Underground glazba u Zagrebu: ‘Najviše ju slušaju ateisti, a više od pola ih ima završen fakultet’
Na prvu biste, kada netko kaže underground glazba, pomislili da je ona nastaje u nekom ‘podzemlju’, a koncerti se održavaju u tunelima i podzemnim kompleksima. No, underground glazba puno je kompleksniji pojam i svakako ne uključuje stvari koje se nalaze pod zemljom. Najjednostavnije rečeno, to je glazba koja nije mainstream poput Maje Šuput ili Severine. No, Hladno pivo je u svojim počecima bio underground bend, samo što su se oni ‘probili’ u mainstream svijet i sada se, nakon skoro 35 godina, razilaze. Kako uopće izgleda underground glazbena scena u Zagrebu, kakva publika sluša tu glazbu, kakvi izvođači rade underground glazbu, prvi su otkrili studenti Sociologije s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji su za svoj rad dobili Rektorovu nagradu i koji će, zasigurno, promijeniti poglede na ovu tzv. subkulturu i uvelike pridonijeti znanstvenom istraživanju glazbene scene u Hrvatskoj.
Foto: Unsplash
‘Underground oduvijek znači nešto što je kontra svih streamova’, ‘sve što nije medijski zastupljeno’, ‘glazba koja se ne konzumira kroz mainstream medije’, ‘to je dio scene koji nije okrenut prema mainstreamu u smislu komercijalizacije i zarade’. Ovo su samo neki od odgovora na pitanje – što je to underground glazba iz studentskog istraživačkog rada ‘Underground glazbena scena u Zagrebu – kvalitativno istraživanje’.
Za istraživanje underground glazbene scene studenti dobili Rektorovu nagradu
Napravili su ga studenti Filozofskog fakulteta Odsjeka za sociologiju, točnije njih 12, Vlaho Kavain, Sven Tanasovski, Ana Gubić, Kristina Guteša, Antun Kiseljak, Patricija Križnjak, Dora Lončarić, Nikolina Marunović, Bruno Pavlenić, Dino Softić, Dora Ščuric, Juraj Vučetić i za njega dobili Rektorovu nagradu. Za naš portal otkrili su nam kako su došli na ideju da istraže ovo neistraženo područje glazbene scene, kao i gdje se sve u Zagrebu sluša underground glazba i kakvi ljudi to uopće slušaju.
– Za početak je potrebno naglasiti da su istraživanje proveli članovi Istraživačke sekcije Kluba studenata sociologije Diskrepancija na Odsjeku za sociologiju koju sam pokrenuo 2018. godine. Nakon što je sekcija 2019. godine završila svoje prvo istraživanje koje je proučavalo zadovoljstvo studenata sociologije vlastitim studijem, odlučili smo odabrati novu temu. Tražili smo temu koja nam je svima interesantna, koja je slabo zastupljena u domaćoj sociološkoj literaturi i koju smatramo društveno relevantnom. Saznali smo da je 2018. godine objavljena knjiga ‘Močvara i priča o URK-u – 20 godina nezavisne kulture uz Močvaru i URK’. Postavili smo si pitanje koliko još sličnih mjesta postoji u Zagrebu i koji je pojam koji ih sve povezuje, to jest, koji je njihov zajednički nazivnik?, govori nam voditelj ovog istraživanja Vlaho Kavain, sada već bivši student jer je nedavno diplomirao.
Underground je najčešće definiran kao nešto suprotno mainstream glazbi
Tako su otkrili da je, uz Močvaru i Medika jedna od ključnih lokacija koje se vežu uz underground glazbenu scenu, a od ostalih lokacija najviše se ističu još KSET, Spunk, Boogaloo, Pločnik Bar, Route 66, Retro Caffe & night bar, Funk Club i Kulturni Centar Mesnička.
– Izbor teme je olakšalo to što smo i mi ljubitelji toga što bi se na prvu moglo nazvati undergroundom, a i posjećivali smo mnoga okupljališta, festivale, lokacije koje se spominju u istraživanju. S obzirom na to da smo sociolozi, zanimalo nas je koji su uvjeti nastanka te glazbene scene, koji ljudi posjećuju i rade na takvom sadržaju, što ih privlači, zašto se time bave, koje su poteškoće, odnosno, općenito, kakav je život ljudi koji su povezani s tom scenom i postoje li nekakvi obrasci u naizgled nepovezanom djelovanju velikog broja ljudi, objašnjava nam Vlaho.
Ukupno je proveden 21 intervju čiji su sugovornici bili anonimni, a dobni raspon je bio od 25 pa čak do 60 godina. No, prije nego su krenuli na teren, morali su definirati što je to underground glazba što je, s obzirom na oskudnu literaturu, bilo dosta teško odrediti.
– Underground glazba se najčešće definirala kao antiteza ili suprotstavljanje mainstream glazbi. Prvi najočitiji indikator je naravno popularnost – mainstream glazba je ona koja posjeduje najviše slušatelja, koja najbolje zahvaća pozornost većine. Međutim, ako se zagrebe ispod površine, može se uočiti da ne možemo povući jasnu granicu gdje jedno završava, a drugo počinje, barem ne u pukom kvantitativnom smislu kao što je broj slušatelja, pregleda na platformama kao YouTube ili Spotify, a pogotovo ne ako rakurs postavimo internacionalno. To nam ukazuje da odnos ova dva pojma nije toliko jednostavan koliko se može na prvi pogled činiti, navodi Vlaho.
Autentičnost glazbe postiže se kada je što manje posrednika između glazbenika i same glazbe koju stvaraju
Dodao je i autori koji su se bavili ovim područjem i koje su oni proučavali za svoj rad, iznose nekoliko kriterija kakva bi underground glazba trebala biti: estetski izazovna, eksperimentalna, a komercijalni interesi i potencijali, odnosno ostvarivanje značajnog profita od stvaranja glazbe često nije prioritet.
– Underground glazba više predstavlja proizvod sjecišta kreativnih momenata različitih supkultura gdje svaka donosi vlastite elemente glazbenog izražaja. Nerijetko je underground glazba, bilo direktno ili indirektno, derivat zapadnih glazbenih i kulturnih tradicija, a akteri koji ju stvaraju često djeluju izvan ili u slabom dodiru s velikim institucijama. Ključan aspekt underground glazbe jest da se akteri uvelike pridržavaju samoodređujućih modela proizvodnje, promocije i distribucije. Dakle, prisutnost DIY (eng. do-it-yourself) stava je iznimno bitna odrednica, ističe Vlaho.
Objašnjava kako DIY također služi i kao odgovor na nedostatak resursa, posebice financijskih, a koji su potrebni za stvaranje glazbe te da zajednica služi kao i kolektiv koji omogućava pojedincima da započnu suradnju, ujedine svoje resurse i naprave glazbu kakvu žele.
– Underground glazba njeguje autentičnost glazbenog izražaja, a neki smatraju da je takav izražaj moguće postići kada je što manje posrednika između glazbenika i same glazbe koju stvaraju. Žanrovsko određenje stoga nije toliko važno (iako neki žanrovi prirodno i povijesno gledajući jesu ‘skloniji’ undergroundu) naspram načina na koji sama glazba nastaje, poruka koja se šalje i stav kojeg glazbenik posjeduje i izražava kroz glazba, govori Vlaho.
Istraživanje je pokazalo da se underground i mainstream ne mogu više gledati kao dva suprotstavljena pojma
Jedan dio intervjua proveli su uživo, poštujući tada sve propisane protupandemijske mjere, a dio su napravili putem online platformi.
– Moram priznati da je čitav proces izrade istraživanja, s obzirom na to da je zapao ravno u period pandemije COVID-19, tekao većinski online putem zbog nastave na daljinu i mjera opreza pa smo kao sekcija jedva imali priliku uživo se naći. Istraživanje se nastojalo najviše fokusirati na organizatore, vlasnike određenih prostora, voditelje programa koji se vežu uz ono što smo odredili kao underground kultura. Naravno, malo tko u underground glazbenoj sceni obavlja samo jednu ulogu, stoga su sugovornici istovremeno često bili producenti, glazbenici i slično, rekao je Vlaho.
Najveći izazov im je, tvrdi Vlaho, bilo analiziranje ogromne količine podataka koje su prikupili intervjuiranjem. Iako su intervjui u prosjeku trajali oko sat i pol, našlo se nekoliko duljih, a jedan je trajao čak pet sati. Intervjue je trebalo transkribirati, a potom i analizirati.
– Jedan od ključnih zaključaka zasigurno je propozicija da se pojmovi underground i mainstream ne mogu više gledati kao dva suprotstavljena pojma, već više kao dijelovi spektra. To implicira da je moguće razmišljati o stupnju prema kojem je netko više ili manje prisan undergroundu ili mainstreamu. Odnos undergrounda i mainstreama puno je dinamičniji nego što se to prethodno vjerovalo – oni su neizbježno u međuodnosu. Nadalje, potrebno je istaknuti da se underground manifestira u specifičnim lokacijama (prvenstveno Medika, Močvara i KSET), pojedinim medijima od kojih se posebice ističu Radio Student i Yammat uz nezavisne izdavačke kuće, vlastitom načinu rada koji podrazumijeva slabiju diferencijaciju poslova te u nepostojanju hijerarhije, odnosno odnosima pretežito horizontalne prirode koji služe kao temelj za stvaranje osjećaja kolektiva ili zajednice, naglašava Vlaho.
Neki izvođači prijeđu u mainstream, no samo ako to žele
Rezultati su također ukazali da unutar takvog spektra možemo raspravljati o postojanju trećeg dijela – granični akteri gdje se najčešće radi o glazbenicima, glazbenim grupama i sl. koji su krenuli iz underground kulture nastupajući na specifičnim mjestima, objavljujući samostalno ili pod nezavisnim diskografskim kućama, ali su kroz vrijeme zadobili određenu razinu popularnosti koja ih postepeno približava mainstreamu.
– Hoće li se dogoditi prelazak u mainstream, kako istraživanje ukazuje, ovisi ponajviše o vrijednosnom sklopu samih glazbenika – ako imaju mogućnost, ali ne žele napraviti prijelaz, onda se on neće dogoditi. Naime, glazbenici mogu koristiti tri načina unaprjeđivanja vlastite pozicije na glazbenoj sceni: učvršćivanje – strogo zadržavanje unutar lokacija, ambijenata i kulture koja je vezana uz underground, glazbenici prakticiraju iste ili slične prakse na mjestima sličnih karakteristika onima odakle su i potekli; probijanje – spor i postepen proces postizanja kontinuiteta nastupanja na glazbenoj sceni, polaganog prikupljanja sve većeg broja pratitelja uz prisutnost više ili manje intenzivne eksperimentacije s vlastitim glazbenim izražajem; prodaja – svjesna i nagla promjena elemenata glazbenog izražaja kako bi bila što pogodnija masama u svrhu stjecanja profita, objašnjava Vlaho.
Hladno pivo je bilo underground punk bend
Kao jedan od najpoznatijih prijelaza iz underground scene u mainstream je Hladno pivo koji se sada, nakon skoro 35 godina, razilaze. No, u vrijeme kada je osnovano Hladno pivo, nije bilo YouTubea koji danas omogućuje da i širi spektar publike otkrije underground izvođače, a da i dalje ostanu underground.
– Za razliku od mainstreama, underground je totalno dosadan u slučaju da nema društvenu pozadinu, društveni angažman, u smislu nekakve
borbe ili ideala da svijet može biti kvalitetnije mjesto za život, rekao je jedan sugovornik u radu studenata i dodao kako se često, u tom smislu, potiče antifašizam, inkluzivnost, vegetarijanstvo i veganstvo.
Osim što underground nije u mainstream medijima, sugovornici su istaknuli i bitan element koji razlikuje te dvije scene, a to je povezanost publike s izvođačima.
– Ne postoji ta barijera između izvođača i publike. Znači ti po mainstream vodama sada pošalješ pismo, ne znam, Toniju Cetinskom. Nećeš
dobiti nikakav odgovor, ali u ovom điru znaš ono, ja bendu svom omiljenom taj Ratos de Porao iz Brazila, pošaljem pismo, tipovi iz São Paola koji sviraju od 1981. godine i tip mi pošalje pismo na tri stranice o tome kaj se događa na njihovoj sceni, objasnio je jedan od sugovornika.
‘Severina podržava gay pride, ali neće imati pjesmu koja govori o problemu transrodnih osoba’
Drugi sugovornik je objasnio kako se mainstream glazba ne ‘bori protiv ničega’, iako možda glazbenici i izvođači na drugi način izražavaju svoj stav oko nekih tema i problema u društvu.
– Severina podržava gay pride i znaš ono, uvijek će nešto reći oko toga, ali generalno neće imati pjesmu koja govori o problemu transrodnih muškaraca i žena primjerice. Iako simpatizira takav đir, ali realno gledano kroz njezinu umjetnost to se neće skužiti, istaknuo je sugovornik.
Uz to, studenti su sugovornike pitali o njihovom vjersko i političkom opredjeljenju, kao i o razini školovanja, a rezultati su i više nego zanimljivi.
– Gotovo svi sugovornici se slažu u području religije. Većina se izjašnjava kao ateisti, odnosno ne osjećaju pripadnost niti jednoj religiji, a njih nekoliko se izjašnjava agnostikom ili se ne izjašnjava. Također, što se tiče političke orijentacije, velika većina sugovornika na spektru političke orijentacije ljevica-centar-desnica iskazuju sklonost ljevici, neki se određuju kao apolitični, a mali broj se izjašnjavaju kao anarhisti. Velika većina sugovornika upoznala se s underground glazbenom scenom tijekom svog srednjoškolskog obrazovanja i/ili studija. Dvije trećine sugovornika završilo je fakultet, navode u svom radu.
Ovo istraživanje pruža uvid u neistraženu glazbenu scenu
Nadaju se kako će ovo istraživanje dati poticaja da se ova tema istraži i u ostalim dijelovima Hrvatske.
– To bi zasigurno otvorilo mogućnost iznimno zanimljivog komparativnog uvida u međuregionalne sličnosti i razlike underground glazbenih scena. Smatram da se istraživanjem ove tematike otvara prostor za preispitivanje načina na kojeg poštujemo i njegujemo vlastitu kulturu, koliko ju zapravo cijenimo, čuvamo i potičemo da se razvija. Htio bih se zahvaliti našem mentoru Krešimiru Žažaru koji nas je vodio kroz čitav proces istraživanja i svojim savjetima i kritikama usmjeravao i poticao da što kvalitetnije provedemo istraživanje. Na kraju, htio bih se kao voditelj projekta zahvaliti svim članovima istraživačke sekcije Kluba studenata sociologije Diskrepancija na vremenu i trudu kojeg su uložili u ovaj rad. Poanta istraživačke sekcije uvijek je bila da se pruži prilika studentima za rad i stvaralaštvo u ugodnoj, kolegijalnoj atmosferi te mogu sa zadovoljstvom reći da je navedeno i ostvareno, poručio je voditelj projekta Vlaho.
S Vlahom i njegovim kolegom Svenom razgovarali smo i uživo o underground glazbenoj sceni i to u Močvari, tako da više o ovom istraživanju možete poslušati u video intervjuu koji se nalazi ispod ovog teksta.
