vukas, navodi da se geopolitičke trzavice ne reflektiraju u znanstvenoj zajednici kojoj pripada.
– Od početka rata surađujem s kolegicama i kolegama s Katedre za ukrajinistiku. Pružamo si podršku, ravnomjerno sudjelujemo u aktivnostima potaknutima ratom, primjerice u prikupljanju humanitarne pomoći izbjeglicama iz Ukrajine. Štoviše, s divnim kolegicama koje se bave ukrajinskom književnošću na našem odsjeku razgovarala sam o mogućnostima zajedničkog istraživačkog rada u budućnosti, govori nam profesorica Lugarić.
Navodi da se za rusku književnost osobno zainteresirala još tijekom srednje škole, a dulji niz godinama se bavi djelima Tolstoja i ruskih pisaca druge polovice 20. stoljeća. Bavi se i također književnim i kulturalnim teorijama, prozom ženskih spisateljica i redateljica te feminističkom kritikom. Posljednjih je godina intrigira i najnovija ruska književnost koja artikulira sovjetsku nasilnu prošlost. Stoga i aktualni rat Rusije i Ukrajine promišlja kroz vizuru ruske kulturne povijesti.
– Kako protumačiti napade na Ukrajinu u kontekstu izreke britanskog kulturnog povjesničara Jamesa Billingtona da se ruska kulturna povijest može svesti na priču o tri grada: Kijevu, Moskvi i Sankt-Peterburgu? Štoviše, po tako zamišljenom modelu ruskog nacionalnog identiteta Moskva je srce Rusije, Sankt-Peterburg je glava, a Kijev je majka. Kakav su čin nasilja, u tom kontekstu, napadi ruske vojske na Kijev, simboličku majku? Mislim da se prostor intervencije stručnjaka moga profila nalazi upravo u uključivanju takve diskurzivne perspektive u geopolitičku sliku događaja, odgovara Lugarić.
Dodala je da, ni ona osobno, ni studenti, nisu privlačili sumnjičave poglede zbog znanstvenog proučavanja Rusije. Nije osjetila paranoju niti je itko iz sigurnosno-obavještajnih krugova išao ‘promatrati’ što rusisti rade otkako je krenuo rat. Sankcije ipak jesu u određenom smislu utjecale na sam studij premda je rusistika i dalje jedna od najpopularnijih filologija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Kriza slavistike ustvari je kriza rusistike
– Zbog rata je studenticama i studentima onemogućeno da dio svoga studija provedu u Rusiji. Prije rata su postojali bilateralni ugovori s filološkim fakultetima u Peterburgu i Moskvi. Međutim, unatoč tomu, oni imaju mogućnost boraviti u okružuju govorenog ruskoga jezika posredstvom Erasmus+ ugovora s visokoškolskim institucijama primjerice u baltičkim državama ili Poljskoj. Do tekstova je doista teže doći. Sam proces je ionako dugo trajao, a sada je zbog ograničenja ekonomske prirode dodatno otežan. Sreća je u nesreći ta što su znanstvenici iz država na tzv. semi-periferiji i otprije teže pristupali izvorima zbog slabijeg izdvajanja financijskih sredstava za primjerice znanstvene baze podataka. To ranije naučeno iskustvo snalaženja u pribavljanju materijala, zaobilaznih puteva, u ovim nam je okolnostima posebno dragocjeno, navodi Lugarić izazove predavanja ruskih predmeta.
Iako nije doživjela probleme otkazivanja kao u slučaju Dostojevskog u Italiji, Lugarić primjećuje pad interesa izdavača za ruskim autorima. Prije je domaća izdavačka industrija po tom pitanju bila ponešto aktivnija, a i same su okolnosti rata kod dijela istraživača potaknule preispitivanje pristupa temama kojima se bave.
-Nedavno sam sudjelovala na okruglom stolu tijekom kojega se raspravljalo o krizi u slavističkim studijima. Bilo je zanimljivo primijetiti da sudionici rasprave, svi redom ruski znanstvenici zaposleni na sjevernoameričkim fakultetima, zapravo govore isključivo o krizi rusistike. Drugim riječima, u neoimperijalnom modusu izjednačuju slavističko kulturno polje s rusističkim kulturnim poljem. Takve je suptilne mehanizme proizvodnje znanja u rusistici potrebno osvještavati, napomenula je Lugarić.
Rusija zatvorena, ali ne i njeno proučavanje
Upitana o ruskoj propagandi i dezinformacijama, Lugarić Vukas je istaknula da živimo u vremenima istodobnog informacijskog booma i informacijskog vakuuma. Nikada nismo bili više izloženi informacijama no istodobno nikada nismo bili i manje informirani o samoj suštini ili pozadini događaja kojima svjedočimo kroz medije. Smatra da paradoksalno, zatrpavanje i zagušivanje medija stvara posebni tip cenzure. Pitali smo je i koliko znanje rusista pomaže u prepoznavanju i raskrinkavanju lažnih narativa Kremlja, ona se pita se je li domaći medijski prostor doista do te mjere skriveno ili manje skriveno zasićen ruskom propagandom da moramo ulagati posebnu energiju i koncentraciju da je prepoznamo i raskrinkamo?
-No mimo toga, poznavanje ruske književnosti, kulture i jezika može pridonijeti u analizi ruskog narativa o ratu. Premda je neosporno da je Rusija za nas sada zatvorena u različitim aspektima, to ne znači da se je svijet rusistike u proporcionalnom omjeru zatvorio ili smanjio, upravo suprotno. I to je razlog zbog kojeg svejedno optimistično gledam na budućnost čak i iz perspektive trenutno često nezahvalnog rada u rusistici, komentirala je Lugarić.
Mir kao tabu tema
Navodeći da je prevela i objavila niz esejistički i publicističkih tekstova u kojima ruski autori i mislioci odlučno daju svoje antiratne pozicije, ističe da tako posreduje i svoj osoban stav o ratu. No, brine je što je razgovor o miru postao ‘svojevrsna tabu tema’.
-Možda dijelom i zbog vlastitog iskustva neposrednog svjedoka rata na našim prostorima u 1990-ima. Sve nas je trebalo podučiti da rat ne završava posljednjim ispaljenim metkom nego se proteže na godine i desetljeća nasljeđivanja i širenja ratnih trauma. Duboko sam zabrinuta zbog toga što se o okončanju rata za pregovaračkim stolom ne govori čak ni na marginama sastanaka političkih moćnika, zaključila je Lugarić.
