Prazan mi stan, a nas nije dvoje, nego sam bila cijeli vikend sama. I mogla sam učiti naglas, kao štreber iz onog vica. Ali ne, ja sam umjesto odnosa između naracije i priče naučila kako tekst pjesme ‘Fireworks’ Katy Perry zapravo nije glup kao što pjesma zvuči i da medicinske škole u Japanu imaju više trupala nego što njihovim učenicima treba za praksu.
Foto: srednja.hr
Ovako se definitivno NE uči.
Svjesna koliko toga imam za napraviti, uključujem pet alarma između sedam i osam ujutro, kako bih se probudila prije vremena za ručak. Pritišćem snooze svaki put i ustajem se izgubljena u vremenu i prostoru na vrijeme za podgrijanu sarmu. Gledam u knjige. Gledaju one mene. Ne zna se tko koga više prezire.
Opa, vidi laptop. I tako nisam učila.
Učenje s preprekama
Ovo bi trebala biti neka posebna disciplina na Olimpijskim igrama. Ili barem Univerzijadi. Dobiješ knjigu od 300 stranica koju moraš pročitati u što bržem roku i pored nje laptop s pristupom Internetu. Samo što je ovo više natjecanje karaktera, a ne u učenju.
Znači, sve što odvlači pažnju se treba ukloniti. Što znači i da soba treba biti uredna, jer gle kako mi smeta sada prašina iza ormara, dakle treba je pospremati, dakle ne učim. Okej, to je sad već ekstremizam oklijevanja.
Ono što se treba jest ne surfati Internetom dok učite (ili se pravite da učite) i ne imati mobitel pored sebe. Jedna poruka se često pretvori u trosatno dopisivanje, a jedan video s YouTubea u ‘Harry Potter’ maraton. Koliko god ga voljeli, u sezoni kolokvija to nije dobra ideja. Laptop stavite na stand by kao onog dečka od prošlog vikenda, mobitel utišajte i ajmo delat!
Ne živite u zabludi
Reći da ćete krenuti učiti na vrijeme je isto kao reći da su Uggsice čizme – već pod prvim pritiskom se otkriva besramna laž. I to je u redu, ne morate kriviti leđa nad knjigom od prvog dana (osim ako studirate medicinu, onda se ovo ne odnosi na vas), ali nemojte si govoriti da ćete nešto napraviti ako znate da nećete. Postavite si realne ciljeve kojih ćete se onda i držati. Hoćete teže predmete dati na prvom roku, a lakše na drugom, ili obrnuto, tako je svejedno. Bitno je da si složite prioritete i da sebi olakšate posao. Ipak niste na faksu zbog nekog drugog.
Ja svoje nade polažem u učenje preko praznika, rokovi su tek u veljači. Laž gora i od Uggsica.
Kad ću se naspavati i zašto nikad?
Studenti ne spavaju. Zemlja je okrugla. Trava je zelena.
Činjenice koje su općeprihvaćene i više se nikada ne preispituju. Preko dana studiraš, preko noći učiš, spavaš nikad. I to ide tako dan, dva, tri i onda tijelo kolabira i odluči spavati dok ne osjeti miris sarme. Cjelonoćna učenja su posljednji pokušaj da se ne padne na ispitu, a zapravo rezultiraju manjkom koncentracije, oslabljenim imunitetom i 50 nijansi tamnih krugova oko očiju.
Sav taj san koji ste si uskratili ćete jednom morati nadoknaditi. Pa bolje da to odradite noću u vlastitom krevetu nego da vam glava sama padne na predavanju. Ili u knjižnici na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, imaju zbilja udobna sjedala.
Gledanje u knjigu nije učenje
Jako puno ljudi ima problema s pamćenjem gradiva jer ne znaju kako učiti. Tako da, ako niste još skontali svoj način, pametno bi vam bilo to učiniti prije dolaska na faks. Da ne eksperimentirate s učenjem gradiva od 500 stranica. Za samo jedan kolegij.
Neke glavne fore ipak postoje i zovu se ‘tipovi učenja’. Kako maštovito.
Tako će, na primjer, vizualni tip bolje pamtiti napisane stvari pri čemu mogu pomoći razni crteži, sheme, umne mape i sva sila bojica i markera. Auditivni tip će zapamtiti rečeno, ili s nastave ili uz pomoć snimanja vlastitog govora i slušanja tog istog. Kinestetički tip je onaj koji najbolje uči praktičnim radom. Iako baš ne znam kako će vam to pomoći ako učite što je to roman, ali nema veze, poanta je tu.
Vodič za brucoše: Što kada padneš kolokvij
Ako ovo bude idući naslov, svima će biti jasno zašto je to tako.
