Veleučilišta bi na ovaj način mogla riješiti problem manjka studenata: No, pitanje je treba li nam to uopće?
Veleučilišta su se našla u problemima jer na većin programa po novim propisima ne mogu upisivati studente koji nisu položili državnu maturu. Neki studiji u ovom trenutku broje tek nekoliko sigurnih brucoša. Tome bi problemu mogli pokušati doskočiti otvaranjem novih kratkih stručnih studija. No, čak i ako im to padne na pamet, ostaje za vidjeti hoće li im Agencija za znanost i visoko obrazovanje dati zeleno svjetlo. Pitanje je koliko društvo i država imaju razloga pokušati na životu održati nepopularna učilišta s programima koji ne mogu privući studente.
Foto: Unsplash
Kada je u listopadu 2022. na snagu stupio novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, postalo je izvjesno da će se neka veleučilišta naći u problemima. Naime, novi su propisi definirali da je za upis prijediplomskih studija – bilo stručnih ili sveučilišnih – potrebno položiti državnu maturu.
Ranije, takva zakonska obveza nije postojala pa je manji broj, uglavnom veleučilišta, javnih i privatnih, za strukovnjake koji nisu polagali maturu organizirao drugačiji razredbeni postupak upisa. Neki su pisali prijemne, neki su odlazili na intervjue, za neke se nije ni znalo kako proces upisa izgleda. Učenici koji su u zadnjih desetak godina završili školu – otkako je državne mature, a nisu je polagali, ipak su mogli upisati faks.
Tko ne želi staviti ključ u vrata mora se prilagoditi
Ta mogućnost sada je zatvorena pa svi oni koji se planiraju obrazovati nakon srednje škole, moraju položiti ispite državne mature kako bi upisali neki studij i nastavili školovanje. U toj bilanci, dio njih će zasigurno otpasti; primjerice, oni koji ne uspiju ili uopće nemaju namjeru polagati ispite državne mature. Najviše tu gube visoka učilišta koja su prijašnjih godina računala na studente koji se upisuju na njihove studije van sustava mature.
Ovogodišnje brojke na nekim smjerovima daju naslutiti da će pojedina visoka učilišta morati ukinuti svoje smjerove, barem privremeno. Svega sedam ili osam upisanih studenata, dok je nekoliko puta više praznih mjesta, neće funkcionirati. Neki od njih, ako ne žele u skorijoj budućnosti ‘staviti ključ u vrata’, morat će se prilagoditi.
Ili će se morati orijentirati na učenike koji su spremni položiti maturu da bi nakon toga izabrali upravo njihov program ili će ići zaobilaznim putem. Zaobilazni put, javnosti uglavnom nepoznat, postoji. U našem sustavu uz klasične stručne i sveučilište prijediplomske studije na kojima se u pravilu kroz tri godine stječe 180 ECTS-a, kao i integrirane petogodišnje gdje se stječe 300 ECTS-a, postoji i treći tip studija koji možete upisati nakon srednje škole.
Kratki stručni studiji mogli bi im se nametnuti kao rješenje
Taj tip studija zove se kratki stručni studij, obično traje godinu do dvije i pol godine, a na njemu se stječe manje od 180 ECTS-a, u pravilu između 120 i 150 ECTS-a. Takav studij može se upisati bez položene državne mature. Štoviše, mogu ga upisati svi koji su završili barem trogodišnju srednju školu. Nije, dakle, potrebna ni četverogodišnja škola.
Istini za volju, takvi studiji su u praksi rijetki. Zasad postoje dva takva studija na visokim učilištima diljem Hrvatske. Jedan od njih je Ljevarstvo koji izvodi Metalurški fakultet u Sisku, inače sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Drugi je Internetski marketing koji izvodi Veleučilište Algebra u Zagrebu.
No, ako će ikada do toga doći, sada je pravo vrijeme za ‘inflaciju’ kratkih stručnih studija. Sva visoka učilišta, pretežno veleučilišta, koja će osjetno izgubiti brucoše zbog obveze polaganja mature za upis na prijediplomske studije, mogla bi posegnuti za otvaranjem kratkih stručnih studija.
Na taj način mogli bi i dalje nastaviti upisivati studente s položenom maturom na postojeće prijediplomske i integrirane studije, a osigurali bi određen oblik visokog obrazovanja i za one koji se žele školovati nakon trogodišnje ili im se pak nakon četverogodišnje strukovne škole baš i ne da polagati ispiti državne mature.
To nije rješenje samo po sebi
Hoće li do toga doći, ne možemo reći sa sigurnošću. No, ono što je izvjesno jest da, ako naša veleučilišta i krenu razvijati takve studije, za njih će morati dobiti adekvatnu dopusnicu Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Ta će. za pitanja kvalitete i dopusnica za rad resorna agencija, morati odobriti nastajanje novih studija.
Čak i ako prođu taj korak, veleučilišta ni s pokrenutim studijima nemaju osiguranu budućnost. Na te studije treba privući studente, upisati ih i upisati ih dovoljno da bi opravdali otvaranje novih studija. To bi se, s obzirom na demografske prilike i popriličnu nepopularnost kratkih stručnih studija, moglo pokazati kao najteži zadatak. No, valja ipak naglasiti da visoka učilišta koja muku muče s manjkom upisanih studenata imaju načina kako pokušati doskočiti tom problemu. Koliko će biti uspješni, pokazat će vrijeme.
TREBA LI NAM TO?
Ozbiljne politike upisnih kvota u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja praktički ne postoje. Imamo niz suficitarnih studija, cijelih fakulteta i sveučilišta koji imaju prenapuhane kvote koje iz godine u godinu ne uspijevaju popuniti. Iako se broj visokoobrazovanih građana penje, pitanje je koliko je to činjenica kojom se kao društvo i država možemo pohvaliti. Stoga je pitanje koliko će nadležnim obrazovnim vlastima, pa tako i AZVO-u, u cilju biti održavati dosad jedva održiva visoka učilišta i njihove studije za koje ne postoji značajan interes mladih.
