Više od deset tisuća prijava za domove, a tek 6.500 mjesta: ‘Trenutni kapacitet je smiješan i sramotan’
Polako se ulazi u završnicu – dolaze rezultati natječaja za smještaj u dom. Jedan je to od najvećih stresova za većinu studenata, jer rijetko tko može reći da zaista sa sigurnošću zna da će dobiti dom. A ako ga ne dobijete, slijedi opći kaos i snalaženje na svakakve načine.
Foto: Dominik Smolak
Jednom kad si osigurate smještaj, riješili ste se velike količine stresa što se tiče studiranja. Postoje oni koji ne moraju brinuti oko toga jer odlazak u stan nije toliki problem, ali postoje i oni koji doslovno ovise o smještaju u domu. Svake godine u vrijeme objave rezultata natječaja se krene povlačiti priča o nedovoljnim kapacitetima domova u Zagrebu. U četiri državna doma ima tek 6.500 mjesta, dok je broj studenata i više nego deset puta veći – na natječaj je ove godine došlo ipak tek deset tisuća prijava. Pročitajte više o tome ovdje.
‘Ne da je vrijeme za novi dom, vrijeme je za kampus’
I dok sada nestrpljivo čekamo rezultate, trebali bi doći uskoro, odlučili smo pitati studente što oni misle o cijeloj situaciji i je li možda vrijeme za izgradnju novog doma?
– Ne da je vrijeme za novi dom, vrijeme je za kampus. Jedan van grada na jeftinoj zemlji. Prodati svu imovinu u svih fakulteta, koje je vrlo vrijedna, i imali bi novaca za tako nešto. Jedino ako se ne pokrade ili kampus na kraju ispadne preplaćen kao sto je općenita praksa u Hrvatskoj. Imao sam priliku biti opomenut – upravitelj Šare (Dom Ante Starčević u Zagrebu) mi je održao lekciju o tome kako je on zaslužan za sve ovo, bla-bla. Da se ne ležemo, dom je žešće sranje. Vidi se da je on zaslužan za to. Potkapacitirana osoba ide raditi obnovu doma i onda je tako ispalo. Vjerojatno je kum ili stranački kolega. Nemam ništa za dodati osim da je Bandić uništio grad Zagreb, a i školstvo je jedan od žrtava 20 godina pranja novca i krađe, mišljenje je Borne (21) s FSB-a.
Za razliku od Splita i Rijeke, Zagreb još uvijek nema svoj kampus. Dio razloga je taj što su fakulteti raštrkani po cijelome gradu u starijim zgradama, što isto ima neki svoj čar. No, bi li kampus mogao biti rješenje? Još jedan naš sugovornik je upravo to ponudio kao opciju.
Kampus, definitivno
– Trenutni kapacitet zagrebačkih domova je smiješan i sramotan, glavni grad, a studentski domovi loši, menze još gore. U Splitu su svi domovi nedavno obnovljeni te su sobe veće i “luksuznije”, a menze su restorani s Michelinovim zvjezdicama. Zato u glavnom gradu gdje studira ogroman broj studenata, studenti žive u polu-raspadnutim zgradama (Lašćina). Naravno da je potrebna izgradnja novih domova u cilju povećanja kapaciteta te obnavljanje postojećih (Šara i Sava peti i šesti paviljon), idealna bi bila izgradnja kampusa. Trenutno čekam rezultate natječaja te mislim da neću dobiti dom. Ne mislim da dom dobivaju oni kojima je to najpotrebnije jer dosta velik broj soba dobiju ljudi koji već imaju stan u Zagrebu, ali prijave dom jer znaju da će ga dobiti, a mogu ga prodati. Također ga dobivaju ljudi iz BiH koji nisu prijavljeni ovdje pa se ne vide njihova stvarna primanja. Također što se tiče iznajmljivanja stanova tu je priča još gora jer se svakakvi prostori (šupe, garaže, tavani) koji do prije par godina nisu bili stambeni pretvaraju u polu-nastanjive prostore koji se masno naplaćuju, ispričao nam je Filip (20) s FER-a.
Zaista postoje svakakve horor priče o raznim smještajima koji su daleko od idealno – toliko daleko da je upitno jesu li zadovoljavajući. Nažalost, nekad u tu kategoriju spadaju i zagrebački domovi. Posebno je teško nakon potresa.
– Bila sam u domu i nije mi bilo loše. Svi uvjeti su bili zadovoljeni i po meni sve je bilo onako kako i treba biti. S ostvarivanjem prava na smještaj nikad nije bilo problema, barem ne s moje strane i nisam morala ulagati žalbe i slično. Trenutno smatram da domovi nisu popunjeni do kraja, uvijek ostane praznih soba, a znam da bi mnogim studentima mnogo značilo kad bi dobili sobu u domu umjesto da plaćaju mnogo skuplji smještaj u stanu ili privatnom domu. Smatram da još nije vrijeme za izgradnju novog doma, ali isto tako smatram da bi se neki domovi trebali obnoviti – na primjer Lašćina koja je razorena nakon onog potresa prije skoro godinu i pol. Trenutno nisam informirana je li krenula obnova ili ne, rekla nam je Mateja s Filozofskog.
Osim upitnog smještaja, često su upitni i načini na kojih se dođe do smještaja. Iako postoji natječaj preko kojeg se ostvaruje pravo smještaja u domu, javna je tajna da se mjesta popunjavaju i na druge načine.
‘Preko veze’
– Bila sam u domu dvije godine i to je iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Bilo mi je presuper i imala sam odlične cimerice! Nisam imala problema s ostvarivanjem prava na dom jer sam imala odlične ocjene i dodatne bodove. Više nisam u domu i ne čekam trenutno rezultate, ali imam par prijateljica koje ih nestrpljivo očekuju i znam da je to jako stresno jer ako ne dobe dom, morat će iznajmiti neki stan, a cijene stanova su otišle u nebesa. Znam da dom ne dobiju uvijek oni kojima je najpotrebnije jer osobno poznajem neke koji su ga dobili ‘preko veze’ i hvalili se time, dok istovremeno neki kojima je zaista zbog financijske situacije potreban, nisu ostvarili pravo na smještaj. Trenutni kapacitet u domovima je jako mali. Uzmemo li u obzir i da su cijene stanova porasle, sve je veći broj studenata kojima je dom potreban. Svakako bi trebalo izgraditi još barem jedan dom, ali i postojeće treba obnoviti jer su neki u izrazito lošem stanju, podsjetila nas je Tia (23) s Učiteljskog fakulteta.
Ukratko, potrebno je stalno ulagati i to na sve strane – niti će samo obnova popraviti stvari do kraja, niti će sama izgradnja novog doma. Potrebno je pronaći balans i napraviti nekako sve. I naravno, prije svega omogućiti onim najpotrebitijima smještaj u domu.
– Prošle godine sam dobio pravo tek u listopadu spuštanjem praga. Bili su tada problemi s koronavirusom, a i stanovnici Zagreba su zbog potresa bili u domu. Bili su smanjeni kapaciteti, tako da razumijem zašto nisam ostvario pravo ‘iz prve’. Prve godine sam dobio pravo bez problema. Čekam trenutno rezultate i mislim da ću dobiti jer sam treća godina i spadam u kategoriju “starijeg studenta”. Ne znam dobiju li uvijek dom oni kojima je najpotrebniji, ali mislim da se neke stvari kod natječaja moraju promijeniti, rekao nam je Frano s Ekonomije.
