Unatoč medijski zatvorenoj sjednici Senata, došli smo do maestralnog govora Damira Bakića: Pročitajte ga
Na jučerašnjoj sjednici Senata, koja je unatoč apelu 17 redakcija bila zatvorena za medije, dva kandidata za rektora predstavljali su svoje programe. Damir Bakić i Damir Boras imali su 30 minuta da pred Senatom prezentiraju svoje programe te da potom odgovore na eventualna pitanja senatora. U sklopu predstavljanja svog programa, Bakić je za kolege pripremio i govor u kojem je apostrofirao odgovornost Senata da promisli o tome kakvo sveučilište želi u naredne četiri godine.
Damir Bakić | Screenshot: N1 televizija
Nakon što je jučer predstavio svoj rektorski program na sjednici Senata, profesor Damir Bakić kolegama se obratio kratkim, ali upečatljivim govorom. Iako je sjednica bila zatvorena za medije, uspjeli smo doći do Bakićeva govora kojeg prenosimo u cijelosti:
Drage kolegice, dragi kolege!
Vi, mi, mi smo Senat, ali mi nismo Sveučilište. Sveučilište nisu ni ovi portreti svih naših prethodnika koji su nas zadužili, to nije ni ova aula, ni ova zgrada, to čak nisu ni naši sadašnji studenti zbog kojih smo ovdje… Sveučilište je mnogo veće i mnogo više.
Mi smo mali djelić tog velikog zdanja koje se gradi evo već 350 godina. Naša privilegija je u prilici koju imamo da u to veliko zdanje ugradimo i svoju ciglicu, svoj doprinos. Mi, ovaj naš Senat, mi odlučujemo kojim ćemo smjerom u iduće 4 godine. Do izbora u idući petak ostalo je još 10.080 minuta. Molim vas sve i svakog pojedinačno da od tih 10.080 odvojite nekoliko minuta i još jednom promislite o tome kakvo sveučilište želimo, trebamo i kakvo sveučilište ćemo ostaviti onima koji dolaze nakon nas.
Bez predrasuda, bez obzira na to što je bilo, molim vas da ostavimo sve što nije bilo dobro iza
nas i da pogledamo prema naprijed.Mi odlučujemo o tome kakav će biti ovaj naš Senat. Hoćemo li ikad više na sjednicu doći kroz policijski kordon kao što se to dogodilo prije godinu dana – a ne ponovilo se! – ili ćemo dolaziti ponosni i učiniti ovaj naš Senat mjestom dijaloga i kreacije. Odlučujemo i o tome hoćemo li imati rektora koji će radna mjesta dodjeljivati iza zatvorenih vrata i svoju funkciju interpretirati kao vlast ili rektora koji će služiti predano i skromno. Mi odlučujemo o tome hoće li Sveučilište i dalje dizati prijave protiv novinara, Ministarstva, aktivističkih udruga, studenata… ili će ono ponovo biti prepoznato i shvaćano onako kako je i pozvano da bude; kao intelektualna i moralna avangarda ovog društva.
Bio sam na svakom fakultetu, razgovarao sa svima koji su željeli razgovarati. Razgovarao sam iskreno i otvoreno i ništa nisam nudio, tražio, ništa obećavao. U tom pogledu nikome nisam ništa dužan. Moj jedini dug je beskrajna zahvalnost svima znanima i neznanima koji su mi proteklih mjeseci pomagali i pružali podršku.
Svoje prvo i jedino obećanje dat ću ovog trenutka svima vama: budem li izabran za rektora, poštovat ću ovaj Senat i učiniti da Sveučilištem upravljamo zajedno. Poštovat ću sve akademske vrijednosti i principe, poštovat ću sve fakultete, sve nastavnike i zaposlenike, sve studente.
A sad – spreman sam odgovoriti na sva vaša pitanja.
Više o jučerašnjim zbivanjima na Sveučilištu u Zagrebu pročitajte u nastavku:
SVEučilište nije za SVE medije: Novinari poljubili vrata zgrade i ostali na -2
