Upisivanje prestižnih fakulteta nije dovoljno za zadovoljstvo studenata
Mnogi maturanti ili studenti sanjaju da visoku naobrazbu stječu na prestižnim svjetskim sveučilištima, primjerice upisu na MIT ili Harvard. No, zadnje Gallupovo istraživanje pokazalo je da nećete biti sretniji samo ako studirate na nekom od uvaženih i najpriznatijih fakulteta svijeta. Ponekad je dovoljno samo koncentrirati se na ono što radite i kako to obavljate.
– Sve bih dao da sam imao priliku upisati Harvard ili MIT, a ne upisati nepriznato sveučilište te se obrazovati na još jadnijem fakultetu. Koliko ste puta izrekli ove riječi ili ih čuli od svojih kolega, poznanika ili prijatelja? Međutim, studiranje na prestižnom svjetskom fakultetu ne osigurava nužno sreću i zadovoljstvo studenata, piše Newser.
Zadovoljstvo ne ovisi o ugledu fakulteta
Zadnjim provedenim istraživanjem članovi Gallupova edukacijskog projekta došli su do spoznaje da u većini slučajeva ne postoji bitnija razlika u procjeni stupnja sreće i zadovoljstva među studentima manje priznatih i nepoznatijih fakulteta i onih koji su se upisali na ‘high class’ sveučilišta.
Uočene su minimalne razlike bez obzira radi li se o tipu i ugledu institucije, to jest privatnim ili javnim fakultetima ili, pak, velikim i malim sveučilištima. Ipak, postoji jedna iznimka – diplomci na privatnim obrazovnim institucijama koje su orijentirane na stvaranje profita iskazali su bitno manje zadovoljstvo svojim životom te su statistički češće angažirani na radnim mjestima u manjoj mjeri.
Istraživački tim Gallupa koji je proveo anketu te analizirao rezultate iste, tvrdi da su ti studenti vjerojatno već u samom početku počeli s lošije socioekonomske pozicije ili ih možda ti fakulteti nisu poticali da napreduju.
Mentori imaju pozitivan utjecaj na studente i njihovu budućnost
Gallupeova anketa pomogla dovela je istraživače i do još jedne logične spoznaje da osobe koje duguju više od 20 tisuća dolara za školarine imaju više problema od onih koji nisu u dugovima. Shodno tome i općenito su nezadovoljniji studijem i životom nakon njega.
Također, studenti koji su imali mentora ili bar jednog profesora koji ih je motivirao na učenje češće su uspjevali u životu nakon diplomiranja te imali bolje razrađene planove, kao i ostvarili iste. Rezultati su pokazali i da su studenti koji su plaćali stažiranje ili se bavili i vannastavnim aktivnostima, u dvostrukoj mjeri češće angažirani i uspješniji u poslovima koje trenutno obavljaju.
