Veliki intervju dekana FPZG-a: Pričali smo o novom imenu i reformi faksa, ali i o Meghan Markle i Brexitu
U protekloj akademskoj godini mediji su popratili kontroverzne istupe docenta Havela o izbjeglicama, Titovom oslobođenju Zagreba, itd. Jesu li vam njegovi istupi sporni ili ne?
Isto me u jednom trenutku pitala novinarka Telegrama – zašto nisam napao Havela. Zbog toga što bi moj napad na njega bio kršenje akademskog koda. Ja bih tada radio prekršaj Etičkog kodeksa jer bih s više pozicije zabranjivao zaposleniku da politički djeluje u skladu sa svojim političkim uvjerenjem.
No, šteti li on svojim istupima ugledu Fakulteta?
On iznosi te uvide kao privatna osoba. Da li koristi ugledu Fakulteta neki ljevičar? Fakultet političkih znanosti ima spektar od otvoreno lijevih stavova do čisto desnih. FPZG nije jednoznačno određen, ima najrazličitijih ljudi. Populista sigurno, i lijevih i desnih, ali među nastavnim osobljem jedino nema totalnih radikala, iako ih ima među studentima.
Što se tiče studenata, svaki ste dan njima okruženi, što mislite o današnjoj studentskoj populaciji?
Mislim da su odlični, no ne mogu govoriti o populaciji u cijelosti, već o studentima s FPZG-a. Kad predaješ, totalna je privilegija i najljepši dio posla što ti se svake godine mijenjaju lica. I svake godine ti se pojavi netko tko je apsolutno fenomenalan! Tko je užasno inteligentan, tko stravično brzo sve shvaća, tko sigurno može jednog dana napisati doktorat. To znaš na drugoj godini kod nekoga kad ti napiše fenomenalan esej. Tin Puljić trenutno rastura na faksu, nadam se da će mi ići na doktorat, da neće negdje van ići, da će ostati ovdje. Tin je stvarno strašan, on je točno za teoriju. To je ustvari najveće zadovoljstvo kad predaješ, raznolikost novih lica iz godine u godinu i detektiranje njihovih potencijala. Ljudi na radnim mjestima godinama gledaju iste face cijelo vrijeme i onda padnu u depresiju i razbole se Ja mogu biti ne znam koliko mrtav i ciničan i misliti da je civilizacija iscrpljena, što stvarno mislim, ali volim predavati.
Pričate i pišete o kraju svijeta, samoprokletstvu, ‘iscijeđenoj’ civilizaciji, ulazite u formu mračnjaštva, pesimizma. Jeste li mračnjak?
Mislim da nisam, ali to su moji uvidi. Realitet se pokaže 30 posto gori od onoga što ja mislim. Ja sam mislio da će biti 250 tisuća mrtvih u Siriji, na kraju će biti tri puta više. I kad sam rekao da će biti 250 tisuća mrtvih u Siriji, onda su rekli – ma taj čovjek je potpuni luđak. Tako da mislim da moji tekstovi nisu pesimistični, oni samo imaju svijest o jezi u kojoj funkcioniramo, ja mislim da je dosta gadno.
Od samoprokletstva do Sveučilišta; naravno, moramo se dotaknuti i uprave i Senata Sveučilišta. Na Senat ste išli prije 15-ak godina kada ste bili prodekan i sada kao dekan. Što se promijenilo?
Imam tu jasan stav. Otkad sam postao dekan nisam diskutirao na Senatu, a to je inače jače od mene. Ako je atmosfera u kojoj se diskutira, ja ne mogu ne diskutirati. Sjedio sam u starom Senatu kao prodekan. Na tom Senatu mi smo svi sjedili u krug u maloj dvorani na Sveučilištu, i to je bio pravi Senat! Tada se uvodila Bolonja i mi smo o ECTS-u, što je to uopće, raspravljali satima, rektorica je bila Menzer. To je bilo tijelo koje je raspravljalo, jedno drugom objašnjavalo i to je bio pravi Senat. Meni se taj Senat sviđao. Ovaj bolonjski Senat sveučilišta ne funkcionira tako jer je po mom mišljenju prevelik. Rektor i prorektori se poslažu naprijed, oni prezentiraju agendu, a ja sve ljude znam po potiljcima, kako sjedim odozada. Zato uopće nemam potrebu diskutirati. Da se ukopčam i nešto želim prijaviti, 50 ljudi ispred mene se mora okrenuti opće da me vidi. Ja niti jedne sekunde u tim uvjetima nisam osjetio potrebu da razgovaram o bilo čemu.
Hoćete li raspravljati ako se na Senatu pojavi izjašnjavanje o počasnom doktoratu gradonačelniku Bandiću? FPZG je na Vijeću iskazao svoje jednoglasno protivljenje toj inicijativi.
Točno, i moj osoban stav je točno na dlaku isti kao što stoji u formulaciji Fakulteta. Bilo je žešćih stavova od onoga što smo izglasali, no jedan dio Vijeća nije bio za žešće opcije i smatrao je da načelno trebamo reći da je neprikladno da gradonačelnici koji imaju u tom trenutku moć dobivaju počasne doktorate. Mislim da smo fino formulirali naš stav. Tada sam na Vijeću rekao i da ću na Senatu sigurno diskutirati kada i ako se ta točka pojavi na dnevnom redu i diskutirat ću što su razlozi Vijeća Fakulteta političkih znanosti. I glasat ću protiv, jer je Vijeće zauzelo takav stav. No kada pogledate, nije se puno sastavnica tome usprotivilo na svojim Vijećima.
Kako gledate na ugled, reputaciju Sveučilišta za mandata rektora Borasa?
Pitanje o tome dobrim dijelom ovisi o tome gdje stojiš politički i činjenica je da rektor stoji s većinom. Činjenica je i da gradonačelnik stoji s većinom.
Može li se o tome raspravljati na način da zapravo većina stoji s rektorom ili gradonačelnikom jer je tako jednostavnije?
Ne, ne, izbori za rektora su bili takvi da je on dobio drugi mandat, prilično lagano. Nakon svega što je napravio prvi put. Dakle, vi možete reći da je u prvom mandatu osramotio Sveučilište ili doveo ugled Sveučilišta u pitanje. Očigledno je da Senat to nije mislio. Možemo se pitati gdje su u tome studenti, ne znam, mislim da su puno puno manje uzbuđeni, jer da su više uzbuđeni, onda bismo znali da su uzbuđeni jer bi nam to dojavili. Puno manje ljudi je nešto strašno iznervirano ugledom zagrebačkog sveučilišta i ogroman broj ljudi ne misli da je ugled zagrebačkog sveučilišta nešto ugrožen. Ljudi su izabrali Borasa u drugi mandat zato što su očigledno mislili da se ništa sporno nije dogodilo.Neki fakulteti su izrazito protiv uprave Sveučilišta, neki su izrazito za i ostala ekipa funkcionira. To je naprosto tako. Što se tiče Bandića, on dobiva izbore u Zagrebu, u Zagrebu u kojem većina oduvijek glasa za SDP. Bandić je gradonačelnik.
Zadnje pitanje o Sveučilištu – jeste li bili na Senatu i glasovali kada se odlučivalo o dodjeli počasnog zvanja emeritusa Mariju Plenkoviću, bivšem profesoru FPZG-a?
Jesam i glasovao sam za.
Pamtite li ga s faksa?
Znam ga kao osobu, bio je prilično prisutan na faksu.
Za njegovo počasno zvanje emeritusa ste bili zašto?
Imali smo raspravu na Vijeću i Vijeće je tražilo od mene da uputim pismo rektoru da se Vijeće FPZG-a načelno protivi predlaganju za emeritusa nekoga koga ne predlaže niti jedan od fakulteta na kojemu je on radio. Složio sam pismo, skinuli smo točnu formulaciju iz zapisnika, to je bio prijedlog profesora Cipeka. Uputili smo pismo rektoru, no tajnica Fakulteta me upozorila da je rektor to učinio u skladu sa svojim ovlastima. Nakon toga, ja sam imao mjesec dana dok se to nije pojavilo na Senatu i u konačnici sam na Senatu glasao za izvještaj Grafičkog fakulteta koji je bio iscrpan.
S teške sveučilišne na tešku europsku temu. Kakav kraj sage o Brexitu očekujete? Kraljica je ovih dana parlament stavila u svojevrsno mirovanje.
Jako se to sad zašiljilo, stavljanjem parlamenta u mirovanje, smanjio se njegov manevarski prostor. Boris Johnson je napravio nešto na što potpuno ima pravo, vlada može tražiti stavljanje parlamenta u stanje mirovanja dok traju partijske konferencije. On je s time smanjio broj dana koje će parlament uopće imati da diskutira jer je 14.10. kraljičin govor, a 17.10. se sastaje Europska komisija. Johnson je to točno tako napravio da onemogući parlamentu da mu nešto izvedu jer ljudi koji ga žele izblokirati parlamentarno i pravno, da ne bude no-deal Brexita, su stravično inteligentni, to su vrhunski intelektualci i strašni parlamentarci. Stavljanjem parlamenta u stanje mirovanja de facto do kraljičinog govora, on je njima oduzeo mogućnost da u parlamentu nešto naprave. Napravio je potez koji mu je dopušten, ali koji je tako tempiran da je odmah Bercow (op.a. predsjedavajući parlamenta) rekao da je to skandal protiv demokracije.
Je li? U nekim komentarima spominje se i riječ puč.
To je limitiranje parlamenta u parlamentarnoj demokraciji. No to je potpuno legalan potez, ali je limitiranje parlamenta. Johnson je sada cijelu priču doveo do sljedeće situacije – ili će Europska unija popustiti oko irskoga backstopa ili će biti no-deal Brexit.
Što mislite da će se dogoditi?
Ako EU odbaci Irsku, to je kraj Europske unije. Prema tome, ni u paklu se ne može odbaciti Irsku. Englezi su odlučivali je li veća ekonomska ili politička šteta i to je klasična tragična situacija u kojoj se moraš odlučiti za jedno, a drugo će ti se srušiti. Torijevci su ustanovili da je manja cijena recesija, problemi, kaos, nego potpuno uništenje konzervativne partije koja bi bila potpuno uništena da ne naprave Brexit. Njihova je procjena bila, kud puklo da puklo, idemo u to i sačuvat ćemo stranku i reći ćemo da smo izvršili volju naroda. Procjena je torijevaca da je politika važnija od ekonomije.
Što je dilema Europske unije, je li važnija politika ili ekonomija? Da li su važniji proizvođači automobila iz Njemačke i prodavači vina iz Francuske ili je važnija Irska? Irska će nastradati ovako i onako, morat će doći do tvrde granice i to je pakao, ne vidim kako će se situacija izvući bez krvi. Najozbiljnije vam govorim. Ljudi će pucati na granicu, da se razumijemo. To je ponovno razdvajanje otoka, svega onoga što je riješila EU. Englezi su se odlučili da je važnija politika od ekonomije, a EU ustvari uopće nema izbora, s Irskom do kraja. Jer ako izda Irsku, onda je gotovo. Ako Englezi odigraju chicken do kraja i ako EU popusti u zadnji čas, onda je bezvrijedna. Scenarij je dakle no-deal Brexit i pucanje na granici.
Ostajemo i dalje na Otoku. Komentirali ste prošle godine kraljevsko vjenčanje princa Harryja i Meghan Markle i od tada pa nadalje, pokazuje se da je vojvotkinja od Sussexa širi fenomen od samo lijepe, nove princeze. Kako vidite njen utjecaj na kraljevsku obitelj?
Princ Harry neće nikada biti kralj. Njegova djeca nikad neće biti nasljednici. Njemu je bilo moguće, bez ikakvih poteškoća, naći si curu koja mu se sviđa. On je našao Meghan koja je dosta svijetla crnkinja, no bez obzira na to, ona pripada afroameričkoj kulturi. I sada jedna žestoka digresija. Jedan američki rock kritičar koji je postao konzervativni komentator, u Londonu je jednom rekao ovako – ‘Amerika je zemlja koja ima problem s rasizmom, ali je Benetton reklama u odnosu na Veliku Britaniju. Vi ste takvi rasisti da se vašoj kraljevskoj obitelji gadilo ženiti s pakistanskim i indijskim princezama koje su najljepši komadi na svijetu, a da ste to radili, još uvijek biste imali imperij’.
Prema tome, ovo je velika stvar da je druga rasa i druga nacija ušla u kraljevsku obitelj. Ali veliko je pitanje kako će se cijela dinamika dalje razviti. Vidjet ćemo i do koje mjere će ona misliti da, kao u onim Disneyjevim bajkama kada se pojavi princeza, može promijeniti neku okoštanu instituciju, hoće li si ona stvarno uobraziti da je njena misija da transformira nešto, da će se htjeti ponašati suprotno od protokola, da će htjeti da mediji tretiraju njeno dijete drukčije od Williamovog… No, izrazito je zanimljivo i strašno pozitivno što je cijela stvar otvorena rasno i nacionalno. Za par koji treba raditi PR za Commonwealth, to je zapravo fantastično jer oni kada dođu u Australiju, doživljava ih se na jedan poseban način. No efekt Meghan Markle je djelovao tako da su svi rasisti odmah zapucali i rekli – ovo je kraj civilizacije, ovo je dokaz da nemaš više nikakvu svetinju jer je kraljevska obitelj prije Meghan pravim rasistima bila dokaz da imaju ‘čistu’ kraljevsku obitelj koja ne miješa svoju krv sa crncima.
Na kraju, vratimo se na početak. U intervjuu kolegici Dugandžiji prošle ste godine rekli da u tom trenutku još niste pronašli svoj dekanski parfem. Jeste li ga pronašli u prvoj godini mandata?
Odgovor je ne. Nema ničega takvoga. To bi morao biti neki nadljudski parfem da ga čovjek stavi i uvijek iskulira kad ga stavi. Kad bi postojao, ja bih ga platio zlatom. Ali ne postoji.
S obzirom na to da se toliko kužite u parfeme, jeste li na neki način parfemski snob?
Ne, ne uopće.
Znači kad vam student dođe na ispit, osjetite neki jeftiniji dezić ili parfem, u glavi mu ne snizite automatski ocjenu?
Ne, ni slučajno. Sigurno nisam snob i moje odsutstvo parfemskog snobizma proizlazi iz toga što su mi parfemi hobi. Ima parfema koji koštaju 25 dolara koji su deset puta bolji od parfema koji koštaju 250 dolara. Jednom kad uđeš u parfeme, onda znaš da postoje parfemi poput Halstonovog Z14, on drži vječno i to je kao drvena kolonjska voda. To je strašan miris, ja ga imam dvije bočice, rokam ga mrtav hladan i nikad nikom živom ne padne na pamet da imam jeftin miris niti mene smeta što on košta koliko košta. Tako da naravno da neću nikoga drugačije tretirati na ispitu zbog parfema. Ja kao student nikad nisam stavljao parfem kada sam izlazio na ispit jer sam prvi ispit prošao bez parfema, a kako sam praznovjeran, nisam želio ništa mijenjati. Sve ispite prošao sam jednako obučen. Šteta što se nisam ljepše obukao za prvi ispit.
