Ustavna stručnjakinja o pobuni oko Rodnih studija: ‘Riječ je o dubokom nepoznavanju akademskih sloboda’
Žalosti činjenica da postoje političari koji ne ovladavaju temeljnim znanjem o akademskim slobodama, o njima se nisu pokušali informirati, a javno govore o tome da kao dio vlasti neće podržati implementaciju studijskog programa. Sukus je to našeg razgovora sa ustavnom stručnjakinjom Sanjom Barić, redovitom profesoricom u trajnom izboru na Pravnom fakultetu u Rijeci. Povod razgovora bila nam je salva nezadovoljstva desnih političkih opcija nakon našeg članka o uvođenju studija Rodni studiji na Filozofski fakultet u Zagrebu. Iako je sveučilištima ustavom zagarantirana autonomija, neki od njih pokušavaju stvoriti dojam da pokretanje Rodnih studija ovisi o njihovoj podršci.
Sana Barić (u pozadini Ustav RH) | screenshot: HRT
Prije točno tjedan dana srednja.hr objavila je članak o tome da Filozofski fakultet u Zagrebu pokreće novi diplomski studij Rodni studiji. Na njemu se, pisali smo, radilo godinama. Program je prošao kroz proces vrednovanja na fakultetu, recenzije, kroz Vijeće društveno-humanističkoga područja i Senat Sveučilišta u Zagrebu. Još nedostaje službeno zaokružiti akreditacijski proces. Ovakvi studiji već desetljećima postoje u svijetu, na njih odlaze i neki od naših studenata. No, uvođenje Rodnih studija na zagrebački fakultet, kako smo izvijestili, jako je uzbudilo hrvatske političare desnog spektra. Za njih je taj potez, govore već danima, nametanje ‘rodne ideologije’. Svojim izjavama pokušaju stvoriti dojam da pokretanje rodnih studija ovisi o njihovoj podršci.
– Dogovoreno je s našim koalicijskim partnerima da se implementacija takvih programa koji promoviraju rodnu ideologiju neće podržati, poručio rekao je u subotu Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta koji je dio novog saziva Vlade Andreja Plenkovića.
Barić: ‘Moje uvjerenje je da je u ovom slučaju riječ o dubokom i temeljnom neznanju’
Mnogima je poznato da Ustav Republike Hrvatske sveučilištima jamči autonomiju. I da sveučilišta, u skladu sa zakonom, samostalno odlučuju o svom ustroju i djelovanju. Pa kako se onda poviše navedene teze desnih političkih opcija u to uklapaju? O svemu razgovaramo sa Sanjom Barić, ustavnom stručnjakinjom i redovitom profesoricom Pravnog fakulteta u Rijeci. Trenutni događaji u jednom dijelu političke scene, kaže, zabrinjavaju, ali prije svega žaloste.
– Zašto žalosti i u čemu se sastoji neznanje? Prvo je širi okvir, a to je Ustavom zajamčena sloboda sveučilišta, autonomija sveučilišta, studijskih programa. To je ustavno pravo. Ustavni sud u veliki je broj navrata proglasio da ta sloboda i autonomija obuhvaćaju, ne samo sveučilište kao cjelinu, nego i pojedine fakultete. Sloboda u kreiraju studijskih programa, kada je riječ o njihovu sadržaju, jednako kao i sadržaju znanstvenih istraživanja ili umjetničkih djelovanja, je temelj bolonjskih sveučilišta od 11. stoljeća pa do danas. Sama ideja da bi se ikako moglo intervenirati u studijske programe koje samostalno donose sveučilišta, a nakon što program prođe cjelokupnu propisanu proceduru, ako je namjerna, može se ocijeniti kao najgrublji zamislivi udar na sveučilište i fakultete. Moje uvjerenje je da je u ovom slučaju riječ o dubokom i temeljnom neznanju o tome što su to akademske slobode, čemu služi sveučilište, kako funkcionira sveučilišna i fakultetska zajednica. I to ne samo u Hrvatskoj, nego već stoljećima na europskom kontinentu i državama koje slijede isti civilizacijski krug, započinje Barić analizu situacije.
Osim problematične razine neznanja, druga stvar koja zabrinjava, navodi profesorica, je i da su osobe na poziciji vlasti toliko nesvjesne svoga neznanja da na ovaj način javno istupaju i smatraju da je to poželjno među biračima i građanima. Nejasno joj je kako je moguće da se visoko rangirani dužnosnici prije istupa ne konzultiraju sa stručnjacima u pojedinim područjima.
– To je jednostavno način funkcioniranja. Kada uđete u javni prostor možda ne morate znati koliko ne znate, ali morate znati da sigurno nešto ne znate. I da uvijek, prije bilo kakvih izjava o nečemu, ipak o tome morate porazgovarati s nekim. Ispravan je način pristojnog i normalnog funkcioniranja u javnom životu – raspitati se, pročitati, imati savjetnike iz raznih područja i ne dozvoljavati si izjave na prvu o stvarima o kojima ne znate, kaže Barić.
Ovo je, ističe, važna lekcija političarima koji su bez ikakvih konzultacija sa savjetnicima iz struke naprasno sazivali konferencije za medije i davali izjavi o temi Rodnih studija – da bi ubuduće prvo trebali naučiti proučiti ono o čemu govore. Penavinu izjavu uspoređuje s jednom anketom koja je ne tako davno kružila internetom. Pitanje je glasilo bi li dio kurikuluma američkih škola trebalo biti učenje arapskih brojki. Čak 57 posto sudionika odgovorilo je da ne.
Foto: Facebook
Ovakvi studiji nisu nikakva novost
Kao treću kritičnu točku u slučaju Barić navodi i sam sadržaj priče koju je ovih dana konstruirao dio političara. U njega, ističe Barić, možemo ulaziti vrlo ograničeno jer se radi o studijskom programu koji je prošao kroz sva tijela. Međutim, važno je informirati javnost da rodni studiji postoje ne samo u udaljenijim zemljama svijeta i Europe, nego i u nama susjednima, naglašava profesorica, poput onih na sveučilištima u Beogradu, Ljubljani i Sarajevu. Uostalom i na brojnim filozofskim i drugim fakultetima na kojima se izučavaju društveno-humanističke znanosti, već odavno postoje i kolegiji putem kojih se tema izučava.
– Kada se pogleda što je bojazan, strašno mi je žao koliko je ukopan stav pojedinaca o nečemu o čemu ne znaju mnogo. Rod je društveni konstrukt i to svi znamo. I on obuhvaća sve – od načina govora, oblačenja, ponašanja, tretiranja u društvu određenog biološkog spola. Biološki spol je dan, s njime se rađamo, a rod je kako društvo konstruira ulogu muškaraca i žena u pojedinim društvima. I to je vrlo ozbiljna priča, ne na razini kako je tko obučen, nego doista što se očekuje od kojeg roda, navodi Barić.
Nastavlja, kada je riječ o rijetkim slučajevima promjene spola kirurškom intervencijom kod osoba koje su rođene u oba spola ili za koje se kasnije ispostavi da se osjećaju da su rođeni u krivom spola, jedina točka prijepora može biti dobna granica nakon koje bi nekoj osobi trebalo dopustiti promjene spola.
– U tom smislu možemo govoriti je li u Hrvatskoj granica preniska ili previsoka. To je jedina tema o kojoj možemo razgovarati i da je relevantna i da se možda po tom pitanju nešto treba učiniti. Ostalo što se gura pod konstrukciju ‘rodna ideologija’ je miješanje jako puno pojmova s kojima uopće nisu upoznati, navodi Barić.
Slučaj doktorice znanosti i bivše reprezentativke jedan je od dokaza zašto nam trebaju Rodni studiji
A upravo ono što se pripaja pojmu ‘rodne ideologije’ pokazuje da nismo neutralno društvo po pitanju roda. Da imamo određena očekivanja prema muškarcima i ženama u ponašanju i postupanju. Zato su rodni studiji u tom smislu posebno važni. Za primjer naša sugovornica daje vrlo aktualnu situaciju s doktoricom znanosti sa zagrebačkog KiF-a, novom nogometnom analitičarkom HRT-a. Nevjerojatna je, ističe Barić, količina pasivno-agresivnih izjava sukomentatora poput one ‘dobro, ja nemam doktorat, ali i ja nešto znam’, a koji samo potvrđuju povrijeđenost nečijeg ega. Jednako su zabrinjavajući komentari korisnika društvenih mreža.
– To je očiti primjer – doktorica znanosti, koja je bila reprezentativka i trenerica, došla je komentirati na HRT tek nakon što je netko u afektu odustao. Svjetska i europska prvenstva su svake dvije godine, a ona je došla tek kada su razmatrali koga će na brzinu naći. Možemo načelno reći da smo za prava žena i protiv nasilja nad ženama, što poviše spomenute skupine i govore, ali rodni studiji na čitav niz ovakvih primjera pokazuju našu nesvjesnost. Zašto netko tko ima doktorat nije bio u prvoj postavi komentatora? I je li nama kao gledateljima bilo iznenađenje vidjeti ženu? To je, među ostalim, znak društvenog fenomena, kojeg ne označavam negativnim. A ako postoje društveni fenomeni, naravno da postoji i razlog izučavanja. Tu ‘uskaču’ rodni studiji, koji uopće nisu novi, jer je jasno vidljivo da ima prostora za promisliti o tome što dovodi do situacija poput navedene s doktoricom znanosti, kaže Barić.
Još jednom za kraj poentira, ulazak politike u sadržaje studijskih programa posve je nedopustiv, kao i činjenica da političari koji ne znaju o nekoj temi istu javno komentiraju bez prethodne konzultacije sa svojim stručnim savjetnicima. U ovom slučaju je to mogao biti netko tko bi im pojasnio proces akreditacije studijskih programa.
– Ovo su dvije posve nedopustive stvari koje su se razotkrile ovom pričom. I kao treće, tu su uvijek iste političke opcije koje parazitiraju i inzistiraju na teorijama zavjere i na moralnoj panici. To su vrlo niske razine, zaključuje Barić.
