Upoznajte Crne pande – prvu navijačku skupinu u povijesti Sveučilišta u Zagrebu
Crne pande su prva navijačka skupina nastala kako bi podupirala nogometnu ekipu jednog fakulteta. Igrom slučaja dobili su priliku da nastupe umjesto ekipe koju podupiru te su osvojili i jedan trofej. Danas više nisu aktivni, ali su dio fakultetske mitologije na FPZG-u. Ovo je njihova priča.
Galerija 4 Fotografija
Otvori
Čak i najveći sportski fanatici će na spomen Crnih pandi samo podići obrve i odmahnuti rukom. Iako nepoznata široj javnosti, ova navijačka skupina ima specifičan značaj. Poput splitske Torcide i Pande su prve – u nečemu. Dok su Hajdukovi ‘drukeri’ najstariji u Europi, njihov manje poznati pandan jest prva navijačka skupina ikad izrasla na Sveučilištu u Zagrebu sa svrhom podržavanja sportskih kolektiva jednog fakulteta – Fakulteta političkih znanosti.
Od spontanog nastanka tijekom 2008. godine pa do isto tako spontanog gašenja dvije sezone kasnije, živopisne Pande su bile dobri duh Sveučilišne lige, a humorom i bukom su ostavili neizbrisiv trag na tribinama Martinovke. No nisu oni bili obična navijačka skupina. Osim bubnjeva i transparenata nosili su sa sobom i puno zabave, a jednom prilikom su čak i nastupili umjesto ekipe koju su pratili te se i danas na FPZG-u čuva trofej koji su tom prilikom osvojili.
Pande su trebale biti više od navijačke skupine
Više od toga nam nije trebalo te smo šest godina nakon osnutka Crnih pandi odlučili pronaći jednog od idejnih začetnika i realizatora tog zaista neobičnog studentskog projekta.
Slaven Knežević danas je sportski direktor u ŽNK Dinamo – Maksimir, no i dalje se s radošću sjeća sezona koje je s kolegama provodio na tribinama podržavajući tada prilično ekscentričnu nogometnu momčad Fakulteta političkih znanosti.
– Crne pande su u principu zamišljene kako pokret koji bi okupio veći broj studenata. Mjesto na kojem bi se stvarala cjeloživotna poznanstva i prijateljstva. Htjeli smo oko nogometa, odnosno sporta okupiti studente svih godina koji bi se družili i međusobno pomagali, a uz to uživali i navijali za sve, ali u prvom redu za nogometni tim fakutetu, počinje svoju priču Knežević dok se polako prisjeća zgoda i nezgoda neobične navijačke skupine.
Sve je počelo kao zezancija na posljednjoj utakmici sezone 2006./2007. kada je nogometna selekcija FPZG-a ostvarila najveći uspjeh u studentskoj ligi. Naime, momčad se iznenađujuće plasirala u veliko finale, gdje je doduše poražena od moćnog FER-a, a u punoj Martinovki koja je posvjedočila sjajnoj predstavi našli su se i kasniji osnivači Pandi.
Kako Knežević kaže, tada se rodila ideja, o studentskoj navijačkoj skupini. No sezona je završila, a studentarija iz Lepušićeve 6 se razišla po Hrvatskoj kako bi uživala u ljetu.
Nova godina donijela je promjene na FPZG-u na svim frontovima. Trofejna momčad se razišla, trebalo je tim graditi iz početka.
Ipak na sceni su se pojavile Crne pande koje su s pomalo ekscentričnom novonastalom ekipom na terenu izgradile osebujan zabavljački imidž koji je narednih par godina pratio nogometnu momčad FPZG-a.
Maskota umalo postala Zdravko
Podrška čak i od dekana
Dok se gradila nova nogometna ekipa u dvorani, Pande su radile svoj dio posla – smišljale su se pjesme, kupovala oprema, radili transparenti.
– Moram odmah reći da smo imali podršku uprave. Kad smo iznijeli ideju profesoru Maliću on je to odobrio. Svidjelo mu se i dao nam je da se registiriramo kao sekcija sportskog društva Novi Pol na Fakultetu.
Preko profesora smo nabavili majice. On nas je doveo do dekana Vlaka Cvrtile koji nam je odobrio da kupimo veliki broj majica za društvo. Možda čak i 100 komada. Ideja je bila da se majice podjele svima i da proširimo priču. Cilj je bio stvoriti kritičnu masu od 20, 30 ljudi. Nakon nekog vremena se priključio i određen broj studenata, malo se zahuktalo sve to. Čak im se to i za tjelesni računalo neko vrijeme, onako na pola. Ali u biti bilo nas je 6,7 stalnih i aktivnih, priča nam Knežević kako je nastajala prva studentska navijačka skupina.
‘Nema faksa bez Webera Maxa’
Iza aktivne kampanje u početku su stajali, uz našeg sugovornika, još Grgur Žučko, Ivan Lerga, Frano Prusina i Ivan Santica, a u organizaciju se nešto kasnije uključio i Ivan Šitum.
Kreativni i organizacijski dio njima je bio na leđima, no ova šestorka je to s ‘guštom’ odrađivala pa uz čitav niz navijačkih pjesama koje su oduševljavali studentku sportsku zajednicu kreirali su i dva kultna transparenta – ‘Život nije fer, život je FPZG’ i ‘Nema faksa bez Webera Maxa’.
– Priča s tim transparentima je strašna. Grga (n.a Grgur Žučko) i ja smo otišli u njegovu vikendicu, pokupili gajbu pive, plahte i sprej i išli raditi transparente. Onaj najpoznatiji s Weberom je bio moja ideja jer sam muku mučio s Političkim pojmovima gdje je dotični bio glavna literatura. Ali nije išlo sve glatko, jer su plahte promočile od spreja, smrdilo je to, a još je palo i mrak, uz smjeh otkriva naš sugovornik dogodovštine.
Da bi sve bilo kako treba, Pande su nabavile i bubanj, a Dubravko Mataković, naš poznati karikaturist im je napravio i maskotu. Bubanj je i nakon raspada ove navijačke skupine nastavio borbu sudjelujući u studentskim prosvjedima zajedno s jednim od osnivača narednih par godina.
Trofej za fair play
Ipak najzanimljivija epizoda u priči o Crnim pandama jeste ona u kojoj su navijači uskočili umjesto nogometne ekipe i nastupili u par dvoboja kako ovi ne bi bili diskvalificirani.
– Naša pojava se poklopila s velikom krizom i smjenom generacija u ekipi tako da se dogodilo da se momčad nije mogla skupiti pa su Pande nastupale umjesto fakultetske selekcije. Rezultati su bili strašni. U te dvije utakmice protiv VERN’a i FSB-a, njihovi napadači nisu imali milosti pa smo primili skoro 40 komada, ali naposljetku smo dobili i trofej za fair play jer fakultet nije istupio iz natjecanja. Šalili smo se da smo jedan od trofejnijih kolektiva na fakultetu, prisjeća se Slaven.
Pande su te sezone bile hit pa su im i jedne velike hrvatske novine dale malo prostora. Člančić je jedno vrijeme stajao čak i u kabinetu na FPZG-u zajedno s gore spomenutim trofejem, no danas ni jednom ni drugom više nema traga.
Mi smo navijali za svoju ekipu, a ne protiv drugih
'Oni su nam bili inspiracija'
Nakon dvije godine fanatičnog navijanja i predanog praćenja nogometa na Sveučilištu, Pande su se, uslijed nezainteresiranosti novih generacija, raspale. Nije ekipi s FPZG-a dosadilo drukati za svoje već su ih desetkovale ‘više sile’.
– Dosta nas je ‘stradalo’ na ispitima, a neki su jednostavno promijenili fakultet. Da ti pravo kažem, prorijedio nas je Kursar (jedan od zahtjevnijih profesora na FPZG-u). I onda kada vam ostane nekoliko ljudi u skupini onda nema smisla više, a mlade snage nisu pokazivale neki interes i to je otišlo u povijest. Nama je sve to bilo strašno zabavno i u lijepom nam je sjećanju ostalo. Većina nas je ostala u kontaktu, a čujemo se i vidimo i onima koji su tad igrali. Bili smo svi skupa jedna dobra ekipa, zaključuje Knežević i za kraj samo dodaje
– Nismo nikad nikog mrzili. Bilo nas je sa svih strana i onda smo prilagođavali pjesme Ultrasa, Torcide i Bojsa da odgovaraju našem navijanju za FPZG. Mi smo navijali za, a ne protiv. Navijali smo za svoju ekipu.
