Prvi tjedni faksa su bili bajkoviti – svima sam nadobudno govorila kako sam presretna što sam upisala ono što me zaista zanima i kako su mi profesori odlični i kako je ekipa fantastična, najbolje doba koje je tek počelo. I onda prođe taj uvodni zanos i nebo mi se sruši na glavu kao ruski avion u Ukrajini.
Foto: pixabay.com
Svi koji su bili te sreće, i tog znanja zapravo, da upišu prvi izbor na listi prioriteta su zasigurno na boljem položaju od onih koji su upisivali ono što im je ostalo. Još ako ste imali švedski stol od izbora fakulteta nakon one nesretne državne mature, vjerojatno ste pucali od ponosa kada ste zvali rodbinu da javite da se selite u listopadu dok je tata okretao janje za proslavu.
Onda dođete na nepoznati faks i sve vam je super, svi su vam ‘kolege’, a ne ‘prijatelji iz razreda’ i veselo ušetate na uvodno predavanje (po mogućnosti ušetate u pravu učionicu) i imate osjećaj da će sada početi neki veliki životni period kao veliki tulum priređen samo vama u čast.
Na kraju, nema vatrometa, nema gutača vatre, nema aplauza. Sve što postoji nakon uvoda jest jedna ogromna hrpa knjiga koja čeka da ih se prouči.
Kako znati da ste na pravome mjestu?
Prije nego se upustite u bilo što vezano za faks, najbitnije je da ste apsolutno sigurni da to zbilja želite studirati. Vaše mame i tate će me mrziti zbog ovoga, ali nemojte upisivati bilo što. Pauzirajte, radite, učite, izrađujte nakit godinu dana radije nego da provedete deset mjeseci sileći se da učite nešto što vas uopće ne zanima. Moj prijelomni trenutak spoznaje bila je zadaća pogledati predstavu i napisati osvrt. Za nekoga će to biti rješavanje sto matematičkih zadataka, no morate biti sigurni u svoj odabir. Onda ste na konju, kao onaj mišićavi tip iz reklame za Old Spice. I od te točke sve ide puno lakše.
‘Imate u Syllabusu’
Ova čuvena rečenica je mantra vjerojatno svakog drugog profesora na nekom fakultetu. Syllabus je, za one koji ne znaju, u biti raspored sati za svaki predmet. Samo što zvuči odraslije ili štotigajaznam. Ista stvar je s kolegijem i predmetom, predavanjem i satom – znače isto, ali se zovu drugačije, vjerojatno da zbune nas jadne brucoše. Dakle, proučite Syllabuse za svaki predmet, hoću reći kolegij, koji ste odabrali kako biste otprilike vidjeli kakve ćete teme i na koji način obrađivati na predavanjima.
Ako se upoznate sa sadržajem kolegija, ne samo da ćete unaprijed moći odlučiti zanima li vas to uopće ili ne, nego će vas rečenica ‘Imate u Syllabusu’ puno manje živcirati.
Nabavka skripti i udžbenika connecting people
Ako u već spomenutom Syllabusu vidite da za neki kolegij morate pročitati šest knjiga i to vas pomalo plaši, no sikiriki, pa za to postoje studenti s viših godina i skripte. Nabavljanje skripti od starijih studenata je jedan razlog više zašto vas ne treba biti strah obratiti se nekome. Njihove vam skripte mogu uvelike pomoći u učenju, ne samo zato što su knjigu od 500 stranica pretvorili u tri puta manju skriptu, nego su u toj skripti po svoj mogućnosti istaknute stvari na koje morate obratiti pažnju.
Tako da, skompajte se sa što više moguće ljudi kako bi vam studiranje uvelike bilo lakše i ugodnije. U slučaju da ne znate nikoga osobno koga biste pitali za skriptu, garantirano postoji grupa na Facebooku za svaku studijsku grupu i u njoj možete kroz par klikova zatražiti sve, od igle do lokomotive, od skripte za kolegij do super mjesta za izaći gdje ne puštaju cajke. Jer ste totalno drukčiji od drugih.
Moj je savjet ipak samostalno skriptiranje. Prvi korak je učlanjenje u knjižnicu, a zatim traženje udžbenika po policama kojeg vjerojatno neće biti ako vam treba istog dana jer kasnite sa zadaćom. Učite iz mojih grešaka i ne čekajte rok da biste nešto pročitali, već se pripremajte na vrijeme. Kupovanje velikih količina papira i markera i flomastera u svim bojama obavezno je na ‘to do’ popisu prije svake školske, ili evo sada akademske godine, jer je to sve potrebno za dobru skriptu. Moje su redovno šarene, podcrtane više puta, ilustrirane i sa svime što mislim da će mi pomoći kako bih nešto zapamtila. Samostalno skriptiranje zahtijeva puno više vremena i truda, ali samim time ćete više puta proći kroz isto gradivo, te ćete lakše pamtiti, pogotovo jer ćete čitati vlastiti rukopis. Znat ćete točno što ste i zašto napisali. Dakle, markere u ruke i bojajte kao da ste u prvom osnovne, a ne brucoš na faksu.
Ako zapisujete, nemate vremena blejati okolo
Neće nitko kontrolirati zašto se niste pojavili na predavanju niti se morate bojati da će vam netko zvati starce doma, ali to je tako jer računaju da ste dovoljno savjesni i odrasli da si odredite koje ćete izostanke ukomponirati u ona tri dopuštena. A izostanci u većim razmjerima nose veće kazne nego zvanje roditelja kući i pismene opomene – ukoliko previše izostajete onemogućava vam se izlazak na ispit što u konačnici može značiti padanje godine.
Ako ste do sada voljeli one profesore u srednjoj koji vam izdiktiraju najbitnije za zapisati, a mrzili one koji cijeli sat pričaju i puste vas da lovite najbitnije u obliku neuredih bilješki, dobrodošli u visoko obrazovanje gdje se cijelo predavanje svodi na pričanje, a na vama da zapisujete ili ne, što god vam bilo drago.
Nemojte biti lijeni, odlazite na predavanja i zapisujte. Ponekad će profesor reći nešto što nema u ispitnoj literaturi, a zapisivanjem ćete morati držati koncentraciju na onome o čemu se na predavanju govori. Manje su šanse da ćete gledati u muhu na zidu ako cijelo vrijeme pišete.
Motivacija
Sada ste sam svoj čovjek, prvi korak do diplome, tog cijenjenog komada papira, je učinjen, još vam samo nedostaje nešto što bi vas podsjetilo zašto ste tu. Ako si sami ne možete dati odgovor na to pitanje, ja si volim ponavljati rečenicu ‘Uči kozo, da gospođa postaneš’. Ili si pustim motivacijski govor Charlieja Chaplina.
Vodim brucoše kroz život za dž
[Vodič za brucoše] Kako smo preživjeli prvi tjedan
[Vodič za brucoše] Faks vs srednja škola
